Sukobi oko Ubera u Hrvatskoj sve češće završavaju nasiljem

Sukobi oko Ubera u Hrvatskoj sve češće završavaju nasiljem

Foto: Fotolia

Svojevrsni rat taksista i Ubera intenzivirao se posljednjih dana nakon što su 'stari' prijevoznici prošlog tjedna nakratko blokirali prometnice u okolici Dubrovnika usred turističke sezone. Nakon toga dogodio se napad na trojicu taksista koji su završili u bolnici, a taj su fizički obračun, čini se, pokrenuli građani koji se ne bave prijevozničkom djelatnošću.

Sukobi na jugu Hrvatske su nastavljeni početkom novog radnog tjedna. Dubrovačko – neretvanska policija navodi da su se u ponedjeljak sukobila dvojica vozača, no on je, srećom, ostao na međusobnoj razmjeni uvreda i udaranju po 'haubama'. Sličan incident tamošnja je policija zabilježila i početkom prošlog vikenda u okolici Dubrovnika.

Čini se kako su Dalmatinci odlučili pokazati da doista jesu temperamentni. Najviše sukoba s Uberovim vozačima događalo se proteklih tjedana u Zadru i okolici. Tako su domaći mediji krajem lipnja izvijestili da je u samo nekoliko dana fizički napadnuto deset vozača Ubera, a dvojica su zadobila teže ozljede. U svim tim napadima, kao tvrde naši mediji, radilo se o 'sačekušama' taksista.

Čini se kako u Hrvatskoj ljudi najčešće vole pokazivati agresiju na krivim mjestima. Umjesto da se vozači raznih službi udruže, jer je očito da imaju viška vremena, i zajedno prosvjeduju tražeći od vlasti da se riješe pravni nedostatci kako bi svi oni mogli raditi po zakonu i bez problema, oni pokazuju da im nije dovoljno MMA borbi vikendima na TV ekranima, nego i sami žele fizički istjerivati nekakvu pravdu.

Ovom prilikom kao autor članka ne želim isticati svoje stavove o legalnosti i nelegalnosti Ubera i opravdanosti prigovora 'starih' taksista jer mi je preko glave (da ne upotrijebim neki vulgarniji izraz) silnih internetskih rasprava u kojima nema niti trunke tolerancije ili uvažavanja tuđeg mišljenja. Neutralni promatrač rekao bi da sve one završavaju po onoj staroj doskočici da 'nije go*no, nego se pas...olakšao'. Kao što se olakšavaju mnogi sudionici tih nepotrebnih rasprava koje uglavnom sliče na one o 'ustašama i partizanima'.

U pravu su svi koji žele kvalitetnije tržište, bilo ono više ili manje regulirano. I upravo zato bi se svi koji se bave prijevozom putnika trebali udružiti u traženju odgovarajućeg zakonskog rješenja koje bi dopustilo svima da na tržištu nastupaju pod istim uvjetima. Ipak, poznavajući lokalni mentalitet s regionalnim odstupanjima vjerojatno niti to ne bi zaustavilo fizičke obračune. A jedini 'obračun' koji bi riješio probleme trebao bi se dogoditi na Markovom trgu i rezultirati barem privremenim zakonskim rješenjem problema. Jer ovo više nema smisla...

Još iz kategorije

INOVACIJA …  i pesimizam u javnom sektoru

INOVACIJA … i pesimizam u javnom sektoru

21.08.2017. komentiraj

Pretjerano pesimistički pristup inovativnim idejama ima jasne učinke u realnom sektoru: ne ostvaruje je „market pull“. Konkretno to znači da tvrtke odbijaju inovacije koje tržište traži. Krajnji učinak je jasan: konkurencija prigrli inovaciju koju najčešće nudi „technology push“ i ide naprijed s tržišnim udjelom, prihodom i dobiti. U krajnjim slučajevima to završava s propašću tvrtki koje su se prema inovaciji odnosile pretjerano pesimistički – kao kod notornog Kodak – primjera.

INOVACIJA …  i pesimizam koji je „ubija“

INOVACIJA … i pesimizam koji je „ubija“

16.08.2017. komentiraj

U prethodnoj kolumni smo prikazali kako „optimizam“ može štetiti inovaciji: Grešku tipa I – odbijanje dobre inovacije, blokira neutemeljeno optimistična procjena sadašnjeg stanja. „Dobro nam ide s klasičnom fotografijom, što će nam digitalna?“ – reče uprava Kodaka i propadne. Obratno, „Naš video format Beta je tehnološki superioran VHS-u, pobijedit ćemo i bez marketinga!“, zaključila je optimistički  uprava Sonyja i nestade Beta-e s tržišta – Greška tipa II!

Zašto pametni satovi ne uspjevaju naći put do kupaca?

Zašto pametni satovi ne uspjevaju naći put do kupaca?

14.08.2017. komentiraj

Pametni satovi trebali su postati hit u 2015. godini jer pojavio se Apple Watch, dok su nosivi (eng., wearable) uređaji u globalu trebali s 2016. biti nešto potpuno normalno, nešto bez čega nitko ne može. No taj se “balon” nerealnih očekivanja raspuknuo vrlo brzo i realnost je razne proizvođače pogodila poput munje. Naravno, odmah su uslijedile crne prognoze, ali situacija ipak nije toliko loša, za neke.