Šta su nam donijele novosti u radnom zakonodavstvu?

Novosti, promjene, izmjene, usklađenja, socijalni partneri, gungula u pregovorima, šta su rekli sindikati, šta su rekli predstavnici poslodavaca, šta će se sve izmjeniti, doraditi, promjeniti. Šta je na štetu poslodavaca, šta je na štetu radnika, kako će sve izgledati nakon uvođenja promjena...itd...itd.

Nikad kraja ovakvim informacijama i novostima koje dobivamo u medijima. Neznam kako vama, ali mene to stvarno već umara. Umara me i pomisao na zakonske promjene, a kad krene cijela hajka oko izmjena, onda počinjem sa ironijom da ublažim grč u svom trbuhu i zabrinute diskusije ljudi oko sebe.

Da se mene pita, ja bi predložila da se ništa u medijima ne piše prije nego se strane usuglase u pregovorima. Ovako nastane nepotrebna briga i nepotpuno tumačenje događaja i informacija. No, ajmo sad vidjeti šta nam donose novosti u Zakonu o radu, mjesec dana poslije donošenja. Sad je sve jasno, promjene su uvedene, članci spresloženi, fleksibilizacija postignuta ili ne? To ćemo još vidjeti u praksi. Tako je bilo, bit će, mi valjda kao narod volimo poludefinirane stvari. Tak nam je valjda interesantnije, neznam.

E sad, šalu na stranu, ajmo stavku po stavku kratko proanalizirati u novom Zakonu o radu. Malo ću se osvrnut i na netočne informacije koje su izašle po medijima. Stvarno bi trebalo ne samo lektorirati tekstove, nego ih i provjeravati u cilju točnosti i ispravnosti informacije.

Mislim da mi je najsmiješnija ona koja je najviše izlazila u obliku informacije: „A sada se može i redovno otkazati ugovor o radu za vrijeme probnog roka“-postojalo i prije!  ili ona da je sad moguće „Trudnicama davat otkaze ako firma ide u likvidaciju ili vlasnik obrta umre“-to su vrlo vrlo rijetke situacije, ali ako se i dogode, pa zar je logičnije da će tvrtka u likvidaciji ili obrt bez vlasnika obavljati bilo kakvu djelatnost, raditi, funkcionirati?. Zašto ljudi kod nas vole dramit nepotrebno?

IZMJENA BROJ 1.-privremeno ustupanje radnika među povezanim društvima

Povezana društva mogu privremeno iznajmit svog radnika povezanom društvu koja su definirana u Zakonu o trgovačkim društvima člankom 473. Zakon o radu je uredio odnose za tako privremeno  ustupljene radnike, odnos firma-firma, samo je ostalo nedovoljno definirano pitanje: čiji je onda to radnik? Ko mu je poslodavac u zakonodavnom smislu? Kako će isplata plaće proći na banci radnika? Odnosno, da li ga se prijavljuje na mirovinsko i zdravstveno osiguranje kod jedne ili druge tvrtke.  I tako, opet imamo novitete, ali ne znamo kako ćemo to baš konkretno primjenit, ali bude praksa pokazala ili će se definirani nekim pravilnikom, ali za to će opet trebati vremena i vremena, u međuvremenu ko prvi uđe u provedbu tih novosti, živce će iskapnuti dok to ne rješi. Ali, nije problem. Riješit će se.

Uglavnom bilo bi logičnije da su se tu preuzele odredbe koje su definirane i razvijane zadnjih 11 godina a tiču se najma radnika ili ti privremeno ustupljenog radnika agencija. Ali ne, zakonodavac to nije tako predvidio. U tom smislu radnik je mogao ostati u radnom odnosu kod prvog poslodavca, drugi poslodavac gdje obavlja posao bi platio po fakturi prvoj tvrtci. Prva tvrtka bi radniku isplatila plaću, radnik bi i dalje bio zaposlenik prve tvrtke i sve bi i oerativno bilo rješeno.

A to da će poduzeća, povezana poduzeća imati tu mogućnost, pa to je odlično,  a ne kako se to naqbrijavalo po medijima. U drugom scenariju, prva tvrtka bi mogla otkazati radniku kao tehnološkom višku, a druga bi izgubila barem 40 sati rada da pronađe novog zaposlenika. Ovako, radnik ima neprekinut radni odnos, radi, zarađuje plaću i ima sigurnije radno mjesto, s obzirom na cjelokupnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj.

IZMJENA BROJ 2.-Sadržaj ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada

Po novom zakonu ugovor mora sadržavati pitanja stručnog usavršavanja i osposobljavanja te naknadi dodatnih troškova radniku. Izbacuje se obaveza da ugovor mora sadržavati temelj za praćenje radne uspješnosti, kontroling i praćenje kvalitete rada radnika. Dakle, u jednom jednostavnom poslovnom objašnjenju ovih izmjena mogli bi to objasnit riječima: stvaraj si obavezu i troškove, bez da imaš pravo pitat da li je radnik kod sebe doma gledao telku ili je radio. Ovu odredbu obavezno stavljajte u takvom tipu ugovora o radu. Nije zakonska obaveza, ali je poslovna obaveza. Poslodavac mora imati definiran način praćenja radne uspješnosti radnika. Sve ovo ne vrijedi za one koji su odgovorni, radišni, etični i moralni. Za sve druge mislim da je neizbježno.

Ovaj tip ugovora poslodavac više ne mora prijavljivati državnom inspektoratu, odnosno danas Ministarstvu rada. Ta obaveza poslodavca je ukinuta.

IZMJENA BROJ 3.-Rad umirovljenika

Godinama su umirovljenici koji su htjeli ili morali raditi nakon odlaska u mirovinu bili ograničeni na neisplatu mirovine za vrijeme dok rade. Sada su ta pitanja definirana na ublaženi način. Umirovljenik može raditi i primati mirovinu ukoliko radi zaposlen na pola radnog vremena, ukoliko se radi o invalidu rada i ukoliko umirovljenik radi na sezonskim poslovima u poljoprivredi. Ovako i onako je ta nemogućnost ostvaljala prostor za zapošljavanje na crno, a stručnjake i intelektualce kao što su npr. liječnici i profesori stavljala u položaj da ne mogu prenositi svoje znanje na mlade naraštaje.

IZMJENA BROJ 4.-agencije za privremeno zapošljavanje

Netočni podaci da se agencijskim radnicima neće isplaćivati neto plaća, već samo plaćati doprinosi u vrijeme kada nisu ustupljeni radniku je netočna informacija, napumpana, lažna...neznam. To se nije ništa izmjenilo sukladno zakonu. Agencijski radnik i dalje ima pravo na prosječnu plaću koja mu je isplaćivana u posljednja tri mjeseca rada u agenciji, iako nije ustupljen korisniku na rad, odnosno u vrijeme kada on zapravo ne radi.

Izmjena je nastala u pitanju trajanja sporazuma ili po novom ugovora o ustupanju radnika koji je prijašnjim izmjenama bio smanjen sa tri na jednu godinu, a sad opet povećan sa jedne na tri godine. Nije baš neka sreća. Niš to bitno ne mjenja prava radnika. Ja vam mogu iz prakse reći da agencije smišljaju druge načine da bi zadržali iste uvjete za radnika i korisnika i prema tome, ovo samo pojednostavljuje operativni rad, a ne utječe na prava radnika.

IZMJENA BROJ 5.-radno vrijeme

Sada napokon poslodavci mogu voditi točnu satnicu koju su im radnici ovak i onak radili u firmama, a mogu i uredno platiti poreze i doprinose na iznose prekovremenih sati. Da li se radi o 56 ili 60 sati tjedno zaista i nebitno. Do sada su se poslodavci mučili kako da isplate radnicima sav taj prekovremeni, redovni, neredovni rad, nebitno kako se zove. I postrožila se kontrola prekovremenih sati. Najava prekovremenih mora biti  u pisanom obliku koji će biti kontoliran kod inpekcijskog nadzora. Dakle, sve u svemu, dobro pripremljena izmjena u ZOR-u koja će koristiti i radnicima i poslodavcima.

IZMJENA BROJ 6.-dopunski rad

Ova odredba je jako praktična. Šta su trebali raditi ljudi koji moraju raditi dva, tri ili više poslova? Napokon da je i ta mogućnost definirana zakonom, pa će i poslodavcima i radnicima biti jednostavnije. Sad se taj vid rada evidentira i kroz mirovinski i zdravstveni sustav. Bilo je to tako i ugovorima o djelu zapravo definirano, ali niti poslodavcima niti radnicima nije to bio uvijek prihvatljiv model rada. Npr.konobar ima ugovor o radu na puno radno vrijeme i želi još raditi dodatno ko konobar preko vikenda, da si dodatno zaradi i mora raditi na ugovor o djelu. U tom slučaju poslodavac može platiti kaznu ako ga posjeti inspektorat jer konobar ne smije raditi na ugovor o djelu. Uglavnom, pozdravljam ovu izmjenu zakona!

IZMJENA BR. 7-godišnji odmori

Radnik više nema pravo na puni godišnij odmor ako mu radni odnos prestaje nakon 01.07., kao što je to bilo do sada.dugo se tu oko tog pitanja vodila polemika. Sada vrijedi pravilo kada radnik odlazi, računa mu se razmjerni dio godišnjeg odmora koji mu se ili plaća ili omogućava da se koristi uz korištenje otkaznog roka. Tumačenje koje se po medijima provlačilo da će se radnike zakinuti za godišnji odmor je time zapravo besmislen, jer radniku se uvijek godišnji odmor kod prekida radnog odnosa ili isplati u novcu ili mu se omogućava da ga iskoriti. A pitanje staža za dva, tri ili četri tjedna godišnjeg mislim da je u ovoj analizi manje bitna. Sa stajališta poslodavca ova izmjena zakona je definitivno logičnija. Kolko mu je radnik dugo radio, toliko mu mora dati godišnjeg odmora, ovisno o broju mjeseci koje je radio u toj godini. Odredba koja je bila u zakonu dugi niz godina prije, prema kojoj je radnik mogao prenositi godišnji odmor u drugu tvrtku je bio smiješan u najmanju ruku. Zašto bi novi poslodavac plaćao godišnji odmor kojeg je radnik ostvario kod bivšeg poslodavca? Uglavnom, napredujemo kod pitanja godišnjih odmora.

Ako je radnik prije toga iskoristio pa i puni godišnji odmor, poslodavac ga nema pravo tražiti naknadu za to. Izmjena ovog dijela zakonodavstva mi se čini poslovno logičnom.

IZMJENA BR. 8-otkazi

Ako radnik za vrijeme trajanja otkaznog roka otvori bolovanje, ugovor se ipak raskida sa istekom 6 mjeseci od dana uručivanja otkaza.

Sve u svemu, zakonodavstvo se približilo potrebama poslovanja poduzetnika. A obuhvatilo se je i definiralo načine, metode, dokumentaciju, procedure kako će se izvršavati kontrola kako nebi dolazilo do zlouporabe. Prema mom mišljenju ovo je jedna od boljih izmjena do kojih je došlo u posljednjih godina. Ako želimo kapitalizam, a tako smo se opredjelili prije 20 godina, onda moramo u tom smjeru i raditi i mjenjati se. Ovaj ministar je stvarno dao  svoj doprinos radnom zakonodavstvu. Ne sjećam se da je i jedan drugi toliko izmjena, dopuna, praktičnih stvari uveo. Svi su se uključili. I sinidikati i poslodavci i očito napravili dobru stvar. Moglo se vjerojatno i bolje, ali ovi procesi su izričito spori jer je toliko dionika u svemu tome i svatko ima svoje stajalište i svoje argumente za i protiv. Slijedećim izmjenama će biti još bolje.