Solidarizirani u neuspjehu?!

Prema istraživanjima Sveučilišta u Stanfordu, ukupno znanje s kojim smo kao ljudska vrsta raspolagali do početka 20-tog stoljeća udvostručilo se već do polovice prošlog stoljeća. U idućih četvrt stoljeća ono je učetverostručeno, a od tada iz godine u godinu eksponencijalno raste.

Je li znanje precijenjeno?

Da biste uspjeti, morate konstantno ulagati u nova znanja i vještine, što mnogi ljudi, u nastojanju da zadrže svoju konkurentnost i čine.

No postavlja se pitanje, nije li, i u takvim okolnostima znanje, kao faktor uspjeha ipak precijenjeno?! Prema nekim istraživanjima, ono i danas, u informatičkoj eri, doprinosi uspjehu sa svega 20-tak posto. Mnogo je faktora koji ulaze u preostalih 80%, no jedan od bitnih, kojeg često zaboravljamo, ili ga uopće nismo ni svjesni jesu ljudi s kojima se družimo.

Ljudi kao ogledalo

Ljudi s kojima se družimo, privatno ili poslovno, puno govore o nama. Njih i biramo zato što su nam slični, ili nas naprosto energetski privuku. Oni su na neki način naše ogledalo, i zato ako su ljudi s kojima se družimo i sami neuspješni, velika je vjerojatnost da ćemo, bez obzira na znanje i ostale faktore uspjeha s kojima smo ovladali, na nekoj razini i sami izabrati ostati neuspješni.

Vjerojatno će većina, u prvi mah ovu tezu odbaciti, jer svi mi, na svjesnoj razini želimo uspjeti. Želimo poslovno napredovati, proširivati svoje poslovanje, puno zarađivati i slično - štogod već uspjeh za nas predstavlja.

Međutim, naša je realnost rezultat naših podsvjesnih potreba, a jedna od iskonskih potreba svakog čovjeka, koja je doslovno ugrađena u naš genski kod je potreba da budemo prihvaćeni. Kada smo prihvaćeni, onda nismo sami, a najsigurniji način da ne budemo sami je da smo što sličniji ljudima iz svog okruženja. Što smo sličniji, lakše ćemo uspostavljati nova poznanstva, lakše ćemo komunicirati, imat ćemo više zajedničkih tema, pa ćemo se lakše i realizirati kao socijalna bića.

Ujedinjeni u neuspjehu

Tako primjerice, ako malo zarađujete i jedva krpate kraj s krajem, lakše ćete se s drugima složiti da je situacija teška, moći ćete zajedno tražiti krivca za takvo stanje, vjerojatno ćete se slagati u tome kako se ništa u vezi takvoga stanje ne može napraviti, i kako je sve osuđeno na propast. Na neki način, kroz takve ćete, slične stavove biti solidarizirani u problemima, i oni će vam davati osjećaj pripadnosti i zajedništva.

Zanimljivo je da većina ljudi, kada se dogodi neka nevolja, kao dobru stranu takvog događaja uvijek spominje zajedništvo i zbližavanje. Pa iako zbližavanje u ovakvim situacijama sasvim sigurno ima svojih prednosti, ono može imati i cijeli niz mana. Naime ako je većina, s kojom ste solidarizirani zapela i nije u stanju iskoračiti iz pozicije s kojom je nezadovoljna, to i vas može sputavati u kretanju prema naprijed.

Uspjeh i uz cijenu odbacivanja?

Jer što ako primjerice uđete u neki poslovni pothvat, i on vam donese puno novaca? Više se, s tim istim ljudima ne možete upustiti u raspravu kako je situacija teška i kako se ništa po tom pitanju ne može učiniti, jer to više nije vaša istina. Odjednom više nemate zajedničkih tema, i osjećaj pripadnosti, te emocionalna povezanost s tim ljudima odjednom nestaje. Osim toga, vjerojatno će se  neki  ljudi, zato što više niste na istoj valnoj duljini kao i oni i sami od vas udaljiti. Neki među njima i iz čistog jala (što je vjerojatno i bolje, nego da vam, primjerice pošalju poreznu kontrolu).

No, postavlja se pitanje, možete li sve to podnijeti? Možete li prihvatiti rizik da ćete od nekih ljudi biti odbačeni (možda čak i ostati sami)? Većina ljudi misli da može. No u stvarnosti to vrlo često nije tako, i zato ćemo nerijetko, kako ne bi iskusili odbacivanje podsvjesno izabrati ostati što sličniji ljudima iz našeg okruženja, pa i onda kada je takav izbor za nas štetan, i kada biti sličan znači biti neuspješan. Naime naš podsvjesni um funkcionira umom malog djeteta, a malo dijete, koje je ovisno o roditeljima učinit će sve kako ne bi bilo napušteno.

Svjesno ćemo željeti uspjeti, te možda činiti i svjesne napore da se to dogodi, no upravo zato da bi ostali prihvaćeni nerijetko ćemo sami sebe u svom uspjehu podsvjesno sabotirati. Možda ćemo se i približiti cilju, ali ćemo onda taman pred realizaciju zacrtanog privući situaciju kojom će sav naš trud pasti u vodu.

Proširite krug ljudi

I zato, ako vam se čini da u poslu činite sve kako treba, ali se unatoč tome stalno vrtite u istom, začaranom krugu, pogledajte tko se nalazi oko vas i s kakvim se ljudima družite, jer možda je upravo u tome ključ vašeg neuspjeha.

Iako ćete neke ljude sasvim sigurno htjeti (ili morati) zadržati u svom životu, za neke ćete možda shvatiti da njihova prisutnost u vašem životu nema nikakvog smisla, pa ćete se i sami, svjesno od njih udaljiti. Time ćete u svom životu stvoriti prostor za nove, uspješnije ljude, one koji možda više rezoniraju s vašom (novom) vibracijom i svjesnim naporima da se pomaknete prema naprijed. Ne samo da će takvi, novi ljudi unijeti svježinu u vaš život i pomoći vam da proširite uvide i percepciju, već vam preusmjeravanjem fokusa mogu pomoći da i sami počnete graditi svijest uspješne osobe, i prije nego što se to doista i dogodi.

Naime svaki pomak koji ostvarujemo u životu prvo započinje u našoj glavi, a kada u svojoj glavi uspijete izgraditi svijest uspješne osobe, samo je pitanje trenutka kada ćete to i postati.

O autorici: Egli Ilić, Life Coach i Copywriter, www.hortusmentis.com, http://hmcopywriting.com