Skupi ili jeftini pametni telefon pitanje je sad?! A blagdani su tu..

Skupi ili jeftini pametni telefon pitanje je sad?! A blagdani su tu..

Iako se stručnjaci po pitanju nabavke mobitela djetetu ograđuju rečenicom: “Mislim da je kupnja mobitela odluka svakog roditelja koji najbolje poznaje svoje dijete i najbolje će procijeniti kada je zrelo za takvo što.“ ipak su složni u tome da vrtićka dobi nije primjerena za kupnju mobitela. Prešutno prihvaćaju mogućnosti da dijete prvi mobitel dobije polaskom u školu. Veseli me činjenica da postoje i roditelji koji ne prihvaćaju pritisak „prvog razreda“ te u dogovoru sa drugim roditeljima djece istog razreda odgađaju kupnju. Istraživanja su naime nedvosmislena, mlađa djeca,  koja koriste mobitele, postaju sve ovisnija o tehnološkim igračkama i ne razvijaju osobne kontakte na zadovoljavajući način. Kod njih se teže i u smanjenom obimu razvija socijalna inteligencija.

I doista, što je smisao kupnje mobitela djetetu? Kupujete li mu aparat radi lakše komunikacije, sigurnosti i mogućnosti praćenja ili kupujete vrlo skupu igračku neograničenih tehnoloških mogućnosti? Da li je vašem djetetu dovoljan običan mobitel bez naprednih funkcija ili treba pametni telefon?

Nemojte prihvatiti ideju da je mobitel stvar prestiža. Kako učite djecu da ne mogu dobiti baš svu odjeću koju žele, čak i ako je imaju drugi,  tako se postavite i prema mobitelu. Ne zato što nemate novaca, već zato što ne želite da vaše dijete postane osoba čije samopouzdanje ovisi o tome koje i kakve stvari može kupiti. Ako kupujete svojem djetetu skupe stvari  radi vršnjačkog pritiska, šaljete krivu poruku o njemu/njoj, novcu, vrijednostima, značenju pravog prijateljstva. Dijete skupim stvarima počinje procjenjivati koliko je vrijedno.

Ako ga s druge strane učite razlikovati stvarne potrebe, (za koje ćete izdvojiti i vrijeme i novac) od želja, pomažete mu u sazrijevanju i razvoju samopouzdanja. Iskren i otvoren razgovor o tome da ljudi žele biti prihvaćeni u društvu i da se to ponekada čini toliko važno da čak požele  raditi i suprotno onome što znaju da je ispravno,  pomoći će vašem djetetu da prepozna i uspješno se nosi sa pritiskom i razvije pozitivna sliku o sebi kao najbolji zaštitni čimbenik  kada je u pitanju vršnjački pritisak.

Ma koliko dijete plakalo za pametnim telefonom  „jer ga svi drugi imaju“, ako je vaše uvjerenje da mu ne treba vaš je posao reći argumentirano ne.

Ako se odlučite za pametni telefon evo što trebate znati:

Europska studija: EU Kids Online Report, prof. Leila Green (puni naziv: Online na mobitelu: Korištenje interneta na pametnim telefonima i povezani rizici među mladima u Europi) pokazuje da se preko 60% djece od 13-16 godina i preko 28% djece od 9-13 godina povezuje svakodnevno na Internet putem pametnih telefona. Pametni telefon znači i neograničeni pristup Internetu i svakodnevno upuštanje djece u online aktivnosti uključujući rizična ponašanja putem inetrneta.

Najopasnije aktivnosti vezane su za označavanje geolokacija (pa svatko može znati gdje se vaše dijete točno nalazi u određenom trenutku) i povezivanje online s nepoznatim ljudima.

Svaki uređaj preko kojeg je djetetu dostupan Internet donosi i opasnost  elektroničkog nasilja. Razgovarajte sa djetetom često i opetovano o pravilima i sigurnom ponašanju na internetu. Vodite računa u kojoj mjeri će dijete koristiti pametni telefon a koliko vremena će provesti u osobnoj komunikaciji i igri s vršnjacima i odraslima, kretanju, prirod. I da, koristite sustave za zaključavanja određenih funkcija i tzv. Kids mod u kojem su dostupne samo određene aplikacije a u razgovoru djetetu objasnite zašto to koristi i uključite ga u proces odlučivanja.

To sve naravno možete ako ste tehnološki osviješteni i dovoljno pismeni. A što je sa djecom roditelja koji nisu dovoljno tehnološki osviješteni ili nemaju dovoljna znanja a djeca imaju pristup pametnom telefonu i mogućnostima napredne tehnologije? Čija je odgovornost njihova sigurnost i pravilan psihofizički razvoj?

Gdje počinje odgovornost proizvođača pametnih telefona, pružatelja telekomunikacijskih usluga, društva u cijelosti?

 

O autorici: Ivana Šešo, mag .socijalna pedagoginja. Osposobljena je za savjetovanje po principu Realitetne terapije.  Bavi se pojedinačnim i grupnim psihosocijalnim tretmanom. U svom radu primjenjuje različite terapijske pristupe: prvenstveno princip teorije izbora, sistemski i psihodinamski pristup te brojne kreativne tehnike rada. Autorica je knjige(sa Pršić Emina)  Nedostaje? Ne. Dostaje!