Referendum

Do nedavno nezamislivo, sada je moguće. Dakle, ljudi se mogu organizirati, prikupiti par sto tisuća potpisa i onda obvezati Sabor da raspiše referendum za pitanje koje se ljudima sviđa.

Oduševljen sam! Pa to zbilja čista egzotika, da Sabor donese neku odluku direktno izglasanu od strane građana. Građane se treba pitati za sve bitne odluke i to bih uveo pod obavezno, da nekoliko puta godišnje moraju izaći i glasati za životno važne odluke. Dakle možemo javno raspravljati o svim bitnim pitanjima i onda ih staviti na referendum.

Kako bi troškovi održavanja bili prihvatljivi na referendumu  ne mora biti jedno pitanje, može ih biti više. Zanimljivo je to, kao narod nije kvalificiran da donosi važne odluke, a za postati Zastupnik u Saboru dovoljno je samo roditi se u RH pa čak ni to, dovoljno je imati državljanstvo. Kvalifikacija je nebitna, vrijedi i osnovna škola.

Smatram da treba pozvati građane da izađu na referendum ako bude raspisan, bez obzira na pitanje i bez obzira što će zaokružiti jer je to važno za demokraciju, to je direktno odlučivanje o važnim stvarima. Ono što mi nikako nije jasno  kako je moguće da se referendum ne raspisuje i za druge jako važne stvari.

Kao što su npr. visina PDV-a  ili poreza na nekretnine ili privatizaciju (čitaj prodaju) javnih poduzeća ili povećavanje efikasnosti države uprave ili da li ste za da se smanji kronična neefikasnost zdravstva ili da li želite da netko tko je bio zastupnik par godina ima 10 000 kn mirovne...Eh, oko tih pitanja nema referenduma.

To je meni jednostavno nevjerojatno! Kako je moguće da za životno važna pitanja, kao što su ova gore navedena, nema referenduma niti bilo kakve naznake nezadovoljstva. Pustimo ono sindikalno nezadovoljstvo to je ionako samo folklor. Gdje su tu građani?

Neki će reći pa za takva pitanja postoje izbori. Da, postoje! Ali nakon izbora političari uglavnom zaboravljaju ono zbog čega su izabrani. Računaju kao da je to sasvim normalno da ljudi neće pamtiti njihove predizborne programe. A recimo ja pamtim, i to jako dobro pamtim.

Ne sjećam se da je i u jednom predizbornom programu stajalo da nezaposlenost mora biti skoro 400 000 i da ćemo zbog dugova morati prodavati sve što imamo.  Zato još jednom važno je postići svijest kod svih nas da smo mi ta snaga koja mora odlučivati o svojoj sudbini.

Mi smo ti koji plaćamo porez i hranimo aparat koji nama mora biti u službi. Svi ti ljudi koje gledamo na TV svaki dan su naši službenici, mi ih plaćamo i oni moraju poštovati ono o čemu odluči većina. Naša svijest mora biti ta da od svake kune koju platimo u dućanu 25 lipa ide u taj aparat.

To je naš novac, kada ćemo toga postati svjesni? Ljudi držim nam fige, svi ovi događaju pokazuju da za nas ipak ima nade, svijest građana se produbljuje i biti će sve odgovornija za one koji žele služiti narodu.