Hrvatska je mala zemlja, praktički bez ozbiljne industrije, sa katastrofalnim školstvom i još katastrofalnijom državnom i javnom upravom. Razvojnu strategiju takve zemlje temeljiti na izvozu znanja je u najmanju ruku izazov. Osim osrednjeg turizma i poljoprivrede, Hrvatska u biti nema što za ponuditi.
I sve dok se naše vlade fokusiraju na traženje mana svog protivnika, a izborne kampanje ne temelje na jasnim razvojnim strategijama i KONKRETNIM planovima KAKO ostvariti njihove ciljeve uključujući i ROKOVE i ODGOVORNOSTI, Hrvatska će biti to što je, i ići će u smjeru u kojem ide.
Dr. Goran Vojković je u mnogim svojim javnim istupima lijepo naveo osnovni preduvjet uspjeha Hrvatske. Učite strane jezike! Što više! Budite komunikativni i stvarajte prijateljstva. Ne zato da emigrirate i bolji život potražite negdje drugdje, nego zato da upoznate svijet, da razumijete druge kulture i načine poslovanja u drugim zemljama, pa onda u Hrvatskoj izgradite proizvod koji možete i znate plasirati na međunarodno tržište.
Ušli smo u EU. Školujte svoju djecu na stranim sveučilištima, potičite ih da traže stipendije, uključuju se u programe međunarodne suradnje. Upoznajte svijet kako bi ga mogli osvojiti. Razvijte proizvode i usluge za svjetsko tržište i ne brinite o tome gdje ćete živjeti. Dovedite se u situciju da možete birati.
Gotovo sve točke dosadašnjih programa i strategija razvoja Hrvatske temeljile su se na ulaganju u IT kroz informatizacuju državne uprave, no realizacija se svela na ulaganje u nepregledne količine nepotrebnog uvoznog hardvera i softvera, umjesto da se ulaže u vlastiti razvoj. Vlastito istraživanje i razvoj su osnova društva temeljenog na znanju.
Svakim danom kojim se potiče kupnja uvozne opreme i plaćanje nepreglednih inozemnih licenci Hrvatska se sve više približava grupi nerazvijenih zemalja. Svakim takvim danom zemlju napuštaju oni koji su sposobni graditi je.
Ako želimo uspjeti u postizanju cilja moramo prvo znati što nam je cilj, definirati kako do njega stići i krenuti tim putem. Kako vrijedi za svakog od nas, tako to vrijedi i za svaku firmu, organizaciju, pa i državu. U Hrvatskoj smo svi u istom loncu. Svi smo mi ljudi. Nismo ni crveni ni plavi.
Iako je očito da još ne znamo kako stići do cilja, cilj nam je prilično jasan. Blagostanje, zdrav i ugodan život, lijepa zemlja... opća sreća svih stanovnika, optimizam, zadovoljstvo....
Ako ćemo na tom putu stalno gledati što radi susjed i pričati naokolo kako to što on radi nije dobro, dovest ćemo se u situaciju da on nešto radi a mi samo pričamo o tome. Ako smo svi isti takvi situacija je još gora. Nitko neće ništa raditi nego ćemo samo pričati o tome kako ovi drugi ne valjaju.
Upravo je to slika današnje Hrvatske političke situacije čije se posljedice sve više prelijevaju i na ono malo gospodarstva koje još funkcionira.
Zato dragi predsjednički kandidati prestanite pljuvati jedni po drugima jer time dokazujete da je drugi kandidat još lošiji od vas umjesto da dokažete da ste vi još bolji od njega. Priđite protukandidatu i iskreno recite: «Jako cijenim vaš dosadašnji rad i postignuća. Vjerujem da bi bili odličan predsjednik/predsjednica.
Ipak, smatram da bih ja bio/bila bolja radi toga, toga i toga.». Eto takav nam predsjednik treba. IT na čelu države treba pozitivnu osobu koja će na razvijenim tržištima izgraditi mrežu prijatelja Hrvatske. IT treba optimističnog predsjednika koji će otvarati vrata velikih i bogatih tržišta. Dokažite da to možete učiniti i dobit ćete glas IT-a i učiniti Hrvatsku ljepšim mjestom za život.
