KOMENTAR - DRAŽEN TOMIĆ

NN-om i ZOR-om i porezom u glavu, a tek polarni Medo i medicinari kojima je teško

NN-om i ZOR-om i porezom u glavu, a tek polarni Medo i medicinari kojima je teško

Dugo sam razmišljao hoću li napisati komentar na način kako su Narodne novine napisale javni natječaj, a onda me pogodio ZOR iliti Zakon o radu, novi porezni zakon, pa polarni Medo i medicinari oni mladi koji se tek školuju i kojima je teško.

Krenimo redom i to vrlo otvoreno i jasno, dakle Narodne novine odlučile su se za 7 milijuna kuna za dvije godine nabaviti ERP (Enterprise Resource Planing) rješenje za upravljanje poslovanje zajedno s održavanjem.

I ne bi tu bilo ništa sporno, no reagirala je Hrvatska gospodarska komora i njihov IT grupacija koja je očito čekala da se slegne malo prašina oko Nadana Vidoševića i prepariranog polarnog Mede, ali i mošusnog goveda. I tada je postalo jasno kako je pokrenuta domaća mašinerija u IT-u zbog odluke da se nabavi „globalno rješenje“. I to za jednu lokalnu kompaniju.

Pomalo sa sprdnjom u IT zajednici se govorilo kakvo je to poduzeće u državnom vlasništvu kao što su Narodne novine da im treba „globalno rješenje“ da im domaća nisu dovoljna koja rade u mnogim domaćim tvrtkama i to vrlo uspješno. A takvih je rješenja i desetak.

Ne ulazeći u to da li NN treba i kakvo „globalno rješenje“, je o detaljima HGK-ove reakcije i odgovorima iz Narodnih novinama smo već pisali, postavlja se pitanje koji je razlog takvoj odluci u dvokružnom natječaju isključivanja domaćih dobavljača pa i IN2 koji je sada unutra.

Jedan od mogućih razloga jest skora prodaja Narodnih novina za što treba novi ERP kako bi se lakše obavio  due diligence iliti dubinsko snimanje kompanije kako bi potencijalni novi vlasnik lakše procijenio njezinu vrijednost. Da li je za to potrebno „globalno rješenje“ - mislim da ne i na to mišljenje imam pravo bez obzira na to što netko misli. I postoji niz argumenata za to od toga da domaća rješenja rade, da ih ima dosta za izbor i da je nejasno kako se određuje globalno - Gartner ili IDC ili pak EU 15 i 5 lokalizacija..

A i mnogi u IT zajednici misle na isti način. Hoće li to ipak donijeti da se uvjeti promijene, čisto sumnjamo zbog čvrstog stava u NN, no ako su željeli određene dobavljače rješenje je pozivni natječaj i to onda ima smisla, ovako ne. Pozoveš koga želiš i dogovaraš se direktno, moralno upitno, ali zakonski dopustivo.

Ako je razlog i dokaz „globalnog rješenja“ instalacija ERP-a u EU 15 s najmanje 5 lokalizacija, pitajmo se kakve veze ima lokalizacije negdje u EU s rješenjem u Hrvatskoj i lokalizacijom ovdje. Tko je tu lud i zašto bi to rješenje bilo bolje od nekog domaćeg.

Kažu u NN da će to biti uvjet u drugom krugu, dakle da mora biti lokalizirano za domaće tržište. Pitamo se zašto ne bi bilo odmah ako se već nekoga isključuje. Onda neka se cijela priča odigra do kraja. I bit će zanimljivo vidljivo kako će se odigrati priča s NN-om do kraja.

I sad malo na ZOR koji gledam kao poslodavac, radnik i bivši sindikalac - dakle kao Ustav nalazim se u trodiobi vlasti jer 56 ili čak 60 satno radno vrijeme o čemu se već govori u medijima, među sindikatima i poslodavcima. Vruć kesten za nadolazeću zimu. No krenimo redom, dugoročno uzevši rad od više od 8 sati, ali efektivnog rada jednostavno je vrlo teško izvediv i rijetki ga mogu izdržati. S druge strane, u privatnom poduzetništvu on je gotovo pa normalan i očekivan, sam po sebi razumljiv. Umara, donosi ponekad i pogreške i pogrešne odluke, jednostavno treba naći balans i ne vrijedi u svim profesijama i zanimanjima na isti način i to se svakako mora uzetu u obzir i matematiku. Kako nam reče jučer jedan poslodavac vremena su takva da je teško naći balans kad se mora preživjeti.

I naravno nitko neće biti zadovoljan, jer sindikati traže 48 satni radni tjedan, poslodavci su zadovoljni s 56 ili čak 60 sati jer se neće morati plaćati prekovremeni što bi mjesečno značilo i 240 sati. Kako to provesti u praksi je novo pitanje, jer u konačnici dugoročno još jednom ponavljam nije baš održivo. Jer na kraju u roku od 4 mjeseca ne smije biti više od 48 sati u prosjeku. I to je to, tko će voditi računa i „crtati“ plahte radnog vremena vidjet će se. Dakle o ZOR-u će još biti priče i tu svakako nije gotovo.

A tek promjene poreznog zakona i oporezivanja dohotka - drugog dohotka i autorskih ugovora, ma priča za sebe. Neuređena zemlja nema što, ako se želi sređivanje stanja oporezivanje autorskih ugovora jednostavno je odavno i postojalo odavno. A sadašnje promjene su na tragu dodatnog oporezivanja što zbog nesređenog stanja što zbog korištenja takvih ugovora za izvlačenje love. Ali jedno je sigurno to se ne rješava na ovaj način.

Prelazimo na Polarnog Medu kojeg nećemo u ovome trenutku komentirati jer to govori samo za sebe, da ne govorimo o milijunima, slikama, pa i mošusnim govedima ili svemu onome što još Institucije nisu otkrile... Vidjet ćemo hoće li i kada i kako će se sudski to razriješiti jer ne zaboravite presumpciju nevinosti dok sud ne odluči suprotno.

Istovremeno sa štrajkom liječnika, štrajkati su odlučili i mladi medicinari zbog količine rada i vremena koji moraju uložiti kako bi dobili svoje maturalne svjedodžbe. I bune se hoće li nakon škole biti medicinske sestre ili tehničari ili njegovatelji ili će morati još i tri godine studirati.

Ali ono što je znakovito bune se jer imaju i školu i praksu. Da li je to previše rada ili ne, jer neki tvrde kako je tako bilo i prije opet odlučite sami. Ali, jedno je činjenica - samo znanje i zalaganje će im omogućiti da postanu uspješni i pronađu posao ili u Hrvatskoj ili EU, ali samo s radom i zalaganjem.

 

I za kraj: Kažu učenici srednjih medicinskih škola od Slavonije, preko Kontinenta do Mora - naporno nam je!