Potaknuta raspravom otprije nekoliko dana o tome kolike su šanse za uspjeh hrvatskim startupima ako ga odluče potražiti u npr. Silicon Valleyju ili Londonu, a što mogu očekivati ako ostanu u Hrvatskoj, odlučila sam se malo ozbiljnije pozabaviti temom i dati neka vlastita razmišljanja o toj problematici.
Kako dosta pratim inozemne medije, a već nekoliko mjeseci živim, učim i radim u britanskoj prijestolnici, te sam do sada imala prilike upoznati i razgovarati sigurno sa preko 300 ovdašnjih startupa i investitora, mislim da mogu dati neki presjek lokalne startup scene i mentalnog sklopa ovdašnjih poduzetnika u odnosu na Hrvatsku.
Naime, mislim da je većina ljudi u Hrvatskoj, barem onih u startup i business svijetu i pod uvjetom da nisu lobotomirani, svjesna kako je naša poslovna scena mala, opterećena velikim (i nerijetko bespotrebnim) porezima i poprilično siromašna kapitalom, što se u konačnici direktno odražava i na uspjeh u produciranju educiranog kadra, kvalitetnih tvrtki i mogućnost njihovog daljnjeg razvitka.
Bez obzira na to, imamo primjere uspješnih startupa koji su unatoč svemu netom navedenom uspjeli. Agrivi, Oradian, Teddy the Guardian, Codeanywhere, Farmeron, PhotoMath, sve su to relativno nedavni primjeri domaćih startupa koji pokazuju da čak i jedna mala zemlja poput Hrvatske ima što pokazati na globalnoj startup sceni.
Je li usporedba uopće moguća?
Kako se mi ljudi uvijek volimo s nekim uspoređivati, onda se i ovom u slučaju postavlja pitanje kolike su šanse za uspjeh startupa koji cijelu priču pokreće iz Hrvatske, a kolike su šanse jednom stranom startupu koji svoj poslovni put započinje u Silicon Valleyu, New Yorku, Izraelu ili Londonu. Pitanja obično dolaze od onih koji očito nisu dovoljno upućeni u problematiku, pa niti ne znaju što zapravo pitaju i kakav odgovor mogu očekivati.
Po meni je takva usporedba apsolutno nemoguća, neprimjerena i besmislena, pogotovo ako se u obzir uzme veličina tržišta. Referirat ću se na trenutno dvije najveće tehnološke scene na svijetu, američku i londonsku, a evo i zašto.
Brojke su najbolji pokazatelj!
Hrvatska ima 4,2 milijuna stanovnika, a možda i manje kad uzmemo u obzir broj ljudi koji je posljednjih godinu dana emigrirao van. Ne znam za Silicon Valley, ali u londonski Tech City (koji predstavlja samo mali dio centralnog Londona) se svakog radnog jutra slije 4 milijuna ljudi koji ovdje rade, što u velikim kompanijama, bankama, što u startupima.
Startup i tech scena u Silicon Valleyu stara je preko 30 godina. Londonska se razvila posljednje tri godine temeljem inicijativa započetih od strane britanskog premijera Davida Camerona i londonskog gradonačelnika Borisa Johnsona koji su shvatili da samo kontinuiranim radom i osmišljenim planom u kombinaciji sa ogromnim količinama novca mogu izgraditi održivi ekosustav, koji tek onda može pokušati parirati američkoj startup sceni. Rezultat tog projekta je taj da je u posljednje tri godine londonski Tech City postao treći najveći tehnološki i startup cluster na svijetu, nakon San Francisca i New Yorka.
Prema istraživanju provedenom od GLA (Greater London Authority) koje tijelo je glavno administrativno tijelo zaduženo za rješavanje strateški važnih pitanja u širem području Londona, ukupno 132 inkubatora, akceleratora i co-working prostora smještana su u njegovom užem dijelu koji se slikovito naziva Silicon Roundabout.
Ujedno, istraživanje provedeno od strane UHY Hacker Young (financijsko-računovodstvena grupacija) pokazalo je kako je istočni London kao tehnološki najrazvijeniji dio grada dom za više novih kompanija nego ijedan drugi dio UK-a, sa ukupno 15.720 startupa osnovanih u 2013. godini!
Između 2009 i 2012, broj tehnoloških i startup kompanija u Londonu porastao je za nevjerojatnih 76%, povećavši se sa 49.969 na 88.215, sukladno rezultatima Tech City godišnjeg poslovnog izvješća.
27% od ukupnog broja novih radnih mjesta stvorenih u tom istom razdoblju, sa otprilike 582.000 ljudi zaposlenih, stvoreno je upravo u tehnološko-digitalnom sektoru u startup kompanijama.
Želite investirati u startup? Samo izvolite!
Last, but not least. Nedavno sam imala prilike razgovarati s nekoliko odvjetnika koji su igrom slučaja i investitori i poduzetnici, s dosta godina provedenih na ovdašnjoj tech sceni. Ono što sam saznala o mogućnostima investiranja u startupe zaprepastilo me. Naime, ukoliko investitor uloži seed investiciju u startup, koja ovdje znači bilo koji iznos do 150.000 funti, na kraju fiskalne godine dobiva povrat uloženog od države između 50% - 60%. Ukoliko startup propadne u roku naredne tri godine, investitor može dobiti povrat daljnih 25%. Iako ovdje sigurno postoje određeni detalji i uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se povrat i ostvario, računica me ne vara. Na uloženih 100.000 funti investitor može dobiti natrag ogromnih 85.000 funti! Eto kako se UK pobrinula da ohrabri ulagače u startupe, potakne državnu ekonomiju, omogući velik obrtaj novca i stvori plodno tlo za sve one koji ovdje odluče potražiti kapital ili mogućnosti za razvoj vlastitog malog businessa.
Sigurno se pitate kako je moguće da ovdje država nije gubitku. Nije, jer se gotovo sav iznos seed investicije troši na plaće zaposlenika, kako bi startupi mogli povećati timove (manje-više svuda startupi kreću sa dvoje ili troje zaposlenih, da ne mislite da su mali startupi u Londonu nešto sasvim drugo od hrvatskih), stvoriti radne uvjete da što prije završe razvoj proizvoda i launchaju, a taj se novac kroz porez na dohodak, porez na dodanu vrijednost i sl. ponovo vraća državi. Tako da čak i ako ga država mora vratiti investitoru, nije vratila svoj vlastiti, nego njegov novac koji je prošao svoj puni krug.
Da se razumijemo, u UK “glavni“ porezi su općenito veliki i ne toliko značajno manji nego u Hrvatskoj, ali ako uzmete u obzir da oni nemaju nebrojeno parafiskalnih nameta, te da su im plaće u prosjeku puno veće, onda zaključujete kako su troškovi života u odnosu na te iste plaće “podnošljiviji“ nego u Hrvatskoj, što znači da je ovdje puno lakše stati na noge nego u Hrvatskoj.
I što sad?
Itekako podržavam napore svih onih koji od Hrvatske žele stvoriti uspješnu i gospodarski prosperitetnu zemlju. Jednako tako, slažem se s mišljenjem nekih kolega kako startupi ne mogu spasiti zemlju ukoliko u istoj ne funkcioniraju industrija, financije, školstvo i edukacija, i sl. Također nisam od onih koji smatraju kako se ikakva promjena može postići konstatntnim nabrajanjem onoga što ne valja, bez konkretnih koraka poduzetih u smjeru napretka.
Kao netko tko je vidio i jednu i drugu scenu, odgovorno tvrdim da je Hrvatska predivna zemlja. U određenim aspektima. Još uvijek smo čisti i relativno sigurni. Imamo predivnu prirodu, bogatu kulturnu baštinu, jeftinu radnu snagu i neke pametne ljude, koji često dolaze do izražaja tek kad se njihove mogućnosti i znanje prepoznaju vani. I to je otprilike to.
U smislu businessa, pogotovo kad pogledamo startup scenu, stvari stoje drugačije. Svi uspješni “hrvatski“ startupi veće su uspjehe postigli tek kad su napravili iskorak van - “ušli“ u npr. Seedcamp, predstavili se i dobili nagrade na velikim regionalnim/svjetskim tehnološkim konferencijama i natjecanjima, dobili kapital stranih investitora ili relativno brzo otvorili tvrtke kćeri ili podružnice vani. Naravno da je vani konkurencija veća, ali isto tako je zakon velikih brojeva neumoljiv. Ako i ne postanu novi Google ili Facebook, makar puno lakše dobiju seed investiciju, stupe u kontakt s drugim uspješnim poduzetnicima, dobiju savjet ili dragocjeno iskustvo.
U Londonu su investicije od 150 tisuća funti redovna pojava, jer jedan investitor dovede tri nova. Ako ovdje iole ozbiljnijeg investitora pitate da u vašu tvrtku uloži 10 tisuća funti, što je za Hrvatske pojmove respektabilan novac i iznosi 100 tisuća kuna, mislit će da s vašim startupom nešto ne valja ili da ste jednostavno neozbiljni. Ovdje je to novac koji se potroši u mjesec dana. Što više novca ovdje tražite (naravno, s obzirom na određenu fazu vašeg businessa) i spremni ste to dobro obrazložiti argumentima, to je veća šansa da ćete ga i dobiti. Jer će investitor vidjeti da ste spremni aktivno raditi na projektu i stvaranju profita koji će oploditi njegov uloženi novac. Nisam sigurna koliko su investicije tog reda veličine redovita pojava u Hrvatskoj. Milijunske cifre da ni na spominjem.
S druge pak strane, nemam ništa protiv da se poslovanje, poglavito rad developera, ostavi u Hrvatskoj. Nema smisla zaposliti developera u Londonu i platiti ga 50 tisuća kuna mjesečno ili čak i više u Americi, ako za taj isti posao možete imati nekoga u Hrvatskoj koga plaćate kudikamo manje, a dobijete isti ili čak bolji rezultat. Naravno da se troškovi jednog startupa trebaju držati što nižima na samom početku poslovanja. U tom smislu je Hrvatska i više nego dobra.
U kontekstu talenta, barem što se tiče developera, ali i iskusnih sales & marketing stručnjaka, mislim da je iste jednako teško pronaći bilo gdje u svijetu. I gdje god da ih nađete morat ćete ih dobro platiti.
Ali, da rezimiram. Vani je:
1) edukacija puno bolja, i ona fakultetska i ona “praktična“,
2) postoji znatno veći “talent pool“, i to prvenstveno ljudi koji su svoje iskustvo izgradili i u korporativnom i u startup svijetu, te jako dobro poznaju zakonitosti svakog pojedinog tržišta,
3) jednostavno lakše i transparentnije poslovati,
4) kapital je puno dostupniji, u znatno većim količinama,
5) budući je poslovanje sigurnije, samim time i naplata je izvjesnija,
6) sve navedeno doprinosi stvaranju uspješnog održivog ekosustava.
A što se tiče pitanja iz naslova, odgovor je - ne. Hrvatski startupi se nužno moraju okrenuti inozemstvu u nekom obliku ili načinu, jer je to jedini način da uspiju, barem u onom smislu kako to svi žele uspjeti. Ako želite poslovati isključivo u Hrvatskoj i za hrvatske klijente, onda ne trebate razmišljati o odlasku van ni na koji način. I hrvatska se startup/business scena, nikako, ali nikako i ni po čemu, ne može uspoređivati, a kamoli mjeriti, sa američkom ili londonskom. U krajnjoj liniji, i londonska i američka scena su bitno različite. Kultura, sklonost investitora riziku i dostupnost kapitala su jednostavno drugačiji.
Stoga bi svima onima koji žele da Hrvatska što prije dođe na put uspješnog poduzetništva, kako bi se spriječio odljev mozgova i uspješnih startupa van granica Hrvatske, trebalo biti u interesu olakšati poslovanje poduzetnicima prvenstveno kroz niže poreze na startup tvrtke, lakši i veći povrat uloženog kapitala investitorima i bolju edukaciju mladih ljudi. Možda onda jednog dana cijela hrvatska startup scena, a ne samo pojedini startupi, bude nešto s čim ćemo se moći pohvaliti.
* O autorici: Marija Butković, Co-founder & PR at WhoHack Events, https://linkedin.com/in/marijabutkovic, http://www.mindthelegal.com/
