Menza „Kod Lalovca“

Otvoren je novi restoran, jako se reklamira, hvale ga prominentni gosti. Naravno, odlučujete se i sami i dolazite tamo. Uredan ambijent, dobra posluga. Jelovnik je doduše malo siromašan, no naručite biftek koji ste si zaželjeli. Iznenađenje slijedi - na tanjuru komad mesa, sirov, bez priloga. Nejestivo!

Evo, to je usporedba s prvim dojmom posjete bombastično najavljenom web servisu Ministarstva financija: http://www.drzavna-riznica.hr/upit_po_dobavljacima/ . Servis nosi podnaslov „Pregled izvršenja državnog proračuna po dobavljačima za proračunsku godinu“. Pozicija u „jelovniku“ Ministarstva financija zvuči privlačno, no posve je „nejestiva“! Naime, izvješća o izvršenju državnog proračuna su odavno poznati dokumenti s urednom standardnom strukturom. U njima se po pozicijama državnog proračuna za sve korisnike znade koliko su sredstava od planiranih potrošili. Pogledajmo na http://www.mfin.hr/hr/drzavni-proracun-2013-godina primjer iz izvršenja državnog proračuna za 2013. godinu za informatizaciju zdravstvenog sustava unutar proračunskog korisnika Ministarstvo zdravlja (096):

Kada pogledamo na „jelovnik“ novog web servisa, vidimo da je mnogo siromašniji: možemo dobiti samo podatak, koliko je npr. jedan od najvećih dobavljača KING ICT (OIB treba tražiti okolo po Internetu!?) prihodovao ukupno, te onda po ministarstvima, konkretno opet za 2013. godinu:

Takva informacija samo zbunjuje i unosi „šum“ u javnost: ne zna se za koju je vrstu poslova niti po kojim natječajima/ugovorima ta ili bilo koja druga tvrtka dobila spomenute milijune. Koja je svrha, ove informacije? Da li je to mnogo ili malo novaca u odnosu na FINA d.d. koja je od državnog proračuna prihodovala u 2013. godini više od 250 milijuna kuna. Što netko može zaključiti iz ovih brojaka, ako se ne zna što i koliko se za državu radilo/isporučivalo?

Informatički gledano, još je gore to, što čak podrobnije informacije već ionako postoje na stranicama korisnika proračuna, u ovom slučaju na http://cdn.hzzo.hr/wp-content/uploads/2013/10/image2014-02-10-112531.pdf , gdje vidimo popis ugovora iz 2013. godine i s nešto muke pretragom skeniranog dokumenta nalazimo da je KING ICT te godine sklopio sljedeća dva ugovora s HZZO:

1. Nabava nadogradnje središnjeg informacijskog sustava HZZO-a (1.498.695,54)
2. Nabava nadogradnje strojne osnovice za središnji dio sustava CEZIH-a (3.868.988,70)

U istom takvom registru ugovora Ministarstva zdravlja KING ICT ima prikazano 4 ugovora u ukupnoj vrijednosti od 3.063.217,81 kn, dakle sveukupno bitno manje nego navedenih 14 milijuna kuna u web servisu Ministarstva financija!? Vjerojatno je nešto nepotpuno, no podaci ovdje ne samo da su beskorisni, nego očito i nekonzistentni. Vjerojatno je ipak potrošeno preko Ministarstva zdravlja uistinu 14 milijuna kuna, pa je sljedeća manjkavost sustava to, što je pojedinačne korisnike ovim web servisom nemoguće utvrditi. Ovakva dezintegracija informacija je najveća boljka informatičkih sustava u državi, čime se kao prvim, najjednostavnijim i najprioritetnijim poslom treba pozabaviti e-Hrvatska. To je i bila misao vodilja Povjerenstva za koordinacije informatizacije javnog sektora. Po našem starom dobrom običaju, osnovano je povjerenstvo još početkom 2012. godine, održalo nekoliko sastanaka, ali konkretnih rezultata nema. Operativni šef toga Povjerenstva i e-Hrvatske je pomoćnika ministra uprave g. Bauka g. Darko Parića, koji je takvu situaciju u informatizaciji javnog sektora početkom 2012. dobro opisao kao „bezglavu i stoglavu“! Vidimo da sada situacija nije ništa bolja!

Usput, ovo je dobar primjer kako bi se osim integracije, e-Hrvatska (u sastavu Ministarstva uprave) trebala brinuti i o informatičkoj jednoobraznosti u našim ministarstvima i drugdje u ustanovama javnoga sektora. HZZO daje ugovore u PDF obliku kao skenirani dokument, dakle prosječnom korisniku „nepretraživ“ i teško obradiv. Ministarstvo zdravlja je nešto naprednije, ono daje svoj popis ugovora u izvornom PDF obliku, pa ih se barem može pretraživati. Konačno, Ministarstvo financija svoje tablice daje u obliku u kakvom i trebaju biti, u tabličnom kalkulatoru, dakle obradive praktički svakom korisniku. Zanimljivo, od spomenutih institucija daleko najjaču informatičku službu ima HZZO (> 100 djelatnika), a očito se drugi više brinu da izađu ususret korisnicima.

Da samo ne kritiziramo, što treba učiniti? Država evidentno treba jedinstveno upravljanje razvojem informatičkog sustava. To očito ne može voditi Povjerenstvo kakvo je osnovano, to bi trebala voditi e-Hrvatska, za što treba imati resurse, ovlasti i neovisnost unutar zadanog programa rada. Sada ništa od navedenog nije slučaj. U konkretnom slučaju je eHrvatska trebala biti ta koja je trebala osigurati svrhovitost ovoga web servisa, povezanost s drugim sustavima, te nadzirati cijeli projekt u cilju uspješnijeg dovršetka. Ako se stvari rade ovako „kabinetski“ po ministarstvima, naravno da će rezultat biti ovakav kakav je, ili čak još gori, kao što je ranije bio informatički sustav socijale, ili pak da uzmemo najtrivijalniji primjer, sramota sa sustavom elektroničkog glasovanja u Saboru. Niti jedno tijelo državne uprave nema stručne kapacitete da samo zamisli svrhovite i ekonomične informatičke projekte, a kamo li da ih vlastitim snagama i ostvari.

Zato će usporedba s restoranom s početka ovoga članka zapravo uopće nije primjerena: radi se o običnoj „Menzi kod Lalovca“, u kojoj se servira nejestiva, jer su je spravljali priučeni „kuhari“! Želimo vjerovati da se radi tek o nestručnoj i nespretnoj izvedbi, a ne o namjeri da se i dalje onemogućava transparentnost javne nabave.