Znači li slobodno tržište da je tržište zaista slobodno, dubokoumno se upitao jedan zagrebački taksist s kojim sam se vozio ovih dana od kada se proširio glas da će Uber stići i do nas, koja rima pa neka sve štima, nasmijao se i on dok smo razgovarali.
Međutim, stvar nije tako jednostavna jer njima zaista nije do smijeha. Prvo i osnovno usporedbe Ubera i taksija su kao nebo i zemlja. Dakle Uber nije taksi, to je „šeranje“ vozača koji eto ima automobil i koji bi se malo „igrao“ vozača drugih. I na tome zarađivao. Upravo tu dolazimo do problema.
Kako naplatiti uslugu? Uber to naplaćuje kroz aplikaciju. Nije problem jel to ide kroz aplikaciju ili ne, problem je naplati li na to država porez. Je li u sustav unesena fiskalizacija, jesu li radniku plaćeni doprinosi, plaćen drugi radni odnos ako je već zaposlen, samostalna djelatnost, obrt i slično. Stoga priča o Uberu je zapravo priča o podizanju prašine nizašto.
Krenimo redom. Ako će se plaćati putem aplikacije novac može ići na neki strani račun, neki servis poput PayPala, pa se od tuda skidati ako je to moguće. O legalnosti nećemo. Ponekad je moguće ponekad ne, za neke stvari da za neke ne. I dakle, kažu financijski savjetnici - prema domaćem, dakle europskom zakonodavstvu, svaka zarada podliježe porezu. Sve ostalo je nelegalno. Može li to Uber riješiti, mislim da ne.
Čekam samo one iz startup svijeta koji zagovaraju „napredak“, bolje rečeno vlastiti probitak, da graknu ali to je njihov problem. Jer misle da su najpametniji.
Želite li da vas netko vozi u neispravnom ili recimo neosiguranom vozilu. Da i toga ima na našim cestama. Ili recimo da sjedne u automobil nekoga tko ne poštuje prometne propise. Dogodi se nesreća i što onda. Ozlijeđeni ste, vozač kojeg ste pronašli preko Ubera je kriv. Možete ga tužiti i oderati ga uz dobrog odvjetnika. Ako pravosuđe bude brzo.
Vratimo se malo na problem s državom, porezima i ostalim. Evo vam primjera. Druga djelatnost uz stalni radni odnos u Hrvatskoj zahtijeva plaćanje doprinosa. Tako je to s novinarima koji su stalno zaposleni, a imaju i samostalnu djelatnost. I to je odluka Porezne uprave i Ministarstva financija. A što recimo s vozačima koji su stalno zaposleni, kako će na taj prihod platiti porez, tko će to kontrolirati, tko će naplaćivati porez. A već spomenuta fiskalizacija. Ima tu otvorenih pitanja.
I na kraju, što je s onima koji su u taksi uložili novac, u licence, obrazovanje i sve ostalo. Da, konkurencija je zdrava, ali ipak reda mora biti. A hoće li ga i kako biti ne znam, Ostaje da se vidi. Za sve ljubitelje startupova, Uber nije baš dočekan s oduševljenjem u Europi, zabranjen je Njemačkoj, Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj i Španjolskoj tako ga u Barceloni, Bruxellesu, Berlinu, Münchenu i Madridu, Parizu i još drugdje, jer tamo licence koštaju stotine tisuća eura.
