Jednom ne tako davno, još u prošlom stoljeću u moj grad, u vrijeme mladosti, stigao je cirkus. Ne bilo kakav cirkus, nego cirkus Moire Orfei. I još nego drugi cirkusi i prije i poslije njega. Oni pravi cirkusi.
Uživalo se tada u dresiranim životinjama, akrobacijama na žici, akrobacijama na trapezu, klaunovima i mnogočemu još. I da se razumijemo u uživanju u cirkusu nema ništa loše.
Kad sve to naglavačke okrene jedan domaći telekom operater koji sebe smatra izazivačem, onda se s pravom treba zapitati da li on smatra da je došao na tržište koje se može poistovjetiti s cirkusom ili pak činjenicom da osim glavnog šefa nitko ništa ne zna.
Možda je bilo pametnije da su malo slušali druge, umjesto da su slušali kreativce koji su im se dodvoravali nakon Gregora s još jednom kampanjom kojom ponižavaju tržište. I da, iako bi se reklo da je to moj stav, nažalost njihovu nije, jer takve su nam upite uputili naši čitatelji. To gledam sa strane, iako me iz Tele2 pokušavaju optužiti za suprotno.
I ponovit ću još jednom iz prethodnog teksta. Da bi bilo sasvim jasno na što mislim.
Kako bi objasnili reakcije gledatelja na njihove reklame uputili smo im jasno pitanje koje su nažalost oni shvatili previše osobno. Naime kako je ICTbusiness.info dobivao upite pojedinih korisnika Tele2, ali i drugih s telekom tržišta, Tele2 smo upitali „kako to da su nakon napuštanja Gregora novu kampanju bazirali na sloganu „ta da“, a zapravo je tu šef cirkusant koji hoda s polugolim komadom i pritom jedini zna što radi, a svi su ostali kao budale? Smatrate li da su i vaši korisnici budale? Zašto korisnike tretirate na taj način?“.
Iz Tele2 koji očito ne razumije od kuda je došlo pitanje i da je pitanje samo po sebi itekako legitimno kad dolazi od njihovih korisnika (autor teksta nije njihov korisnik op.a.).
Stoga ovaj odgovor treba dobro proučiti: „Žao nam je čuti da ste tako percipirali poruku kampanje i premda ne sporimo pravo na svačije mišljenje moramo priznati da nas iznenađuje Vaš izrazito negativan ton pitanja, odnosno nedostatak novinarskog odmaka i neutralnosti. Za nas u Tele2 je poštivanje korisnika jedna od najbitnijih kompanijskih vrijednosti, svaki korisnik izuzetno vrijedan partner na ovom tržištu koji zaslužuje vrijednost za svoj novac i kao takvog ga cijenimo, bez obzira je li naš korisnik ili ne“.
Vratimo se na bit stvari. Ne sporeći, kako kažu i u Tele2 pravo na svačije mišljenje, mislim da je pitanje sasvim legitimno i odnosi se na cjelokupnu kampanju s cirkusantima Tele2. I izneseno je sasvim točno u pitanju koje im je upućeno i ono što barem dio njihovih korisnika osjeća.
Ne ulazeći u bit ponude, koja je namijenjena određenom segmentu tržišta, u vrijeme multimedije je 50 GB prilično malo za kućni Internet ako gledamo mogućnost praćenja multimedijalnog sadržaja online primjerice Netflixa, jasno je da se Tele2 poslužio zanimljivim marketinškim konceptom.
Upravo u ovom napadačko-obrambenom stavu Tele2 se vidi kako su pogođeni, očito s pravom od strane njihovih korisnika. A da i medije baš ne vole, one njima nesklone govori i prijašnji način kako su reagirali na napise ICTbusiness.info koji su se pokazali itekako točnima, ma koliko se oni trudili pokazati suprotno.
I za kraj, bilo bi dobro da Tele2 shvati kako njihovi korisnici nisu glupi kao njihov mađioničar koji buši bušilicom pola firme iako je kompanija jedino mobilni operater pa im žice i ne trebaju. To dokazuje kako razmišljaju o svojim korisnicima.
Kako su pokušavali reagirati na tekstove ICTbusiness.info i što im se onda dogodilo pogledajte u sljedećim tekstovima:
Tele 2 pokušava oprati imidž loše mreže
KOMENTAR: Nepismenost i japanska ovca kao poniženje korisnika i zdravog razuma
Demantij Tele2
Što se događalo te 2009. s Tele2 i FER-om
Zanimljivo je kad se neki poput Tele2 zaigraju pa padnu u rupu koju sami kopaju, pogotovo kad su uhvaćeni u laži. Bilo bi im bolje da to priznaju!
