KOMENTAR: Milanović ne može prodavati hrvatski IT

KOMENTAR: Milanović ne može prodavati hrvatski IT

Najavljeni odlazak hrvatskog premijera Zorana Milanovića u SAD i najavljeni sastanak s čelnim ljudima kompanija kao što su Cisco, IBM, Microsoft, Oracle i Hewlett-Packard (HP) zanimljiv je podatak o kojem će biti različitih mišljenja. Boravit će tako premijer u San Franciscu, New Yorku i Seattleu, što je za domaći izvještajnu novinsku agenciju HINA-u potvrdio glasnogovornik Vlade također bivši novinar kao i mnogi u državnim institucijama Nikola Jelić. Tvrdi se tako da je razlog putovanja je razgovor o potencijalnoj suradnji s tim tvrtkama, a dogovoren je u suradnji s Američkom gospodarskom komorom. Politički možda i ne tako loš potez.

Što Milanović može napraviti, realno ništa. Zašto ništa, pa eto tako. Bit ću otvoren, jasan i konkretan. Zaigrao je s velikima koji očekuju reakciju, proaktivnost koje ovdje nema. Dakle, olakšavanje investicija, plaćanja i ostalog.

Naime, tehnološki divovi, spomenuti prije, te njihovi čelni ljudi poput Satya Nadella iz Microsofta, pa onda John T. Chambers  iz Ciscoa, pa prva žena IBM-a Ginni Rometty, Oracleovac Larry Ellison, te HP-ovka Meg Whitman i da imaju želje doći i otvoriti nove urede i firme ili otvoriti one koje su veće nego što imaju danas moraju imati potencijal.

Toga nema, jednostavno nema. Nema dovoljno inženjera, IT stručnog kadra. Nema informatike u osnovnim školama kao obaveznog predmeta, već mi je to teško stalno i pisati. Ne potiče se mlade u ta zanimanja, perspektiva se ne pokazuje iako je ima.

Da je tome doista tako govore domaći IT-evci već desetak godina jer domaći fakulteti od FER-a u Zagrebu, FESB-a u Splitu te osječki i riječki fakulteti nisu u stanju producirati dovoljno kadrova samo za domaći IT. Kamoli za neki strani razvojni centar. Jeftinije je njima te ljude povući u Njemačku, Veliku Britaniju, ma bilo gdje u svijetu. I zato će ti ljudi otići ako budu htjeli, ali neće im biti lako jer si uvijek tuđinac. Stranac s možda i velikom plaćom.

Što Milanović može u ime države ponuditi, autoceste su pred koncesijom, INA je prodana, Hrvatski telekom također. Informatičkih tvrtki nemamo dovoljno niti da ih sve na hrpu skupimo da zadovolje malo veće apetite nekog od tih velikih igrača. Pritom da ne zaboravimo kako će banke uskoro početi s izvlačenjem IT-a iz Hrvatske u svoje matične države. Niti tada neće biti viška informatičara, dakle što ekipa ide tamo s Milanovićem.

Dogovoriti poslove za državu koja je kroz FINA-u gotovo pa upropastila sasvim dobru ideju zvanu Centralni Obračun Plaća (COP). Ali pritom je trebalo proći mnogo vremena da se ministarstvo gospodarstva odluči zajedno s HGK pomoći odlazak hrvatskih tvrtki na neki veći sajam. I da nije bilo nekih ljudi, CeBIT u Istanbulu bi se sveo, ako bi se uopće sveo, na HGK-ovo studijsko putovanje s malo dobre zabave, malo klopice i cugice i ništa obavljenog posla.

Sada sa štandom koji je malo veći, nekih 150 tisuća kvadrata možda i uspiju tvrtke ugrabiti dio kolača vrijednog na turskom ICT tržištu čak 23,5 milijarde dolara. I nadajmo se da će biti uspjeha.

A novac koji će  se potrošiti na putovanje premijera Milanovića s ekipom u SAD na razgovore s čelnicima velikih svjetskih kompanija čiji prihodi premašuju državni proračun Hrvatske (116 milijardi za 2014 godinu) ili čak kod nekih i ukupni BDP Hrvatske (465 milijarde kuna) mogao bi se potrošiti recimo za sljedeću godinu za Mobile World Congress u Barceloni, CeBIT u Hannoveru i za još poneki sajam.

S druge strane, ako kao Srbija želimo poslati političku poruku onda se to moglo i drugačije. Bilo bi bolje odmah poticati školovanje i zapošljavanje, manje doprinose recimo za startupove, ali i za druge koji zapošljavaju. Sve tako da konačno uz poljoprivredu,  turizam i IT postane bitan i dobije pažnju politike. To je jedina grana koja stvarno ima globalni potencijal, kaže jedan moj dobro upućeni sugovornik.

Ostaje da se vidi hoće li to biti studijsko putovanje, putovanje s ciljem i uspjehom...

Pričekajmo...