KOMENTAR - DRAŽEN TOMIĆ

KOMENTAR: Ima li stup srama uopće smisla

KOMENTAR: Ima li stup srama uopće smisla

Već samo površna analiza podataka s najnovijeg stupa srama pokazuje kako najveći broj neplatiša plaća i doprinosa pripada kategoriji od 1 zaposlenog, odnosno gotovo 50 posto, a s kada se tome pribroje i oni s dva do pet zaposlenih to je gotovo 80 posto. Zapravo u ovome slučaju, iako su brojke zakon, one nisu bitne.

Naime, takvo stanje stvari dokazuje sasvim nešto drugo, da je riječ o vrlo malim tvrtkama, te najčešće kada je riječ o samo jednom zaposlenom to je gotovo uvijek vlasnik. I da li je riječ o muljažama treba otkriti država koja je alate za ganjanje poduzetnika već imala i prije ovog stupa srama.

Međutim, problem je negdje drugdje, kako je riječ o malim tvrtkama, mnoge od njih muku muče s plaćanjima jer rokovi plaćanja su u Hrvatskoj nešto što se baš i ne poštuje. Kada je riječ o zakonskoj regulativi rok plaćanja je najviše 30 dana od ispostave računa, a u iznimnim slučajevima do 60 dana. Ali ne više. Bilo bi zanimljivo da država napravi listu srama s tvrtkama koje te rokove ne poštuju, koje su otišle u predstečajne nagodbe kako bi se zaštitile od ljutitih vjerovnika i onih kojima nisu platili niti u roku od tih 60 dana. Nekima niti u roku od 365 dana.

Prema dostupnim informacijama mnoge od ovih malih tvrtki s jednim dva ili pet zaposlenih, vrlo često obiteljskim tvrtkama imale bi novca za plaćanje tih dugova prema samima sebi dakle jednom zaposleniku ili ako ih je više onda svima i naravno državi da su plaćanja na vrijeme.

Jer zatvoreni krug neplaćanja je vrlo često nepremostiv problem za te male tvrtke, stoga se mnoge domaće tvrtke u IT sektoru okreću upravo izvozu gdje se odrađeni posao plaća na vrijeme i gdje takvi problemi s naplatom jednostavno ne postoje. Rijetko kada se dogodi kašnjenje plaćanja, tvrde nam svi IT-evci koji su se otisnuli u međunarodne vode, ali to su tolike iznimke da se uvijek iznenade.

Stoga se s pravom postavlja pitanje zašto stup srama, kada se ne znaju razlozi neplaćanja radnika, jer često to nije zato što netko nije htio nego nije imao, a to nije kazneno djelo. Kazneno djelo je ako je imao i izvukao sebi u džep, a nije platio. A ako nije platio zato što nema, a nema zato što mu drugi nisu platili onda je i to ključni problem koji treba riješiti, kako smo već spomenuli i da država i na to reagira na pravi način.

Modela, načina i alata država odavno i za to ima, pa zato ne bi bilo loše ako se svako toliko objavljuje neki stup srama da eto objavimo još jedan, onaj s neplatišama. Nešto mi govori kako bi država mogla biti jedan od vodećih neplatiša.