Hrvatski građani uskoro bi trebali dobiti nove osobne iskaznice, ma krivo, ne dobiti nego platiti i to one pametne s čipom. Na kojima će biti njihov identitet osim što je isprintan na iskaznici, biti pospremljen i na čipu, dakle dvojak fizički i digitalni. Zahvaljujući ovom digitalnom moći će lakše komunicirati s državnom upravom, od kuće, iz ureda, na licu mjesta na nekom šalteru kada je baš to i potrebno.
Međutim, tvorci nove regulative zaboravili su nekoliko ključnih stvari, a to je da ideja tehnologije je da olakša, a ne oteža, da omogući nešto brže i jeftinije.
Raspravljam ovih dana s ljudima koji o tome znaju više nego ja, jer onaj tko tvrdi da sve zna laže. Dakle u toj raspravi postavljalo se nekoliko ključnih pitanja, možda i zaključaka. Jer sve ovo što se događa tehnološki nema nekog smisla, još manje ekonomskog.
Zašto bi čip morao uvjetovati vijek nove osobne iskaznice na 5 godina, umjesto dosadašnjih 10 godina. Digitalni identitet - bio on ključ, podatak, slovo, brojka, 0 ili 1 može se nakon nekog vremena obnoviti i to je to.
S druge strane zašto koristiti čip koji ne daje mogućnost beskontaktne ili NFC komunikacije. Naime, famozni čip je komad elektronike (procesor, memorija, ....) i traje koliko uobičajeno traje elektronika te vrste i svakako nije limitirano na 5 godina već obično traje 10 i vise godina.
Dakle certifikat, identitet, komadić kod ili softvera, da malo pojednostavimo i banaliziram može isticati svake godine, svake druge ili svake 5 ili 10 godine i to se određuje radi sigurnosti i mogućnosti krađe. Dakle, ne treba mijenjati plastiku, čip, dovoljno j otići i zamijeniti odnosno obnoviti certifikat.
Dakle ideja koja je postavljena je jednostavno potpuni dokaz nepoznavanja mogućnosti nove tehnologije, jer nema smisla mijenjati cijelu osobnu jer to je jednostavno preskupo za građane i nema smisla. Štos je da nema beskontaktnih odnosno NFC mogućnosti, šteta jer i to može postojati.
Naime, da bi građani to mogli doma koristiti osobna će zahtijevati kupnju, instalaciju čitača takvih pametnih kartica s čipom, naravno pod uvjetom da bude usluga koje će zahtijevati takav oblik autorizacije zahtjeva.
O digitaliziranoj, informatiziranoj, pametnoj osobnoj iskaznici priča se barem dvadesetak godina i to sve pokazuje da se nikad nije ništa napravilo već samo pričalo.
Ponovimo, jer očito se ne sluša, u ovome slučaju ne treba nasjesti na priču o potrebi obnavljanja i plaćanja svakih pet godina, da se ne može staviti beskontaktna mogućnost. Treba iskoristiti mogućnosti koje pruža tehnologija, ako se ne zna kako, onda treba pogledati i pitati oko sebe jer ima onih koji znaju kako i onih koji su to već primijenili.
