Kako to u životu obično biva...

Kako to u životu obično biva...

S obzirom na posao kojim se bavim i krug ljudi u kojem se krećem, često imam priliku s osobama odgovornima za IT infrastrukturu pretresati najrazličitije teme. Vesela je to družina brojnih interesa, koja je često i prilično vješta u različitim društvenim područjima. Kao što je, recimo, druženje na gastronomski izazovnim mjestima.

Kad god se, u tim nevezanim razgovorima, dotaknemo usluge clouda, nitko od njih nema problema sa stvarima koje su jasno definirane i odavno poznate prednosti takve isporuke IT-a: način na koji „serveri u oblaku" financijski prate potrebu korisnika točno kako ona nastaje, činjenicu da nema kupovanja unaprijed, da nema bespotrebnog trošenja, da se kupuje točno onoliko koliko se koristi... Također svima je jasno i izbjegavanje troška dodatnih ljudi u vlastitoj informatici, ali i uštede na ekonomiji veličina koju većina data centara ima, a većina tvrtki nema.

Na prvi pogled se svima njima prednosti najma računalne infrastrukture u oblaku čine jasne i izgleda kao da nikakvih prepreka u tome nema. Izgleda kao da bi većina njih trebala pohrliti najmiti svoje servere i mrežne opremu, ali to se u stvarnosti ipak ne dešava onoliko često koliko bi čovjek očekivao. Zašto?

Za početak,ne bih razmatrao životne situacije onih svojih kolega koji žive na budžetu i bitno im je taj budžet zadržati što većim - samo kako bi zadržali svoju poziciju unutar organizacije. Ipak, uglavnom razmišljamo o stvarnim, tržišno orijentiranim kompanijama i kolegama, kojima je cilj trošak informatike držati pod kontrolom.

Prvi strah, koji će skoro svaki ozbiljan IT stručnjak, istaknuti vezano uz cloud - je sigurnost. Unutar usluge u oblaku više korisnika dijeli jednu te istu serversku infrastrukturu pa stoga to mora biti i manje sigurno, zar ne? Kako to često u životu biva, ne postoji potpuno jednoznačan niti jednostavan odgovor na ovo pitanje. I kako to često u životu također biva, i ovdje vrijedi pravilo koliko para toliko muzike.

Ako potencijalni korisnik ode na neki od online servisa i kreditnom karticom za 30 € kupi virtualni server, dobit će vrlo jasno definiran tip usluge.

Prvo, taj server neće imati onoliko procesorske snage koliko korisnik možda očekuje. Unutar usluge definiran je djelitelj (faktor iskorištenja) procesora, koji postavlja koliko stvarno od jednog procesorskog kora korisnik može koristiti. Takav pristup jednostavan je trik data centara, kojim iskorištavaju činjenicu da najveći broj korisnika ne koristi svoj procesor u potpunosti. Po njima, stoga mu ga ne treba niti isporučivati u potpunosti. Ovim modelom pružatelji infrastrukture zarađuju na dijeljenju resursa.

Drugo, korisniku je u pravilu definirano da je njegov server spojen na brz komunikacijski link, primjerice 100 Mbps. Ono što zapravo stoji jest da je korisnikov poslužitelj preko mrežnog porta od 100 Mbps spojen prema Internetu, ali velik broj sličnih poslužitelja u istom mrežnom segmentu koristi taj isti link.

U slučaju da svi oni pokušaju u isto vrijeme prebaciti veliku količinu podataka, efektivna brzina svakog od njih zapravo bit će znatno manja od ove unaprijed definirane.

Treće., a to se naročito tiče sigurnosti, u takvoj usluzi svi poslužitelji nalazit će se u jednakom adresnom prostoru. Suštinski to znači da jedan poslužitelj može "vidjeti" i  PING-ati drugi poslužitelj u istoj grupi te da razina sigurnosti zapravo nije naročito velika.

Četvrto, ovakav tip usluge ne pruža mogućnost korisniku da za bilo što postavi upit živom zaposleniku pružatelja usluga. Što korisnik može učiniti kroz web interface, to je sva podrška koja mu se uopće pruža. Da stvar bude gora, pružatelji usluga često imaju opće uvjete po kojima je definirano da, ako uoče neki od oblika nelegalnog ponašanja servera korisnika, mogu bez dodatnih pitanja taj server ugasiti.

U više navrata sam imao priliku vidjeti ljutnju korisnika ugašenih servera za vrijeme dok se objašnjavaju s pružateljem usluge da nije njihova krivnja ovo ili ono, a pri tome trpe financijske gubitke jer im je server "dolje".

Mora li to biti tako? Za 30 € vjerojatno mora. No za cijenu koja je još uvijek znatno jeftinija od vlastite nabavke i održavanja informatičke opreme, to sve skupa može izgledati neusporedivo bolje i profesionalnije..

Korištenjem usluge virtualnog data centra kod nekog od ozbiljnih ponuđača, korisniku se omogućuje da ima poslužitelje visoke ili potpune posvećenosti jezgri procesora samo njemu, na virtualnim serverima koji se nalaze u odvojenom mrežnom podsustavu. Činjenica da se virtualna infrastruktura izvršava na dijeljenoj fizičkoj opremi tada ne znači ništa iz perspektive sigurnosti, budući da je na svim višim razinama korisnikova virtualna infrastruktura potpuno odvojena od ostalih. Uobičajeno je da virtualizacijski sustavi, ali i usluga koju data centri na tim sustavima pružaju, imaju certifikate o sigurnosti. Ti certifikati garantiraju da nitko neće vidjeti vaše podatke. Na te certifikate treba obratiti pažnju prilikom kupovine usluge.

Nadalje, ako je ponuditelj infrastrukture ozbiljna tvrtka koja raspolaže internim stručnim resursima ona će svom korisniku pomoći ne samo prilikom implementacije i produkcijskog rada, nego i prilikom projektiranja računalnog sustava.

Logično je da oni koji projektiraju i uspostavljaju nove sustave na gotovo dnevnoj razini imaju puno više iskustva u takvim poslovima nego tvrtke koje to čine jednom u više godina. Naravno, prilikom korištenja takve "ozbiljne" usluge računarstva u oblaku osobni support 24x7 bi trebao biti neupitan.

Poznajem veći broj firmi osviještenih o ovoj temi, koje iznajmljenom infrastrukturom u oblaku pokrivaju čitav niz potreba. Radi se tu dijelom o uštedama na disaster recovery siteu, izbjegavanju investicije u novu opremu, možda u opremu koja će trebati samo jedno vrijeme ili o uštedama na licencama za web servise.

U zadnje vrijeme posebno je popularan i hibridni cloud, gdje se postojeća korisnikova serverijada stavlja na kolokaciju u data centar i time se osigurava vrlo visoka raspoloživost njenog rada. U isto vrijeme ti isti serveri se integriraju s virtualnom okolinom koju data centar isporučuje. Također, tu često postoji veza i prema servisima pojedinih globalnih pružatelja usluga, gdje se koriste njihove usluge, poput Office 365.

Načina na koji se infrastruktura može postaviti je puno, koristi koji je tvrtka za sebe može postići je puno, samo za početak treba pronaći pravog partnera s kojim će se to sve učiniti - kako to obično u životu biva.