Je li kopiranje tuđe poslovne strategije dobra poslovna strategija?

Je li kopiranje tuđe poslovne strategije dobra poslovna strategija?

Prema riječima Tonija Robbinsa, poznatog motivacijskog govornika, želite li ostvariti uspjeh u poslu (ili bilo kojem drugom području života), pronađite nekoga tko je ostvario rezultate koje i sami želite ostvariti, činite upravo ono što (je) i on čini(o), i rezultati neće izostati.

To, osim prodaje istog (ili sličnog) proizvoda, može uključivati primjenu iste poslovne strategije, istog pristupa oko izgradnje branda, ali i korištenje istog, prokušanog vokabulara kojim se obraćate tržištu. Želite li izgraditi osobni brand, "prodajete" li sebe, ili je kod prodaje vašeg proizvoda bitan osobni pristup, tada modeliranje kompletne neverbalne komunikacije osobe koja je vaš role model može također biti ključno za vaš uspjeh, jer će i to pomoći da učinak poruke koju želite odaslati bude jači, te da se utisne na podsvjesne (operativne) slojeve primatelja.

Osobno poznajem ljude koji su primjenom ovog pristupa u vrlo kratkom vremenu uspjeli ostvariti određenu poziciju na tržištu, privući značajan broj klijenata, kao i respektabilne financijske rezultate. Primjena ovog pristupa može vam pomoći da dođete do uspjeha puno brže nego kada sami, metodom pokušaja i pogreške pokušavate saznati što funkcionira a što ne, i tako nepotrebno trošite svoje resurse. Naime, prema nekim istraživanjima, prosječan poduzetnik oko šest puta napravi krivi potez, prije nego što pronađe formulu koja doista funkcionira i donosi uspjeh. Na ovaj način, koristite li se iskustvom drugoga, možete uspjeti iz prve.

Pa ipak, opisani model u sebi sadrži i određene rizike, te se, ukoliko u njegovoj primjeni odete predaleko, u konačnici može pokazati i kao loša strategija.

Evo i zašto:

1) Nikad sve okolnosti neće biti iste. Uvjeti na tržištu stalno se mijenjaju. Broj varijabli koje valja uzeti u obzir stalno raste, kao i njihov značaj, i ono što je savršeno funkcioniralo u jednom slučaju, ne mora funcionirati u nekom drugom. Osim toga, probleme vrlo često ne možemo riješti istim metodama kojima smo ih rješavali jučer, pa bili to i isti problemi.

2) Prije primjene takvog modela uvijek je dobro promisliti imate li osobine koje su vam potrebne da biste postali kvalitetna kopija onoga koga pokušavate modelirati? Jeste li dovoljno uporni, prodorni, beskompromisni, ili pak spremni činiti iste ili slične kompromise koje je i ta osoba činila (a koji možda uključuju i trgovinu vlastitim integritetom)?! Ako niste, to može kompletnu strategiju učiniti pogrešnom, te na samome početku potkopati vaš uspjeh.

3) Ukoliko u modeliranju odete predaleko, postoji opasnost da ćete početi previše sličiti na onoga koga ste modelirali, i tako u potpunosti izgubiti vlastiti identitet i vlastitu autentičnost. U tom slučaju, u glavama ljudi, kao samostalan, neovisan subjekt nećete niti postojati, već će vas ljudi početi percipirati isključivo kao produžetak onoga koga ste modelirali. Međutim, u visokokonkurentnom okruženju u kakvome živimo, vrlo često upravo je autentičnost, i različitost u odnosu na druge ključ dugoročnog uspjeha. U krajnjoj liniji, bez različitosti nema niti karizme.

4) Ako se odveć oslanjate na drugoga, umjesto da se fokusirate na izgradnju vlastitog identiteta i vlastite autentičnosti, uvijek ćete živjeti u sjeni onoga koga ste kopirali. Nikad se od njega nećete moći odvojiti, niti u onome što radite postati bolji. Svojedobno se Istru kao turističku destinaciju nastojalo profilirati kao Malu Toskanu. To na prvi pogled može djelovati kao mudra marketinška strategija, jer se koristi pozicija koju je Toskana na tržištu već ostvarila. Naime na samo spominjanje Toskane u glavama ljudi stvaraju se živopisne slike zelenih brežuljaka, što kod većine budi vrlo pozitivne emocije, pa tko nakon prave Toskane, ne bi poželio doživjeti njezinu mini-kopiju?! Da se na ovome (neslužbenom) sloganu ustrajalo, Istra bi možda u kratkome roku privukla veći broj posjetitelja, ali se nikad ne bi profilirala u jedinstvenu turističku destinaciju, niti bi mogla postati nešto više od Male Toskane.

Strategiju vezivanja uz druge nikad neće koristiti ljudi s mentalnim sklopom lidera, niti oni koji su svjesni vlastite veličine i vlastite vrijednosti.

5) Ako svoju poslovnu strategiju gradite na strategiji nekog drugog, vaš će ugled (a time i rezultati) ovisiti o ugledu onoga na koga se naslanjate.

To ne predstavlja problem dok god onome čiji ste model kopirali dobro ide, i dok mu svi "plješću". No ukoliko vaš role model učini neki pogrešan potez, i tako ugrozi svoju poziciju na tržištu, on će skupa sa sobom i vas povući prema dolje. Čak i ako vas ne povuče, mala je vjerojatnost da ćete, nakon što ste se cijelo vrijeme uz njega krpali, znati samostalno kormilariti. Naime kada nestane lider sa svojom vizijom, idejom, strategijom i smjernicama, slijedbenici se nemaju za što uhvatiti, pa najčešće i oni nestanu.

S druge strane, osmišljavanje i realizacija vlastite, jedinstvene poslovne priče, iziskuje puno više kvalitetnih ideja i puno više kreativnosti. Da bi se one realizirale, potrebno je uložiti daleko više  novaca i energije nego kada se (u svemu) naslanjate na drugoga, a potrebno je i puno više vremena prije nego vas tržište počne percipirati, i prije nego se ono što radite pretoči u konkretne, financijske rezultate. No niti jedan pravi, tržišni lider, nije svoju poziciju ostvario preko noći, "šlepajući" se uz nekog jačeg. Svi su oni svoju priču i svoju poziciju gradili godinama, možda i desetljećima. Upravo zahvaljujući tome su i postigli, ne samo stabilnost i sposobnost nošenja s tržišnim izazovima, već i neusporedivo bolje financijske rezultate od svojih slijedbenika.

Zato je vlastiti put, koliko god na početku bio težak, dugoročno ipak najsigurniji put. U krajnjoj liniji, to je jedini put koji vodi u energetsku, stvaralačku, financijsku, te svaku drugu neovisnost i slobodu.

Ne idite utabanim stazama. Radije pođite tamo gdje nitko nije bio, i ostavite trag. R. W. Emerson

 

O autorici: Egli Ilić, životni trener, terapeut i copywriter, www.hortusmentis.com