Statistika je pokazala da se od 3.000 predloženih inovacijskih ideja u postupak uzme samo 10%, a do uspješne inovacije (održiva korist, poslovna ili socijalna!) dolazi svega 1/3.000. Dakle 2.999 prijedloga inovacijskih ideja je zapravo bez poslovne vrijednosti. One su „balast“ ili šum u kvalitetnom inovacijskom procesu. Optimizacija tog procesa može ići u dva smjera:
Povećati kvalitetu prijedloga inovacijske ideje;
Što je moguće prije eliminirati lošu ideju iz inovacijskog procesa.
Prvi smjer je svakako konstruktivan jer osigurava kvalitetu, „zrelost“ inovacijskog prijedloga. O tome više u ovoj kolumni sljedeći tjedan.
Tema ovoga članka je navedeni drugi smjer. Zapravo se radi o odgovoru na pitanje za „milijun dolara“: kako što je moguće prije odbaciti ideju a ne počiniti Grešku Tipa I tj. odbacivanje dobre ideje!“
Tablica rizika koji se pojavljuju u procesu (brzog) odbacivanja „loše ideje“:
Kriteriji evaluacije
Propust ranog odbacivanja loše inovacije
Mitigacija rizika
Razina novosti
Nije istraženo da je izmišljeno već postojeće („reinvent the wheel“)
Fizički proizvodi: Obvezno raditi (jeftini, ali reprezentativni) prototip.
Usluge i ostalo nematerijalno: simulacije izvedivosti.
Imati na umu da sve što ne postoji na tržištu nije lako za realizirati (inače bi to već učinili drugi!)!
Trošak
U okviru atraktivnosti za kupce prevelika proizvodna cijena je jedan od glavnih podkriterija.
Troškove kalkulirati konzervativno!
Sukladnost propisima
Tehnologija i tržište su važni, ali ako je novi proizvod nesiguran i time nesukladan s propisima, svi drugi kriteriji ne mogu osigurati uspjeh!
Odmah provjeriti postojeće, pa čak i rizike budućih propisa. Za buduće propise je dobar primjer primjena dronova, koja je išla prije regulative!
JESTE LI ZNALI?
... da je problem „brzog ubijanja loše ideje“ prepoznat u mnogim inovativnim kompanijama. Ovdje primjer nekoliko elemenata objavljenog u članku inovacijskog eksperta Urquhart Wooda.
Navedena su tri razloga zašto kompanije oklijevaju u „ubijanju“ loše ideje. To je „podvarijanta“ naše Greške tipa II tj. „Prihvaćanje loše ideje“: manjkavost u procesu zbog kojeg sea prekasno odbacju loše ideje. Članak „Why it's hard for companies to kill bad innovation projects?“ („Zašto je tvrtkama tako teško ubiti loše inovacijske projekte?“) navodi sljedeće:
Manjak dobrih ideja! Naime, ako kompanija nema dovoljno kvalitetnih inovacijskih projekata, onda će i loše ideje dobiti na značenju i ostajat će u inovacijskom procesu dulje nego što bi to bilo u slučaju da imaju zdravu konkurenciju (dobre ideje).
Strastveno vođenje inovacijskih projekata! I ovo je jedan od inovacijskih paradoksa: strastvena posvećenost projektu je dobra, ali ona ograničava objektivnost prosudbe.
Potpora sponzora projekta! Ako je član uprave posvećen nekom inovacijskom projektu, onda će u stage-gate procesu evaluacije inovacijske ideje biti teško protusloviti takvom visoko pozicioniranom menadžeru i „ubiti“ loš projekt (na vrijeme).
U savjetima kako izbjeći greške ovakve vrste se autor fokusira na domenu koju smatra najvažnijom: tržište! Zato predlaže da prije trošenja mnogo novaca na tehnološku analizu ideje treba konzultirati potencijalne kupce postavljajući sljedeća jednostavna pitanja:
Tko su ciljani kupci?
Što vaša ponuda kupcima donosi više/bolje od postojećih?
Što je sadašnji problem ciljanih kupaca?
Da li će vaša ponuda pomoći ciljanim kupcima da (bolje) riješe svoj problem?
Upozorili smo ovdje koliko može biti problematično rano prepoznavanje slabog potencijala neke inovacijske ideje. U disciplini inovacije u kojoj je gotovo sve proturječno i „ubijanje“ loše ideje ima svoju drugu stranu medalje: kako na početku inovacijskog životnog ciklusa inovacije osigurati maksimum vjerojatnosti na uspjeh?
Dobro razrađena ideja svakako ima veće šanse na inicijalno prihvaćanje, dakle i na konačni uspjeh inovacije. Kakve dileme o kvaliteti pripreme i inicijalne razradne inovacijske ideje imaju različiti sudionici u inovacijskom procesu, o tome više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić Nezavisni inovacijski konzultant
Završena je napokon konsolidacija hrvatskog telekom tržišta, nakon što je Telemach Hrvatska kupio Optima Telekom od ZABA-e i HT-a, a A1 Hrvatska prije toga kupio što veće što manje telekome (B.Net) i kabelske operatore, sada je Hrvatski Telekom pripojio Iskon kojeg je kupio prije već podosta godina. Iako se pripajanje dogodilo s početkom ove godine i formalno pravno, sve je počelo još prošle godine. Time je završena konsolidacija tržišta i sada imamo tri velika telekoma HT, A1 i Telemach i nekoliko manjih Terrakom, 4Tel, Pro-Ping i još neke. I borba se za korisnike na optici nastavlja, a slično je u u mobilnom segmentu.
I dok čekamo rezultate najvećeg domaćeg telekoma HT-a, stigli su rezultati A1 Hrvatska. Za Telemach Hrvatska znamo samod a su u kompaniji jako zadovoljni, da su svi pokazatelji u zelenom, no više ćemo znati kada bude predano godišnje financijsko izvješće. rezultati A1 su jako dobri obzirom na vrlo izazovnu godinu iza nas.
U prošloj poslovnoj godini nastavili smo rasti, unatoč tome što su se kamatne stope jako povećale i sveopća tržišna klima nije bila pogodna. Naš novi proizvod Software Assurance (SSCS) nastavlja snažno rasti, a postojeći servisi podupiru investiranje u nove produkte. Premda mnoga od imena klijenata ne možemo objaviti, među njima su vodeće tehnološke i security kompanije današnjice, kao i društvene mreže, vladine agencije i korporacije. Neke od njih spadaju u Fortune 500, što je popis najvećih kompanija u SAD-u.