Kreativni ljudi svojim se idejama suprotstavljaju rutini uhodane prakse. To ponašanje neki prikazuju „jednadžbom“ ili „mantrom“:
Inovacija = nered, kaos, potpuna sloboda
Za autore koji podupiru ovakav isključivi stav je zato pojam „upravljanje inovacijom“ (= „innovation management“) neka nelogičnost „oxymoron“! Po gornjoj „jednadžbi“ bi se „inovacija“ i „upravljanje“ trebali isključujivati. Oni tvrde: „Inventivnošću se ne može upravljati!“, pa je „Innovation Management“ poput „drvenog željeza“! Po njima menadžment (kao disciplina, ali i sami menadžeri) - „ubija“ inovaciju.
U navedenoj „jednadžbi“ postoji sustavna pogreška: Naime, navedena se „mantra“ može odnositi na slobodu „ideacije“, ali nikako na cijeli proces inovacije. Nove ideje uistinu trebaju imati sav mogući slobodni prostor. No cijeli proces inovacije - koji je mnogo više od davanja ideja - treba biti standardizirano uspostavljen i upravljan. U njemu postoje razni sudionici koji međusobno surađuju. Ako aktivnosti u tom sustavu/procesu ne podliježu standardnim procedurama za koje je netko odgovoran, odlične ideje će u pravilu propasti!
Zašto je tome tako? Proces inovacije se u grubome sastoji iz tri faze: ideacija, razvoj i distribucija. Faza „razvoja“ sadrži provjeru ideje, te izradu ili doradu proizvoda ili procesa. Ako tu nema upravljanja, ideja će se teško nikada pretvoriti u koristan proizvod ili poboljšani proces. To još više vrijedi za posljednju fazu - distribuciju. Ako se njome ne upravlja, možda odlični novi proizvodi će trunuti na skladištu. Ideja će dakle bez upravljanja u cijelom inovacijskom procesu generirati samo trošak. Neće biti održive koristi za tvrtku, ako se zadržimo samo na fizičkim proizvodima za tržište.
Usporedimo li inovacijski proces s poduzetničkim aktivnostima, i one trebaju slobodu za nove tržišne ili proizvodne ideje, ali i upornost, disciplinu, organizaciju uz pridržavanje propisa - vanjskih i unutrašnjih.
JESTE LI ZNALI?
... da je jedan od „otaca“ teorije inovacije (u poslovanju) bio veliki Peter Ferdinand Drucker. On je prije više od četvrt stoljeća u svojoj kultnoj knjizi „Innovation and entrepreneurship“ („Inovacija i poduzetništvo) potvrdio kako inovacija nije samo sloboda ideacije, već postoje pravila kojih se treba držati:
„Inovacija je disciplina jednostavnih pravila. Upravo kao i poduzetništvo. Nijedno od njih ne zahtjeva genijalnost!
No niti jedno od njih neće uspjeti, ako se samo bude čekalo na inspiraciju koju zovemo “poljubac muze“ (ili da nam se “upali žaruljica“, op. MM). Oboje zahtijevaju rad.
Samo one tvrtke i oni poduzetnici koji ovo prihvate, imaju šanse preživjeti.“
Što je velikan teorije poslovanja htio reći da ne treba čekati „poljubac muze“? U modernoj inovaciji teško da ima više mjesta za Arhimedov uzvik „Eureka“, neko individualno otkriće koje će autora ili kompaniju preko noći učiniti slavnim i bogatim. P.F. Drucker upozorava, da inovacija pored dobre ideje zahtjeva i mnogo rada, a u velikim organizacijama i standardne procedure i organizaciju koja će omogućiti pretvaranje ideje u inovaciju. Baš kao što je upornost i disciplinirano pridržavanje pravila uvjet uspješnom poduzetništvu!
Pri tome naravno paziti i na drugu stranu medalje, da proces ne „guši“ stvaranje ideja, bez kojih nema inovacije. To gušenje kreativnosti se dešava ako su ograde (barijere, blokade) postavljene već u samom početku inovacijskog procesa. Ovdje „check lista“, uz opasku da nikako nije potpuna:
- Postavljanje čvrstog okvira koju vrstu inovacija želimo provoditi (inkrementalna/disruptivna, produkti/procesi/organizacija)
- Određivanje područja u kojima se mogu davati ideje („usklađenje sa strategijom“)
- Vremensko ograničavanje ideacije (samo inovacijske kampanje)
- Preferiranje ideja određene skupine zaposlenika („R&D je zadužen za ideje“)
- Ograničavanje količine inovacija („prvih 5 ideja“, „on daje previše ideja“)
- Previše složen postupak davanja ideja (npr. zahtijevanje pretjerane elaboracije od strane ideatora, njegova izrada „business case“ ili „fesibility study“)
Spomenute barijere i blokade se ne smiju uključivati u upravljanje inovacijskim procesom, koji omogućuje razvoj prikupljenih ideja. Upravljanje se odnosi na proces, a ne na kreativnost, koja je u organizaciji glavni izvor novih ideja. Kako se kreativnost na osobnoj razini može poticati, ili barem ne sputavati, mnogim je primjerima opisano u novoizašloj knjizi prof.dr. Velimira Sriće: „Creativity and Innovation Management“. O nekima od njih više pročitajte u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
