U prošloj sam kolumni za cjelovito čitanje u obrazovnom Kurikulumu preporučio „Creativity and Innovation Management“ profesora Velimira Sriće. Potaknulo me „svjetlo na kraju (inovacijskog) tunela“ iz međupredmetnog sadržaja „Poduzetništvo“. U tom se dijelu Kurikuluma inovacija u raznim oblicima spominje čak 19 puta. No po „caveatu“ izreke o tunelu, ispada da to nije izlaz iz tunela, nego ususret dolazeći vlak!
Ovaj pesimizam proizlazi iz rasprave koja se razvila o Kurikulumu. Toliko ideoloških spinova se u našem javnom prostoru dugo nije čulo. Dok smo na izvrtanje činjenica i zamjenu teza navikli od naših političara, ovaj put smo takav pristup vidjeli kod eminencije naše znanosti. U čemu je spin? Pod naslovom „Literatura za cjelovito čitanje“ „nedostaju“ Marulić i Biblija! Uopće nije upitna važnost tih knjiga za obrazovanje djece. Meritum je naslov, „polica“ na koju te knjige Kurikulum slaže. Polica se zove „Cjelovito čitanje“. Uvaženi znanstvenik, Slobodan Prosperov Novak ustraje na KRIMENU autora kurikuluma koji su te dvije važne knjige izbacili iz odabira za CJELOVITO čitanje! Ni više ni manje, „To je tempirana bomba od Šuvara...“, veli SPN! Nomen est omen: Slobodan Prosperov i Novak, skraćeno SPiN! J
Suprotno ovome zagovoru nemogućeg, mislimo da je upravo knjiga poput „Creativity and Innovation Management“ profesora Velimira Sriće literatura podobna za „indeks“ knjiga cjelovitog čitanja. Čvrsto sam uvjeren da je tome tako zato, jer bi se po prvi puta u školskom kurikulumu našla i tema inovacije, i to kroz zanimljivo, a opet poučno štivo. Pri tome se ne glorificiraju individualni „inovatori“, već se inovacija pozicionira tamo gdje joj je mjesto - u poduzetništvo.
JESTE LI ZNALI?
... da se i Vi možete uključiti u javnu raspravu o Kurikulumu obrazovanja? Za razliku od poslovične netransparentnosti tijela javnoga sektora, otvorena je rasprava o prijedlozima svih dokumenata Kurikuluma. I ovdje je „svjetlo na kraju tunela“ izuzetno brza OSOBNA reakcija ekspertne radne skupine za reformu. Tako se isti ili sljedeći dan dobiva ne samo automatski, nego i OSOBNI odgovor, ukoliko se o dokumentu dade suvisla kritika ili konstruktivni prijedlog.
Od opće i stručne javnosti se očekuje doprinos u smislu popravljanja i dopuna izvornih objavljenih nacrta. Nakon eSavjetovanja, to je značajna inovacija u javnom prostoru - korištenje socijalnih medija za „pribavljanje iz mnoštva“ - „crowdsourcing“. U „javnost“ svakako ubrajamo i učenike, „digital natives“ kojima je i te kako mjesto u toj javnoj raspravi.
Uključite se ovdje: http://www.kurikulum.hr/ !
Pohvale pozicioniranju inovacije u novom Kurikulumu naravno nisu bezrezervne. Sadržajno su pojedini prijedlozi upravo onakvi, kako inovaciju percipira opća, a dijelom i stručna javnost: patenti, izumi, inovatorske medalje. Navodim nekoliko primjera:
- Višestruko je navedeno: „prepoznavanje, definiranje i rješavanje problema i primjenu inovativnih i/ili kreativnih rješenja“. To je pogrešno, jer je ideja (koja potječe iz kreativnosti) već sadržana u inovaciji, pa ne može biti „i/ili“! To je kao da je napisano „vozila i auti“!
- Također se navodi: „Određuje važnost ... komercijalizacije inovacije.“. Naime, „komercijalizacija inovacije“ je izraz analogan „drvenom hrastu“: dobra ideja se realizira (npr. i kroz komercijalizaciju) i time postaje inovacija. Ideja koja nije komercijalizirana uopće nije inovacija! Treba stajati: "... razvoj i komercijalizacija novih ideja".
- Ovo je nerazumijevanje procesa inoviranja: „Objašnjava usuglašenost tehnološke izvedivosti inovacija i otkrića s etičkim normama“:
- „tehnološka izvedivost inovacije“ ne postoji! Postoji „tehnološka izvedivost ideje“. Naime, ideja koja se ne može tehnološki izvesti, neće se pretvoriti u inovaciju!
- „inovacija i otkrića“ je također „drvo i hrast“: neka otkrića spadaju u tzv. disruptivne inovacije, a ona koja nisu inovacija (npr. otkriće Amerike) ne trebaju studiju izvedivosti.
- S etičkim normama ima smisla uspoređivati inovaciju kao takvu, a nikako samo tehnološku izvedivost ideje!
Netko će se zapitati, zašto hvalim uključivanje inovacije u Kurikulum, kad ima toliko sadržajnih grešaka? Dva su razloga za to:
- Prvi je već spomenuti prostor koji je po prvi puta dan inovaciji u srednjoškolskom obrazovanju (a treba je spominjati i ranije!)
- Drugi je reakcija voditelja ekspertne radne skupine g. Borisa Jokića na ovu kritiku upućenu kroz javnu raspravu: „Upravo ovakvi komentari mogu učiniti dokumente boljima.“
Postoji još jedna pozitivna komponenta ove priče: bez obzira na sadržaj, samo stavljanje inovacije u Kurikulum predstavlja jednu vrstu standardizacije, opće ujednačenosti pristupa. „Talibani kreativnosti“ će prigovoriti, da se inovacija ne može standardizirati. Ovdje su u krivu: možda se ideje ne mogu stvarati „standardnom operativnom procedurom“, ali ako nema standardnog procesa cijelog životnog ciklusa inoviranja, dobre će se ideje tek pukim slučajem pretvoriti u inovaciju! Štoviše, gotovo nitko u Hrvatskoj ne zna da postoji Evropski Standard za Inovaciju CEN 16555, o tome više pročitajte u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
