U javnom sektoru općenito (vidi prethodnu kolumnu), a osobito u gradovima, potencijal inovacije je ogroman. Gradovi imaju na raspolaganju istu tehnologiju kao i tvrtke. Dakle „technology push“ je definitivno prisutan. Gdje je „market puill“? Nema ga - grad ne može „propasti“ zbog „konkurencije“. Zato ako nekoj gradskoj upravi u Hrvatskoj ponudite proizvod koji bi građanima dao bolju uslugu uz ekonomičniji interni proces, teško će doći do njegove realizacije. Koje su barijere realizaciji inovacijama u gradovima? Najčešće standardni izgovori tipa:
- „Kod nas se tako ne radi!“
- „Nemamo sada novaca za to! Ili
- „Gradonačelnik ne voli eksperimentirati!“.
Razlog tome je niska razina inovacijske kulture nsepremnost prihvaćanja rizike koje nužno nosi svaka inovacija. “Zločin nečinjenja“ je kod nas nepoznata kategorija, ali će svaka oporba oduševljeno dočekati neuspjeh inovacije koju je pokušala trenutna vlast. Budući da inovacija u pravilu košta (eksterne robe ili usluge), takvom se neuspjehu nužno odmah prikvači optužba za korupciju ili barem pogodovanje. Tim više što su su načela javne nabave nužno suprotstavljena nabavci inovativnih rješenja: inovativno rješenje možemo u pravilu nabaviti samo od jednog dobavljača - novo je, prvo na tržištu!
Rezultat svega toge je: nabava roba i usluga visoke tehnologije od strane javnih organizacija je beznačajna. Je li to samo impresija? Nikako, WEF (World Economic Forum) u svojoj studiji „The Global IT Report 2016“ u indikatoru „Vladina nabava napredne tehnologije“ Hrvatsku stavlja na 124. mjesto od 139 ispitanih zemalja. Dakle, od Hrvatske je na cijelome svijetu po toj nabavi „gore“ samo 15 zemalja, na primjer Gabon, Gvineja, Bangladeš, Burundi, Bosna i Hercegovina i slično! Uobičajeni „fenjeraši“ EU Bugarska i Rumunjska stoje po ovom indikatoru bitno bolje od Hrvatske.
Kako unatoč mizernim ulaganjima u napredne tehnologije naši gradovi stoje na ljestvicama inovativnosti? O tome više u okviru „Jeste li znali?“.
JESTE LI ZNALI?
... da postoji rangiranje gradova po inovativnosti? Za EU je zanimljivo ranigiranje „European Smart Cities“ (vidi OVDJE) koje u obzir uzima sljedećih šest područja:
- Smart Economy
- Smart Mobility
- Smart Environment
- Smart Governance
- Smart Living
- Smart People
Nažalost među odabranih 77 gradova srednje veličine (do 500.000 stanovnika), niti među većim gradovima (500.000 - 1 milijun stanovnika) nema niti jednog hrvatskog grada. Osnovni kriterij je bila dostupnost baze podataka o elementima vrednovanja razine inovativnosti unutar navedenih šest područja.
Slično rangiranje radi inicijativa: http://ec.europa.eu/eip/smartcities/ . Područja ocjenjivanja čine: primjena inovacija, bolje planiranje, sudjelovanje građana, energetska učinkovitost, bolji prijevoz, inteligentno korištenje ICT-a.
Konačno, sustavno se prate inovativni gradovi na globalnoj razini, vidjeti OVDJE. Od 442. grada ocijenjena po inovativnosti, Zagreb je 2015. zauzeo 247. mjesto (98. od 153 europska grada). Ovo istraživanje provodi agencija „2thinknow“ koja sebe naziva „prvom inovativnom agencijom, sa sjedištem u Australiji:
Struktura podataka na kojoj počinje njihovo istraživanje je ovakva:
Faktori inovativnosti su:
- Kulturna dobra
- Ljudska infrastruktura
- Umrežena tržišta
Svaki od ovih faktora se dijeli na po desetak segmenata (ukupno ih ima 31), na primjer:
- Arhitektura, povijest i planiranje
- Umjetnost i kultura
- Osnovne usluge (komunalije, dobava hrane, voda)
- Poslovanje
- Trgovina i financije
- ...
Unutar segmenata metoda predviđa 162 indikatora na primjer za segment „Poslovanje“ imamo:
- Oglašavanje u medijima
- Dizajneri
- Zelene tvrtke
- Raznolikost industrija
- Video i filmska proizvodnja
- ...
Budući da su podaci o metodi javni, postavlja se pitanje od čega živi tvrtka „2thinknow“, odnosno njihova poslovna jedinica „City Benchmarking Data“? Odgovor je jednostavan: od inovativnog poslovnog modela koji počiva na interesu gradova da dobiju točne mjerne točke (1.200 „Data points“) kojima se dobiva vrijednost svakog indikatora Također, gradovi mogu kupiti i pojedinačne ocjene, te cijeli set podataka koji uključuje benchmarking po skupinama (veličina, regija).
Na primjer, Zagreb je 237. na globalnoj razini, može vidjeti gdje se nalazi u EU i regiji po ukupnoj ocjeni, no gradsku upravu će svakako zanimati po kojem indikatoru su bolji ili lošiji, te koje su mjerne točke upotrijebljene i kakva je njihova ocjena za Zagreb i za „konkurenciju“. Cijena od nekoliko tisuća dolara za takve informacije ne izgleda prevelika, naročito ako postoji interes za unapređenjima.
Hrvatski gradovi po pojedinačnim projektima i rješenjima koje znamo ne bi trebali stajati tako loše kako je prikazano u WEF analizi ili u ovom australskom rangiranju. Kao primjer uzmimo rješenje koje već godinama koristi grad Zagreb za prijavu komunalnih problema. To je web- i mobilna aplikacija Moj Zagreb koja se može staviti uz bok jednom od najpoznatijih svjetskih rješenja FixMyStreet u Velikoj Britaniji.
Nedostaje nam promocija inovacije koja će povećati razinu korištenja, ali i bolje pozicionirati naše gradove na karti svjetske inovacije. Na primjeru Rio de Janeira vidimo kako se to radi:
Portal „The Business Insider“ je načinio tablicu 18 najinovativnijih svjetskih gradova. Među njih je uvrstio i Rio de Janeiro, a kao „highlight“ tamošnje inovativnosti je naveo:
- „Građani mogu web-aplikacijom prijavljivati infrastrukturne probleme gradskoj upravi.“.
Tamo to tinejdžeri rade kamerama koje puštaju u visine pomoću zmajeva!? U članku BBC-a o tome se o inovativnosti Rio de Janeira piše kao o kontroverzi prema favelama. Autor postavlja pitanje koliko je tamošnji novi „operativni centar“ sličan NASA kontrolnoj sobi za svemirske letove bio više predolimpijski PR gradske uprave nego stvarna inovacija? No i po ovoj samoj „nominaciji“ za inovativni grad vidimo kakva je važnost marketiranja inovacije. O tome i o onome što Zagreb čini na području inovacijskih inicijativa više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
