Na inovativnu političku inicijativu https://www.facebook.com/ManjinskaVlada/ prije mjesec dana službeno je odgovorilo manje od 10% stranaka. Osobno je odgovorila i stranka koja je zapravo glavni „cilj“ ove inicijative: MOST. Oni imaju tri osnovne primjedbe na koncept manjinske vlade:
- Skeptični su prema mogućnosti njihova djelovanja (samo) iz Sabora, a ne iz izvršne vlasti;
- Percepcije građana je upitna, jer je koncept prosječnom građaninu teško razumljiv;
- „Manjinska vlada“ predstavlja radikalnu političku novost, čega se generalno građani boje.
Druga primjedba je nedvojbeno utemeljena i zato dajemo pojašnjenje kroz primjer:
Jedna od velikih stranaka (HDZ ili SDP) osvaja relativnu većinu u Saboru, ali ne više od 75 „ruku“ i treba im MOST za većinu. No za razliku od prethodne postizborne koalicije, u konceptu „manjinske vlade“ MOST ne ulazi u nju, već na osnovi dogovorenog programa daje potporu za samostalno formiranje vlade od strane jedne od predizbornih koalicija. Korektivna funkcija MOST-a u Saboru je tada periodička (tromjesečno?) provjera izvješća Vlade o izvršenju programskih ciljeva. Oni su zadani kvantitativno, dodijeljeni ministrima po resorima, sa zadanim rokovima. Neispunjenje cilja znači upozorenje u Saboru i dodatni rok,. Neispunjenje u dodatnom roku znači automatsko izglasavanje nepovjerenja dotičnom ministru.
Treća primjedba se u inovaciji općenito odnosi na „kupca“ ili krajnjeg korisnika inovacije. Svrha razvoja novih fizičkih proizvoda ili usluga je njihovo tržišno prihvaćanje od strane kupaca („kupovanje“). Ako po toj logici građane - birače - shvatimo kao „kupce“ tada njima stranke „prodaju“ svoju „političku inovaciju“. U ovom slučaju je to koncept manjinske vlade. Takva velika novost na našoj političkoj pozornici otvara sljedeća dva pitanja:
- Predizborno: Zašto bi birači glasali za stranku koja se unaprijed odriče od sudjelovanja u izvršnoj vlasti?
- Postizborno: Je li dobro „nepreuzimanje odgovornosti“ za koju su im glasači dali povjerenje?
Treba li u obzir i držati se mišljenja građana ili nametati svoj stav za koji vjerujemo da je dobar?
U odgovoru na ovo pitanje u inovacijskoj struci imamo dva ekstremna pristupa:
· „Kupac je kralj!“: inovacija se radi zbog rješavanja problema korisnika i u svim fazama „kupac“ treba biti uključen.
· „Kupac nije ekspert!“: u svim fazama inovacijskog procesa glas kupca („Voice of Customer“ - VoC) se uglavnom smatra „šumom“ ili smetnjom koja usporava razvojni proces.
Ovo su polovi u odnosu prema korisnicima inovacije. Poželjan pristup je negdje u sredini ipak, vrlo zavisan o karakteru inovacije.
Ako se radi o inkrementalnoj inovaciji postojećeg proizvoda ili ideaciji novih (varijanata) proizvoda, input od strane (potencijalnih) kupaca je u svakom slučaju realan i dobrodošao. To su prepoznale mnoge tvrtke, čak i takvi giganti kao što su Lego, Reckit-Benckiser, itd. Oni maksimalno koriste svoje kupce kroz koncept otvorene inovacije („Open Innovation“). Doslovce do izražaja dolazi termin „pribavljanje iz mnoštva“ - crowdsourcing. Taj pristup se pogotovo može koristiti u međudjelovanju stranaka i građana. Politički se u Hrvatskoj („CRO“!) može PR-ovski ovako iskoristiti slučajnost naziva CROwdsourcing! Taj se koncept treba koristiti ?? u obje faze političkog procesa:
- Predizborno prikupljanje programskih ideja iz mnoštva birača: prikupljene ideje koje su u skladu sa svjetonazorom i strategijom stranke mogu se predstaviti kao input građana; osim tog PR-efekta radi se o kvalitetnom i besplatnom izvoru za predizborni program;
- Postizborno prikupljanje korektivnih i nadzornih informacija opet putem CROwdsourcinga: opća i stručna javnost je pozvana ocjenjivati stupanj ispunjenja programskih ciljeva. Nezavisnost, potpunost i ekonomičnost ovakve provjere osigurava veću razinu izvršenja političkih obećanja vladajuće opcije.
JESTE LI ZNALI?
... da u zemljama razvijene demokracije već postoje modeli sustavnog i otvorenog sudjelovanja građana u oblikovanju i ocjeni aktivnosti izvršne vlasti? Jedan takav primjer je http://www.digitalgov.gov/ . Taj crowdsourcing portal za „pribavljanje iz mnoštva“ američke administracije omogućuje sljedeće usluge za građane:
Sudjelovanje kupaca u poboljšanju proizvoda (= građana u poboljšanju političkih programa i njihova izvršenja) je bezrezervno dobrodošlo. To je inkrementalna inovacija a u ovom slučaju, postupno poboljšanje političkog „proizvoda“. Ostaje otvoreno pitanje kako se postaviti prema „disruptivnoj“ inovaciji, onoj koja mijenja pravila (političke) igre?
U tržišnoj ekonomiji, kod lansiranja na tržište posve novih fizičkih proizvoda, usluga ili poslovnih modela, korist od VoC-a („glasa korisnika“) nije baš posve jednoznačna. Legendarni je primjer toga već spomenuta (navodna?) izreka Henry Forda:
„Kada bih slušao kupce, ne bih proizvodio automobile, nego bih uzgajao brže konje!“.
Zapravo se točno tako ponašaju političari (širom svijeta). Obećavaju biračima ono što ovi žele čuti - na primjer punu socijalnu sigurnost, radna mjesta, promociju tradicionalnih vrijednosti. Jednom riječju nikakve promjene, pogotovo ne na gore. To je razlog zbog kojeg je i MOST-u problematična ova disruptivna inovacija - predizborno nuđenje manjinske vlade Pri tome se ne radi samo o strahu od nepoznatoga, nego i o nerazumijevanju novog koncepta. Držeći se teorije inovacije, „kupce“ (građane, birače) treba inicijalno uvjeriti u sljedeće dvije postavke:
- Manjinska vlada je korisna, možda čak jedina opcija koja trenutno može osigurati kvalitetnu vlast u Hrvatskoj!
- Manjinska vlada je moguća, dakle može funkcionirati!
Člancima u ovoj kolumni je došao ozbiljan i izgleda utemeljen prigovor da su „previše akademski“, nedovoljno razumljivi. Možda su i prethodne dvije točke takve, pa ih u svrhu bolje razumljivosti „prevedimo“ ovako:
- KORIST: sada izvršna vlast može 4 godine raditi krivo ili ništa jer ima potporu više od 75 ruku u Saboru
- IZVEDIVOST: ako jedna politička opcija formira Vladu, druga (manja) joj daje uvjetnu potporu iz Sabora ako kontinuiranim nadzorom utvrdi izvršenje dogovorenih programskih ciljeva.
No i uz dobro pojašnjenje ostaje generalni strah od bilo kakvih značajnijih promjena. U sadašnjoj situaciji su uvjeti za prihvaćanje novosti nepovoljni, jer smo upravio izašli iz jednog neuspjelog eksperimenta - nestranački ekspertni premijer.
Zato je možda bolje predizborno ne spominjati izričito ovu disruptivnu inovaciju. Taj se koncept može u slučaju potrebe (= nema jasne većine niti nakon rujanskih izbora!) primijeniti postizborno. No već predizborno se može uključiti građane u koncept CROwdsourcing - prikupljanje i ocjena programskih ideja za potrebe stranačkih predizbornih programa. O tome više će u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
