Prije točno godinu dana smo u ovoj kolumni mogli pročitati temu o inovacijskim dilemama: INOVACIJA ... i njezine dileme. Ako malo dublje proučimo semantiku pojma „dilema“ možemo vidjeti kako se dilemom može pojasniti gotovo svaki aspekt inovacije. To vrijedi već od same definicije „dileme“ u Wikipediji:
Uzmimo jednu od najizraženijih dvojbi koja se javlja u inovacijskom ekosustavu: odnositi se prema inovaciji optimistički ili pesimistički? Aspekt te dileme smo već obradili u odnosu na neutemeljeno odbijanje ili nekritičko prihvaćanje, opisano kao Greške tipa I i II. Zanimljiva je ista dvojba oko optimističkog ili pesimističkog pristupa prema motivima ili svrsi inovacije:
Ove optimističko-pesimistične ekstreme kao u Wiki definiciji ne možemo niti posve prihvatiti niti posve odbiti. U odnosu na podloge za inovaciju možemo sačiniti zanimljivu 2x2 tablicu odlučivanja:
U daljem se tekstu bavimo „kućicom“ B: optimizmom koji nije utemeljen na činjenicama. Takav je slučaj najčešći a ogleda se u nastojanju prikaza stanja boljim nego što jest. Osim je to zato što se gotovo podsvjesno izbjegavaju promjene, time se otklanja i moguća kritika trenutnog stanja. Naime, kod svakog inovativnog prijedloga se implicira rješavanje nekog problema, odnosno popravljanje proizvoda, kvalitete usluge ili organizacijskog postava. Donositelji odluka se u takvoj situaciji nužno osjećaju kritizirani, jer su upravo oni odgovorni za sadašnje stanje. Dakle njihova „comfort zone“ je prikazivanje sadašnjeg stanja boljim nego što u stvari jest, što sustavno onemogućava poboljšanja.
Primjer takvoga ponašanja u procjeni stanja u pravosuđu vidjeti u okviru „Jeste li znali?“.
JESTE LI ZNALI?
... da je u prvom intervjuu u statusu predsjednika Vrhovnog suda Đuro Sessa dao vrlo pozitivnu ocjenu stanja u cijelom pravosuđu?
Intervju je naslovljen ovako:
'Vrhovni sud je u teškoj situaciji, ali sudstvo jako dobro funkcionira'
, detalje vidi OVDJE. Tešku situaciju u Vrhovnom sudu je objasnio doslovno ovako:
"Produktivnost Vrhovnoga suda nije kvaliteta nego sprječava Vrhovni sud da stabilizira sudsku praksu
Ovu neobjašnjivu rečenicu je Đuro Sessa pokušao objasniti navodom, da Finski Vrhovni sud godišnje ima 120 odluka, koliko je on sam imao kao sudac Vrhovnog suda u samo 3-4 mjeseca. Po ovome ispada da je naš Vrhovni sud superproduktivan, no to nije kvaliteta, nego ga to sprječava da stabilizira sudsku praksu!?
No pravničke formulacije koje ne razumije nitko („dva pravnika, tri mišljenja“), odnosno koje omogućuju bezbrojne različite interpretacije, nisu fokus našega interesa. Nas zanima odakle je Đuro Sessa crpio to svoje uvjerenje da „sudstvo jako dobro funkcionira“. U intervjuu se on ne poziva na niti jedan relevantni izvor. Ako takvu paušalnu ocjenu konfrontiramo s recentnim istraživanjem koje je proveo Ipsos za Ministarstvo pravosuđa u 2016. godini (vidi OVDJE) moramo se još više začuditi nad izrečenom ocjenom. Naime, percepcija javnosti se po tom istraživanju razlikuje dijametralno od one Đure Sesse:
Da stvar bude gora, šestogodišnji trend je negativan: loša percepcija se povećala za šest postotnih poena, sa 62% na 68%, dakle pogoršala za cijelih 10%!
Ako i kada ovo vidi spomenuti novi predsjednik Vrhovnog suda, vjerojatno će se pozvati da je on ipak stručni „insajder“ i da se njegove procjene ne može osporiti percepcijom „opće javnosti“ kao u ovom istraživanju. Ok, pozovimo se onda na navod iz istog intervjua:
„mi se, po brojnim pokazateljima, nalazimo u sredini zemalja Europske unije, a ono gdje zaostajemo je dužina trajanja postupaka“
Moguće je da se Đuro Sessa ovdje pozvao na istraživanje „THE 2016 EU JUSTICE SCOREBOARD“, vidi OVDJE. Njegova ocjena da trajanje parničkih postupaka uistinu nije bajno je točna, što se u spomenutom izvješću vidi ovdje:
Tu je čak i trend dosta dobar, jer je u pet godina prosjek smanjen s oko 460 dana na 380 dana. No statistički grafikoni mogu biti zavaravajući: radi se samo o prvostupanjskim predmetima. Dakle sve što ide na više sudove traje još dulje a za to nema podataka u rečenoj analizi! Ako ocjenjujemo renking Hrvatske, po trajanju prvostupanjskih postupaka smo 19. od 24 zemlje EU za koje postoje podaci ili postotno gotovo na početku najslabije petine (79%) zemalja.
U ovome je Sessa u pravu, kad kaže da zaostajemo u duljini (ne „dužini“!) trajanja postupka. Također ima i drugih pokazatelja iz ove studije koji nas smještaju u sredinu zemalja EU: omjer riješenih i novih slučajeva, on-line informacije o sustavu pravosuđa, itd.
U nekim pokazateljima smo čak ponajbolji: brzina rješavanja predmeta iz poslovne konkurentnosti, izdaci za sudove u odnosu na GDP, broj sudaca na 100.000 stanovnika. Ovaj posljednji podatak je kontroverzan, jer se mora staviti u relaciju s pokazateljem o broju sudskih predmeta na 100.000 stanovnika: i u tome smo pri vrhu EU! Upravo je to primjer osnovnog prigovora „dežurnim optimistima“ - prešućuju negativne pokazatelje u ocjeni stanja. ovom slučaju predsjednik Vrhovnog suda ocjenjuje da smo „po mnogim pokazateljima u sredini EU“. To je formalno točna, ali beskorisna, pa čak i štetna izjava! Ona otupljuje potrebu za promjenama (= inovaciju!), jer prešućuje cijeli niz pokazatelja u kojima smo čvrsto među najlošijima u EU, na primjer:
- Spomenuti najveći broj predmeta po stanovniku se nikako ne smije objašnjavati ovako: „Hrvati se vole tužakati“. Treba istražiti uzroke takvom stanju koje opterećuje sustav!
- Elektronička komunikacija između sudova i odvjetnika i elektronički podnesci - ne postoji, tu smo među 5 najgorih zemalja EU.
- Druga smo slabija zemlja po predviđenim sredstvima za pravnu pomoć.
- Treća smo najgora zemlja po percepciji nezavisnosti sudstva (WEF).
- Najgori smo u EU po percepciji utjecaja i pritiska na sudove od strane vlasti i političara (Eurobarometer).
Ako netko ne vjeruje inozemnom istraživanjima, može pogledati vlastito izvješće Ministarstva pravosuđa „ Statistički pregled za 2016.“ za 2016. (vidi OVDJE). Najindikativniji je pokazatelj o udjelu prvostupanjskih presuda koje na višim instancama „nisu prošle“:
Tu je vidljivo da gotovo 1/3 (32%) presuda na ovaj ili onaj način „pada“ nakon žalbe. Vjerovali ili ne, „dežurni optimisti“ su u tom statističkom pregledu to interpretirali ovako:
„...vidljivo je kako su županijski sudovi i u građanskoj i kaznenoj grani sudovanja u najvećem broju predmeta potvrdili prvostupanjsku odluku što ukazuje na kvalitetu rada općinskih sudova.“
Volimo kritizirati zdravstvo, zamislite da prva instanca - liječnici obiteljske medicine - jednoj trećini pacijenata postavljaju krive radne dijagnoze, šalju ih krivom specijalisti ili daju krive lijekove? Ovo ujedno pokazuje da nema nikakve koristi da pravosuđe kontrolira samo sebe: naravno da će u tom slučaju i brojčano porazni rezultat ovakvim spinom prikazati kao grandiozni uspjeh!
Vidjeli drastične primjere „lažnog optimizma“ koji trenutno stanje opisuje ružičastim bojama. To djeluje demotivirajuće za bilo kakve promjene, nazovimo ih lijepo inovacijama. Zato ponavljamo savjet donositeljima odluka, naročito u javnom sektoru: u Vašem poslu nema „market pull“ mehanizma kao u realnom sektoru. Zato iskoristite domaća i strana istraživanja i nađite kritične točke gdje Hrvatska stoji izrazito loše i na njima provedite „authority pull“ - sami se angažirajte na inovaciji koja popravlja stanje u loše ocijenjenim pojedinačnim točkama. Samo inovacija može doprinijeti poboljšanju funkcioniranja ustanova i sustava javnoga sektora, a njoj treba biti posvećeno prije svega vodstvo! O tome, koji su još pokazatelji detektirali „crne točke“ u javnom sektoru koje imaju potencijal drastičnoga poboljšanja, u ovoj kolumni ćemo prikazati naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
