INOVACIJA ... pouke iz kampanje „Manjinska Vlada“

INOVACIJA ... pouke iz kampanje „Manjinska Vlada“
Dražen Tomić

Inovativna inicijativa je objavljena na stranici https://www.facebook.com/ManjinskaVlada/ prije tri tjedna. Broj posjeta je oko 500 tjedno, desetak posjetitelja je objavilo svoje komentare, a isto toliki broj je dao komentare anonimno. Na stranici je objavljen i poziv na anketu kojoj se može pristupiti OVDJE, odgovora je bilo svega 8. Poslan je upit prema 22 političke stranke, odgovorile su dvije (HČSP i IDS-DDI).

Ovaj eksperiment je trebao odgovoriti na pitanje:

„Važe li i u javnom sektoru pravila o inovaciji u tržišnim tvrtkama?

U mnogo čemu je odgovor na ovo pitanje potvrdan: barijere i blokade koje su općenito prepoznate u procesu (korporativne) inovacije vrijede i u „političkoj inovaciji“ kao što je ova. Taj zaključak može koristiti svima: strankama, udrugama civilnoga društva, organizacijama javnoga sektora, te konačno svim građanima.

Ovdje navodimo glavne pouke iz ove inicijative za manjinsku vladu, vezano uz njezinu inovativnost:

  • BLOKADE: Na početku svega stoji „innovation killer“ stav, najčešće bez potpore ikakvim argumentima: „To kod nas ne može funkcionirati!“. Tako odgovaraju i stranke i politički komentatori i opća javnost. Posve jednako kao kad zaposlenik dođe menadžeru u tvrtki s nekom (dobrom) idejom!
  • GRAĐANI: Razrada prethodnog stava je: „Građani ne žele opet eksperimente!“. To je analogija anti-inovacijskoj mantri koji u tvrtki upotrebljava marketing: „Naši kupci ne žele nikakve novosti!“. Točno to je marketing Kodaka govorio za digitalnu fotografiju: „Naši kupci su sretni s filmom!“.
  • KULTURA: Velika većina negativnih odgovora konkretno napominje da je politička kultura građana i stranaka u nas preniska za uspjeh koncepta manjinske vlade. Ovdje se predlagači ideje, kao i u tvrtkama, trebaju zapitati jesu li ideju dobro pojasnili. Ako se držimo sheme problem-rješenje, onda očito nije dobro pojašnjeno da je manjinska vlada mnogo „robustnija“ u odnosu na druga rješenja, npr. apsolutnu većinu jedne stranke ili koalicijske vlade. To će ubuduće biti stavljeno u opis.
  • PRIMJERI: logičnije je je pitanje: „Gdje to funkcionira?“. No kada se navede da je to dugogodišnja praksa npr. Danske i Norveške, dolazi zanimljiv protuargument: „Mi smo nezreli, ako to radi tamo, kod nas sigurno neće!“. To sve pokazuje načelni otpor promjenama, a svaka se mogućnost koristi kao izgovor da neki novi pristup neće funkcionirati. I  to je vrlo slično otporu novostima u tvrtkama!
  • RAZUMIJEVANJE: Problem je također i moguća nerazumljivost koncepta (inovativne ideje). Prigovoreno je da 99% građana to ne razumije, a izgleda niti 90% političkih stranaka! Neki su čak pomislili da „manjinska vlada“ znači „vlada nacionalnih manjina“! I ovo je dobro poznato iz realnog sektora: oni koji odlučuju u procesu inovacije odbacuju ideje koje ne razumiju. Tu treba uspostaviti ravnotežu: koncept treba bolje pojasniti, ali se treba potruditi proučiti opis ako se ne razumije „na prvu loptu“!
  • ČUDACI: kao i kod inventivnih zaposlenika u tvrtkama i ovdje se provlači pitanje: „Što vam treba da na ovo gubite vrijeme?“. Bez želje za usporedbom „ideatora“, kao primjer da se niti jedna ideja ne smije apriori odbaciti naveli smo Nikolu Teslu i njegovu anticipaciju globalnog sustava mobilne komunikacije iz 1929. sa završnom rečenicom: „... ti uređaji će stati u džep od sakoa!“. Takvi „čudaci“ su promijenili svijet, zašto lokalni „čudaci“ ne mogu doprinijeti promjeni političkog ustroja Hrvatske?
  • VIDLJIVOST: Zbog nespremnosti prihvaćanja novosti, ljudi ne samo da ne žele konstruktivno sudjelovati u inovativnim inicijativama, nego ne žele niti širiti informaciju o postojanju inicijative čime bi se postigla veća vidljivost. S istim se problemom susreću inovacijski sustavi u tvrtkama: nakon početne euforije aktivnost zaposlenika se u pravilu smanjuje, pogotovo ako ne vide učinak svojeg djelovanja. To je u ovoj inicijativi još izraženije zato što građani nemaju vjere da se politika može promijeniti (na bolje!).
  • KOPIRANJE: dan je i prigovor kako ova ideja nije originalna. Prije godinu dana iznijela ju je Mirela Holy (tada ORaH), OVDJE. To je vrlo sličan argument protiv inovacije koji se pojavljuje i u tvrtkama: „Konkurencija je to probala, ništa novo!“.

JESTE LI ZNALI?

... što znači „manjinska vlada“? Prema wiki definiciji, manjinska vlada:

"... se formira u parlamentarnom sustavu kada stranka ili koalicija stranaka nema parlamentarnu većinu. Vlada se formira s ili bez formalne potpore drugih stranaka (zastupnika). Pod takvom vladom se zakoni usvajaju samo uz potporu dovoljnog broja ostalih zastupnika, čime se osigurava većina, što ohrabruje višestruko partnerstvo.

Naša inicijativa ovo proširuje s periodičkim izvješćima vlade Saboru o izvršenju dogovorenih programskih zadaća. U slučaju opetovanog propuštanja postizavanja dogovorenih ciljeva, Sabor izglasava se nepovjerenje mjerodavnom ministru.


Koncept manjinske vlade je novost koju očito nitko u našem političkom životu ne prihvaća. Nije čudno da opća javnost teško razumije nove koncepte, ali je neprihvaćanje od strane medija, političkih komentatora i naročito političkih stranaka teško razumljivo. Od 22 upitane stranke samo su dvije (HČSP i IDS-DDI) odgovorile. S jedne strane to pokazuje nezainteresiranost za inicijative građana koje vjerojatno odstupaju od njihovih zacrtanih ideja. Čak i stranke koje su odgovorile, zapravo ne dotiču meritum stvari: prednosti/manjkavosti manjinske vlade i eventualna alternativa. One samo zagovaraju svoju osnovnu liniju:
1) "Mi pobjeđujemo, dakle manjinska vlada je bespredmetna!
2) "Mi smo nekulturni, trebamo polupredsjednički sustav s jakom ličnošću!
To pokazuje da su naše stranke, ako uopće i reagiraju (što je za svaku pohvalu), posve nespremne za moguću inovaciju, baš kao i Kodak!

Možda je „svjetlo na kraju tunela“ ipak pozitivan odnos opće javnosti pozvane u anketu OVDJE. Iako je odgovorilo samo osam od stotinjak pozvani, odgovori su pretežno pozitivni, ¾ ispitanika smatra da se radi o konceptu koji je dobra alternativa drugim modelima formiranja vlasti:

Tako dolazimo do relacije građani-kupci uspoređujući inovacije u javnom sektoru (politika) i realnome (tvrtke i njihovi kupci). U kolikoj mjeri kupac, korisnik, može biti koristan u inovacijskom procesu detaljnije ćemo pisati u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant