... da se važnošću inovacije počelo baviti još prije mnogo desetljeća? Već tada su istaknuti ekonomski znanstvenici promišljali utjecaj inovacije. Studirali su zakonitosti u ranoj industrijskoj proizvodnji i slobodnom tržištu, gdje su inovacije bile činitelj uspjeha ili neuspjeha. Tada su poduzetnici i inženjeri u raznim područjima uvodili epohalne novosti, gdje su izumi pretvarani u tržišni uspjeh, a da to zapravo nisu vodili pod pojmom „inovacije“. Pogotovo nisu koristili sustavne procese upravljanja inovacijom. Kao dobar primjer za to možemo spomenuti Henry Forda, možda najvećeg industrijskog inovatora svih vremena, koji se u svoje vrijeme nije nazivao inovatorom.
Mnogo kasnije su važnost inovacije formulirali ekonomski znanstvenici, među prvima Schumpeter, koji 1943. zaključuje ovako:
„osnovni impuls koji pokreće i održava u pogonu kapitalistički stroj dolazi od:
- novih potrošačkih roba
- novih metoda proizvodnje i distribucije
- novih tržišta
- novih snaga industrijske organizacije.“
Ovo je jedna od prvih tipologija područja u kojima se očituje inovacija.
Slično se očituju i drugi autori. Štoviše, dugo je vremena trebalo dok se nije razrušio mit o 1:1 vezi između inovacije i proizvodnje. Čak i danas, u društvima i organizacijama (tvrtke i ustanove) vlada opće uvjerenje kako se inovacija primjenjuje jedino na fizičke proizvode. Time se inovacija reducira na dizajn proizvoda, izum i patent, te slijedni financijski efekt. Takav pristup je pogrešan zato što postoji ogroman potencijal inovacije i u drugim područjima primjene: procesima proizvodnje, organizacijskom ustroju, poslovnim modelima i odnosima, poboljšanju efikasnosti i sigurnosti radnog mjesta itd. Zato je „de facto“ standard CEN/TS 16555-1 ovu tipologiju definirao na sljedeći način (bazirano na OECD definiciji):
„Uvođenje
- novog ili značajno poboljšanog proizvoda
- procesa,
- nove marketinške metode ili
- nove organizacijske metode u poslovnoj praksi,
- organizacije radnog mjesta ili
- vanjskih relacija.“
Podcrtali smo „proces“ zato jer on obuhvaća i „proizvodni proces“, odnosno izradu proizvoda („manufacturing“). Važni autori u području inovacije (Drucker, Porter, Christensen, Trott) na ovaj ili onaj način smatraju proizvodnju dijelom inovacijskog procesa. S tim pristupom se osobno slažem. Drugi pak autori proizvodnju (pa čak i razvoj!) isključuju iz inovacijskog procesa. Jedan od njih je Greg Yezersky, autor GTI - General Theory of Innovation. On osporava definiciju inovacije koja sadrži „proizvodnju“ tvrdnjom da inovacijski proces završava oblikovanjem „prijedloga vrijednosti“ („Value Proposition“):
Sve nakon ovoga je realizacija a proizvodnja ne može povećati „vrijednost inovacije“.
Drugi važni autori (David Williams i Gert Staal, TIM Foundation) - svode inovaciju na tri slova: DDD - Discover/Develop/Deploy (Otkriti/Razviti/Raširiti):
Uvažavajući razloge zašto ovi i neki drugi autori isključuju proizvodnju iz inovacijskog procesa, zastupam drugačiju logiku: svrha strukturiranja inovacijskog procesa je postizanje najbolje moguće implementacije. Možemo tome pristupiti na način da svaku novost u proizvodnji proglasimo novim inovacijskim ciklusom, kako to predlažu spomenuti autori.
Ovakav se pristup primjenjuje u većini alata za upravljanje inovacijom. To su alati za upravljanje ideacijom, koji završetak svojeg procesa predaju projektima razvoja/proizvodnje/distribucije. Drugačiji pristup je da se unapređenja u proizvodnji smatraju doprinosom vrijednosti inovacije. Kao primjer možemo uzeti upravo spomenutog Henry Forda: bio bi propao, da pomoću inovacije proizvodnog procesa (po uzoru na viđenu pokretnu traku u klaonici!) nije uspio ubrzati proizvodnju. Time je postigao proizvodnju količina koje su omogućile da cijena automobila bude ispod tada prihvatljive granice od 100$. Pri tome u izvornoj tehnološkoj inovaciji samog proizvoda - automobila - nije mijenjao ništa, dakle proizvodnja je dodavala vrijednost izvornoj inovaciji.
Faze u inovacijskom procesu su jedan od načina strukturiranja inovacije. Sve do sada prepoznate tipove ćemo nabrojati i opisati u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
