INOVACIJA: Može li se kultura mjeriti?

INOVACIJA: Može li se kultura mjeriti?
Dražen Tomić

Kako spojiti inovacijku kulturu i menadžment? Menadžerska mantra je: „Uspješno može biti samo ono što se dade mjeriti!“. Samu inovaciju se mjeri na različite načine:

  • Tvrtke udjelom prihoda koji dolaze od inovativnih proizvoda
  • Inovativnost cijelih država spomenutim GII ili DESI (Digital Economy and Society Innovation) indeksima

Za razliku od ovih indeksa, ne postoji „ICI“ - Innovation Culture Index koji bi službeno rangirao organizacije po kriterijima inovacijske kulture. Zato smo za potrebe ove kolumne pokrenuli anketu o inovacijskoj kulturi u organizacijama, na koju je odgovorilo 43 ispitanika iz Hrvatske i svijeta. Treba imati na umu da ispitanici pripadaju organizacijama gdje postoji načelni interes za inovaciju! Zbog toga su  rezultati uglavnom indikativni i skloniji inovaciji od prosjeka. U svakom slučaju oni odgovaraju općem uvjerenju da je potencijal unapređenja u području inovacije vrlo velik.

Anketa je još uvijek otvorena i može joj se pristupiti OVDJE. Inovacijska kultura organizacije se u toj anketi mjeri kroz sljedećih šest pitanja (postotci označavaju udio „DA“ odgovora):

 

Pitanje u anketi o inovacijskoj kulturi organizacije

„DA“ odgovora Hrvatska

„DA“ odgovora svijet

1. Da li postoji član Uprave koji je isključivo ili izrijekom zadužen za inovaciju?

53,1%

45,5%

2. Da li je srednji menadžment ocjenjivan na osnovi inovativnog doprinosa njihovih djelatnika?

43,8%

54,5%

3. Postoji li zavisnost inovacijskog doprinosa i napredovanja pojedinaca?

40,6%

54,5%

4. Postoji li metrika za vrednovanje rezultata inovacija?

50,0%

45,5%

5. Provode li se regularne inovacijske kampanje?

59,4%

45,5%

6. Postoji li točno definirani proračun za inovacije?

34,4%

36,4%

Ukupno:

46,9%

47,0%

 

Vidimo da se Hrvatska tu ukupno nalazi u svjetskom prosjeku, no treba pripaziti zbog nižih vrijednosti u pitanjima:

  • 2 (ocjena menadžmenta na osnovi inovacija) i
  • 3 (napredovanje na osnovi inovacija).

Ovo „zaostajanje“ Hrvatske u „konkretnim“ pitanjima znači da se inovaciji pristupa više formalno i deklarativno, nego djelatno. Za cijeli uzorak je vrlo indikativan loš rezultat u pitanju o novcu! Kada se za inovaciju u organizaciji financijskom direktoru postavi zahtjev „Show me the money!“, onda CFO u pravilu inovaciju stavlja u proračunsku rubriku „ostalo“. To znači „realizirat će se ako preostane financijskih sredstava“!?

 

 

Zašto ovakve rezultate ocjenjujemo „velikim potencijalom“, dakle zapravo nepovoljnima? Zato, jer oni pokazuju da su svima puna usta inovacije, a gotovo 2/3 anketiranih organizacija nema niti definirane (financijske) resurse za sustavno inoviranje. Dakle, nema prelaska s „riječi na djela“ koji je nužan za OSTVARENJE inovacije, za njezin uspješan put od dobre ideje do održive koristi.

Kad govorimo o financiranju inovacije, ono se ne može svesti samo na nagrađivanje „ideatora“. Svakako treba kontinuirano pokrivati troškove cijelog inovacijskog procesa (dedicirani djelatnici, sustav za upravljanje, uloženo radno vrijeme mnogih sudionika u organizaciji, te naravno najveća stavka: „R&D innovation budget“ (proračun istraživanja i razvoja, kao dijela inovacijskog procesa).

 

 

 

JESTE LI ZNALI?

... da svjetski brendovi njeguju inovacijsku kulturu kako zbog vlastitog imidža, ali i koristeći kreativni potencijal svojih kupaca i njihovo sudjelovanje u poboljšanju proizvoda? Od brojnih takvih primjera možemo navesti jedan, čije proizvode upotrebljava gotovo svako kućanstvo u Hrvatskoj. Malo je ljudi u nas čulo za tvrtku Reckitt Benckiser, no mnogo ih poznaje neki od proizvoda na slici:

Ako pogledamo na http://www.rb.com/innovators , vidjet ćemo poziv tvrtke svojim kupcima da novim idejama doprinesu kvaliteti proizvoda i postanu „Outside innovation partner“.

 

Bilo bi dobro da i hrvatske tvrtke unaprijede vlastitu inovacijsku kulturu unutarnjom organizacijom, ali i uključivanjem svojih kupaca u „open innovation“ proces. Naravno, isto vrijedi i za javni sektor, gdje je potencijal unapređenja još i veći, pogotovo u korištenju kreativnog potencijala mnoštva korisnika - „crowdsourced innovation“.

 

Uključivanje svih zaposlenika, ali još i više vanjskih inovacijskih resursa, prepoznato je kao imperativ u razvoju inovacijskog procesa. Takav pristup je glavna odlika napredne inovacijske kulture u nekoj organizaciji - tvrtki, ustanovi ili cijeloj državi.

„Do it yourself“: Detaljnu analizu pozicije vlastite organizacije možete ocijeniti pomoću 25 „kulturalnih činitelja“ u obrascu: http://www.hypeinnovation.com/confirmation-25-cultural-behaviors međunarodne konzultantske tvrtke HYPE Innovation. Među 25 kulturalnih činitelja se više od 80% odnosi na ljude  - sudionike inovacijskog procesa. Često ih zovemo jednostavno INOVATORIMA. O njima više pročitajte u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!

 

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić, Nezavisni inovacijski konzultant