INOVACIJA ... ministarstva van iz Zagreba!

INOVACIJA ...  ministarstva van iz Zagreba!
Dražen Tomić

U prošloj smo kolumni (vidi OVDJE) vidjeli kako se digitalna transformacija može odnositi na sve skupove („evente“) a ne samo na konferencije s velikim brojem sudionika. Tu se prije svega ubrajaju sastanci svih vrsta od kompanijskih do sjednica javnih tijela - državnih i lokalnih. Logično jee da tijela lokalne uprave budu na jednom mjestu - glavnom gradu županije ili općinskom centru. S druge strane se centralizacija svih tijela uprave na državnoj razini uvijek predizborno označena nečim negativnim, a nikada se ne ostvari promjena za vrijeme legislative.

Jedan od dokaza da se u četvrt stoljeća (pa i duže) ništa nije poduzelo u tom smislu je činjenica da su sva ministarstva još uvijek smještena u Zagrebu. Nije poznat nikakav ozbiljan i službeni pokušaj ostvarenja predizbornih poruka kao što je bila ona Milana Bandića u predsjedničkoj kampanji 2015. godine: „zašto do sada neka ministarstva nisu izmještena iz Zagreba pa tako da primjerice Ministarstvo branitelja bude u Vukovaru, Ministarstvo poljoprivrede u Osijeku, Ministarstvo turizma u Splitu ili Dubrovniku... “ (vidi Večernji, 31.10.2015).

Ovakvi prijedlozi promjena su svakako (kod nas) inovativne ideje koje možemo analizirati metodom NAF+CC:

  • Novelty: neprijeporno se radi po novosti u usporedbi sa sadašnjim stanjem; dolje vidjeti kolika je to novost u odnosu na druge države
  • Attractivity: prijedlog je privlačan u pogledu javnoga dobra, također neprijeporno održivo koristan osobito kao dokaz da najave decentralizacije nisu samo deklarativne (drugi benefiti su pojašnjeni u nastavku)
  • Feasibility: Izvedivost zavisi o raspoloživoj tehnologiji koja omogućuje funkcioniranje Vlade u uvjetima dislokacije ministarstava; obratno, ono što je za sada u RH neizvedivo je postizanje političke volje za provedbu (vidi dolje koje je sve izgovore protiv ovakve promjene je realno  očekivati)
  • Cost: trošak može biti jedan od izgovora  protiv decentralizacije ministarstava; obratno, trošak rada vlade se može realno smanjiti ako se ministarstva decentraliziraju
  • Compliance: to je uvijek „najjači“ argument protiv svake promjene - „zakonom je predviđeno da sva ministarstva budu u Zagrebu“ i „zaposlenici ministarstava imaju ugovore na mjesto rada u Zagrebu“. I Ovdje i svagdje drugdje oponenti uzimaju propise kao činitelj održanja sadašnjeg statusa quo, a ne idu u smjeru izmjene propisa kako bi učinkovitost i djelotvornost javnoga sektora poboljšali.

JESTE LI ZNALI?

... da je zemljopisna distribucija ministarstava uistinu svjetska novost - globalno je pravilo da su sva ministarstva smještena u glavnom gradu države. Netko bi mogao prigovoriti kako ovim prijedlogom idemo protiv cijeloga svijeta. Zašto ne, ako takav zemljopisni raspored donosi političke i stvarne koristi? Zašto po tom, makar i formalnom iskoraku, Hrvatska ne bi prednjačila?

Uostalom, Hrvatska je u pogledu drugih državnih institucija također drugačija od svijeta - sve su te institucije smještene u Zagrebu. Ako smo tu drugačiji od:

  • Njemačke, čiji Vrhovni i Ustavni sud nisu u Berlinu nego u Karlsruhe, gradiću s manje od 300.000 stanovnika:
  • Sjedinjenih država, čija gdje jedna od najmoćnijih agencija - FDA (Food and Drug Administration) - ima sjedište u gradiću Silver Spring, Maryland, manjem od 100.000 stanovnika:

Ako tako važne ustanove mogu u velikim zemljama biti izvan glavnoga grada, zašto neko naše ministarstvo ne bi moglo biti izvan Zagreba? Ako se takva ideja a priori ne odbije, legitimno je analizirati prednosti i nedostatke takvoga prijedloga!

U predizbornom privlačenju glasova nije elaborirano koje sve koristi mogu biti od dislokacije ministarstava izvan Zagreb. Ovdje kratki popis očitih prednosti takvoga pristupa:

  • Snažna politička poruka da je državna vlast spremna na promjene, dakle da se i sama ponaša inovativno:
    • do sada nije pokazana volja za ozbiljnijim promjenama, pogotovo ne za onima koje uključuju digitalnu transformaciju;
  • Prednosti za lokalnu zajednicu u koju bi bilo preseljeno neko od ministarstava:
    • Kao primjer možemo uzeti prijedlog s mnogo simbolike, ali i smisla - Ministarstvo hrvatskih branitelja u Vukovar! U najmanju ruku smanjit će se velika nezaposlenost u gradu heroju.
  • Smanjit će se troškovi rada u ministarstvima:
    • Naime, prirez u Gradu Zagrebu je najviši u državi, a i druga davanja su niža u područjima posebne državne skrbi;
  • Zbog potrebe održavanja virtualnih sjednica Vlade treba prihvatiti visoku tehnologiju; sada je njezina razina korištenja na katastrofalnoj razini:
    • u analizi Svjetskog Ekonomskog Foruma za 2016. godinu o inovativnoj digitalnoj ekonomiji smo u korištenju ICT-a i efikasnosti uprave na 93. mjestu (od 139 zemalja); Još je gora situacija u državnim nabavkama visoke tehnologije, tu je samo 17 zemalja gore ocijenjeno od Hrvatske;
  • Članovi Vlade i drugi dužnosnici će kao korisnici ovladati tehnologijom „virtual presence“:
    • Na taj način će imati više razumijevanja za druge projekte digitalne transformacije u javnom sektoru u svojim resorima;
  • Stvaraju se uvjeti za poboljšanje suradnje među članovima Vlade i drugim dužnosnicima, te djelatnicima ministarstava:
    • Sadašnje organiziranje sastanaka (peer-to-peer) je zahtijevalo dugoročno planiranje zbog fizičkog sastajanja na jednom mjestu - virtualni sastanci se lakše organiziraju ad-hoc;
  • Zbog mogućnosti virtualnih sastanaka/sjednica će se trošiti manje vremena:
    • Zvuči kontradiktorno, ako su ministarstva dislocirana po Hrvatskoj, no prijevoz na/sa sjednice unutar Zagreba je utrošak od najmanje 1-2 sata;
  • Ovakva promjena može utjecati na poboljšanje državne infrastrukture - javnoga prometa:
    • Ministri koji će ipak morati najmanje desetak puta godišnje putovati u Zagreb će brzo uvidjeti da su neka mjesta loše povezana javnim prijevozom na koji ih treba uputiti, pa će poraditi na poboljšanju istiga jače nego do sada;
  • Mogućnosti prezentiranja, komentiranja i dokumentiranja tijeka sjednice i aktivnog sudjelovanja svih sudionika:
    • Digitalna potpora virtualnim sjednicama je funkcionalno superiorna sadašnjem videosnimanju i transkripciji;
  • Ušteda na papirima:
    • Kultura primjene digitalne tehnologije za sjednice pogoduje korištenju sve dokumentacije u digitalnom obliku, što znači „paperless government“;
  • Puni sastav Vlade na virtualnim sjednicama:
    • Vidimo česte slučajeve da ministri nisu prisutni na sjednicama Vlade zbog nekog putovanja, lakše bolesti i slično; u slučaju virtualnih sjednica u kojima je moguće sudjelovati od bilo kuda, uključivo preko mobilnog uređaja, puni sastav će biti pravilo.
  • Tehnologija „virtual presence“  spuštena na niže razine će omogućiti da dio osoblja dislociranih ministarstava može raditi posao od kuće:
    • To je poruka  vrha vlasti da se takav način „home workinga“ promovira i drugdje u javnom sektoru, sa svim prednostima koje on nosi, poglavito za neke posebne kategorije zaposlenika (porodiljni dopust, posebne potrebe).
  • Smanjuje se pritisak na doseljavanje u Zagreb po osnovi zaposlenja u državnim ustanovama:
    • To treba generalno promovirati jer Zagreb nema infrastrukturu za toliki broj stanovnika. Ssamo na putovanje s jednog kraja grada na drugi u špici se gubi više od sat vremena;

Sigurno je da postoji još benefita, skrivenih ili očitih, što naravno treba biti podloga za kvalitetnu projektnu razradu ovakvog inovativnog prijedloga. Kao minimum je potrebno napraviti pro/con ili SWOT analizu, pri čemu su prigovori, odnosno stvarne i navodne slabosti/rizici ovoga prijedloga ovakvi:

  • Sjednica Vlade se ne može voditi pomoću „virtual presence“ tehnologije:
    • Nebrojeni izvori pokazuju kako su takve sjednice organizacijski i te kako provedive, štoviše efikasnije za sudionike;
  • Naši ministri se ne znaju služiti tehnologijom „virtualne prisutnosti“:
    • Danas je ta tehnologija posve intuitivna; tko je ne može savladati, nije za ministra u Vladi koja pretendira u 21. stoljeću uspješno voditi i razvijati RH;
  • Preseljenje na druge lokacije mnogo košta:
    • Da, troškovi postoje, ali su kumulativno manji od skupog prostora u Zagrebu; napuštene zgrade se mogu prodati privatnicima ili smanjiti broj državnih ustanova koje koriste zgrade u najmu;
  • Tehnologija košta (na 20 lokacija):
    • Košta, no po WEF izvješću smo 124 od 139 zemalja po ulaganju vlasti u visoku tehnologiju i to treba promijeniti; uostalom, trebamo li 20 ministarstava, Švicarska ima 7, Litva 14, Finska 11!
  • Što ćemo sa sadašnjim zaposlenicima u ministarstvima u Zagrebu:
    • To mora biti poruka o mobilnosti radne snage: nepravedno je da je sve državno u Zagrebu, jer u slučaju slabe mobilnosti ili građani Zagreba imaju privilegije za zapošljavanje ili se svi doseljavaju u Zagreb; dio će naći drugi posao, dio će se preseliti, dio će putovati, dio će raditi od kuće na daljinu;
  • Nije li virtualna sjednica nesigurna, podložna hakiranju:
    • Službe sigurnosti trebaju osigurati sigurne protokole komunikacije.

Za početak, nije nužno preseliti sva ministarstva, moguće je to učiniti i postupno. Naslanjajući se na spomenuti prijedlog M. Bandića, prva faza bi mogla izgledati ovako:

Decentralizirana Vlada RH je samo sitni djelić „krajolika“ javnoga sektora koji sadrži golemi potencijal povećanja učinkovitosti i djelotvornosti putem digitalne transformacije. O tome kako se može transformirati jedan uslužni servis građana i tvrtki - javnobilježnički - više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak!

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant