„Karaoke kapitalizam“ (Jonas RidderstrÃ¥le, ‎Kjell Nordström, 2005) je druga knjiga koju „reklamiram“ u ovoj kolumni. Prva je bila Creativity and Innovation Management (Velimir Srića, Amazon 2016). „Karaoke kapitalizam“ je mnogo starija knjiga koja problematizira dilemu imitacije u inovaciji. Analogija je stvarna vrijednost amaterskog oponašanja pjevačkih zvijezda na zabavama. Tu usporedba prestaje: glavna poruka knjige je kritika prakse „institucionalnog oponašanja“, kako to autori lijepo nazivaju.
Knjiga je puna vjerodostojnih citata (vidi okvir „Jeste li znali?“), ali i mnogo navoda koji naglašavaju „raščupani“ pristup raznovrsnim temama iz svijeta biznisa. Na primjer, vrlo je zgodno završno 15. poglavlje koje govori o oslobađanju od karaoka (imitacije). Autori povlače analogiju s povijesnim društvenim modelima koji su svedeni na glavne građevine - gradske trgove, hramove i tvrđave Pojednostavljeno: trgovi se brinu za učinkovitost, hramovi za etičnost, tvrđave za zakonitost. Autori tvrde, da kada bilo koji od njih postaje predominantan, stvari izmiču kontroli, kao u srednjem vijeku ili sovjetskoj Rusiji.
Sadašnja briga se treba usmjeriti na dominantan sustav u svijetu, gdje postoji opasnost da efikasnost motivirana novcem bez dovoljno etike onemogući upravljanje sustavom. Autori smatraju da je jedan od temeljnih problema način funkcioniranja korporacija: nadvladati konkurenciju. One to čine tako da kopiraju tuđe ili opće priznate dobre prakse. Oni tome umjesto opisa suprotstavljaju pristup koji je originalan ovako::
„Napravite svoju prvoklasnu izvedbu, umjesto pokušaja drugorazrednog oponašanja!“
Na kraju ovoga članka citiramo zaključnu poruku autora, koja odgovara na pitanje KAKO?
JESTE LI ZNALI?
... da za razliku od klasičnih načina regrutacije talenata kroz interne aktivnosti „kadrovskih službi“ autori ističu nove puteve, na primjer kroz profesionalne usluge kvalitetnih „head huntera“. Kao primjer ističu korporaciju ManpowerGroup, osnovanu 1948. Njihove osnovne djelatnosti su agentura zapošljavanja, regrutiranje, konzultacije i outsourcing. Imaju 3.900 ureda širom svijeta, a u 2015. su imali ukupni godišnji prihod od gotovo 20 milijardi US$, uz dobit od više od 250 milijuna US$. Broj njihovih zaposlenika je preko 30.000.
Dakle, umjesto lutanja vlastitih kadrovskih službi i lokalnih agencija, ovakav globalni igrač osigurava praktički svim Fortune 500 kompanijama vrhunske talente. Ne samo eksperte u uskom stručnom području, nego i talente koji osiguravaju povećanje „kvocijenta inovacijske inteligencije“ organizacije. Ujedno im konzaltingom omogućuje da regrutirane talente iskoriste na najbolji mogući način.
Knjiga „Karaoke kapitalizam“ unutar 310 autorskih stranica je najviše njih (40) posvetila poglavlju o inovativnosti: „Inovativnost d.d.“. Temeljna ideja tog (za nas) najvažnijeg poglavlja je , da organizacija (tvrtka, država, udruga, ...) nije više definirana svojim ustrojem ili vlasništvom, već idejom i sustavom vrijednosti. Oni navode:
„Korporacije više ne upravljaju stvarima. Moderne kompanije se nalaze u ratu na dva fronta: taoci su svojih talenata i pod opsadom svojih kupaca. Pobjednici su svjesni da se bogatstvo stvara znanjem, ali da bi ostali konkurentni moraju stvarati mreže znanja. To postavlja temeljno nove zahtjeve na organizaciju.“
Ključna riječ je talent, odnosno pojedinci koje treba regrutirati, razvijati i zadržavati. Naravno, takvi pojedinci koji se po svijetu „traže svijećom“ neće raditi na rutinskim poslovima, „business as usual“. Oni će se prije svega konceptivno i operativno baviti podizanjem „kvocijenta inovacijske inteligencije“ organizacije. Da bi se taj koncept uz sve blokade i barijere, (pogotovo u velikim tvrtkama) ostvario, one moraju napraviti „veliku zbrku“! Moraju*:
- Osigurati uključivanje i sudjelovanje nekonformista u procesu strateškog odlučivanja
- Provesti decentralizaciju moći - odluke prepustiti sposobnima, a ne hijerarhiji.
(* malo preuređeni citat izvornika).
Velike su promašaje doživjeli oni koji su angažirali najveće talente i onda ih pokušali prilagoditi postojećoj kompanijskoj hijerarhiji i kulturi. Talenti su ili postali kompanijski birokrati ili su napustili organizaciju. Poučak najvećeg korporativnog inovatora modernog doba, Stevea Jobsa je dobro zapamtiti i primijeniti:
„Nema smisla zaposliti pametne ljude i onda im govoriti što da rade. Zaposlili smo pametne ljude kako bi oni nama rekli što da radimo!“.
Autori daju naglasak na talent i sposobnost, a ne na ekspertizu. Naglašavaju svježinu ideja i potrebu suradnje raznih profila zaposlenika. O raznim načinima regrutacije ljudi sa svježim idejama te o interdisciplinarnoj suradnji više u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak i tjedan nakon toga!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
