Skrenuli smo pažnju na rizike koji se javljaju s predugačkom „obradom“ loše ideje. Osim bespotrebnih troškova tvrtka može potrošiti previše vremena u razvoju loše ideje i tako izgubiti konkurentsku prednost. Ukoliko se rizici pretvore u opetovane inovacijske neuspjehe skepsa prema inovaciji u organizaciji raste, a time opada i razina inovacijske kulture u organizaciji!
Također smo vidjeli da u evaluaciju ulazi svega 10% ideja. Ostalih 90% na neki način predstavljaju „šum u kanalu“, čime zapravo zagušuju inovacijski proces. U takvim uvjetima se povećava rizik od oba tipa greške u procesu:
- Greška Tipa I: Odbacivanje dobre ideje
- Greška Tipa II: Prihvaćanje loše ideje
Kako smanjiti udio izvorno loših ideja? To je „umjetnost“ početne faze inovacijskog procesa. Svakako nije dobro rješenje smanjiti ukupni broj ideja obeshrabrivanjem ideatora. Takav generalni pristup neće smanjiti udio loših ideja nego njihov ukupan broj. Pri tome se neke dobre inovacijske ideje uopće neće predlagati.
Drugačiji pristup zvuči zdravorazumski izvedivo i djelotvorno: već na početku ustrajati na boljoj razradi ideja. Dakle, ideator ne smije „samo“ plasirati ideju nazivom i kratkim opisom, već se treba potruditi detaljnije je razraditi. U načelu bi on trebao načiniti neku vrstu elaborata svoje ideje: pokazati razinu njezine novosti, tržišni potencijal i tehničku izvedivost. („Envision“ + „Explore“ + “Evaluate“: vidi „8E“ životni ciklus inovacije!)
Ipak treba izbjeći previše zadaća koje se daju ideatoru što smo već ranije opisali kao negativan utjecaj na inovacijski proces jer se radi o birokratiziranju. Takva kompleksnost postupka ideacije će naročito odbijati kreativce, koji su glavni izvor inovacijskih ideja u organizaciji. To smo općenito problematizirali u članku: „INOVACIJA vs. standardnih postupaka i hijerarhije“ ovako:
Ideaciju „guši“ previše složen postupak davanja ideja (npr. zahtijevanje pretjerane elaboracije od strane ideatora, njegova izrada „business case“ ili „fesibility study“)
U ovom sam tjednu imao priliku voditi zanimljive razgovore o ovoj temi s dva prijatelja koji se bave inovacijom. U okviru „Jeste li znali?“ možete vidjeti što na tu temu piše prof. Velimir Srića. U nastavku izvodi iz rasprave s posve obratnim stavom jednog inženjera-praktičara.
JESTE LI ZNALI?
... da je birokracija suprotnost i gušenje kreativnosti u već citiranoj knjizi „Creativity and to na krajinnovation management“ prof. Velimir Srića opisuje u cijelom poglavlju: „16. Kreativnost ne voli birokraciju“. Ta knjiga ima podnaslov „kroz pričanje priča“. Zato u uvodu poglavlja prof. Srića definira birokraciju anegdotalno:
„Volite li birokraciju? Pogledajte brojeve: Pitagorin teorem - 24 riječi, 10 Zapovijedi - 179 riječi, ..., EU pravila za prodaju zelja - 26.911 riječi!“
Štoviše, on se priklanja onim inovacijskim stručnjacima koji smatraju da je sam pojam „upravljanje inovacijom“ jedan „oxymoron“, dakle proturječan u sebi. Ti stručnjaci smatraju da se inovacijom ne može upravljati jer je upravljanje proturječje kreativnosti.
Ovo citirano poglavlje autor zaključuje ispravnim uravnoteženjem ove inovacijske dileme:
„Naravno, treba uspostaviti ravnotežu između pravila i inicijative. Manjak regulacije ostavlja prostor za osobnu i kolektivnu inicijativu, ali snažno zavisi o zajedničkim vrijednostima i normama. U načelu kreativni okoliš se osniva na ideji da sve treba biti dozvoljeno, osim onoga za što postoji dobar razlog da ga se zabrani.“
Nasuprot gore navedenom došao sam u oštru, ali konstruktivnu raspravu s drugačijim mišljenjem koje se držalo strogog pravila da se ideje, koje se plasiraju, moraju dobro razraditi. Po tom stavu su nerazrađene ideje upravo opisani „šum u sustavu“, jer ih njihovi autori nedovoljno obrazlažu.
Ova je rasprava bila potaknuta konkretnom idejom: postavljanje držača smartphone-a na kolica za kupnju u supermarketima. Tu sam ideju predložio jednom od vodećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj. Obrazloženje, odnosno „razrada“ je bila jednostavna:
- Gotovo svi kupci imaju smartphone
- Izuzetno je praktično pisati artikle za kupnju na njima u za to postojeće app-ove
- Za gurati kolica, stavljati robu i držati smartphone bi trebale tri ruke! Zato kupci još uvijek koriste post-it papiriće.
- To nema nitko u Hrvatskoj, a ima primjera da takvo što u svijetu postoji.
- Investicija je mala, takva prednost za kupce je dobar marketing.
Za ovu mi je ideju prigovoreno da je „labava“ zato, jer nisam napravio npr. procjenu troškova ulaganja i očekivanih financijskih efekata, istražio literaturu, načinio vlastite izračune tržišnih efekata i slično.
Da budem pomirljiv, odmah mogu reći da bi ovakav pristup inicijalne detaljne razrade bio super i kad bi zaživio, sigurno bi bilo mnogo manje loših ideja, od kojih je dio često „trivijalno besmislen“. No kao i u svakoj dilemi, dobro je uzeti u obzir obje „strane medalje“: postavljajući ovako visoke zahtjeve pred ideatore, može se desiti da ih organizacija izgubi veliki dio. Ne samo zato jer se prosječnom zaposleniku ne da razrađivati neku ideju koju ima (iako ne smatram razradu birokracijom!). Treba imati na umu da se ne radi o prosječnom zaposleniku! Radi se o kreativcu, čovjeku koji je možda i hiperaktivan u idejama, čiji sklop razmišljanja jednostavno nije sklon popunjavanju obrazaca „business case“-a niti sposoban za dokazivanje tehničke izvodivosti.
Konačno, zbog navodno nedovoljne razrade se pojavljuju napetosti između „ideatora“ i „realizatora“:
- „Realizatori“ smatraju da „ideatori“ nisu dovoljno marljivi i stručni, zapravo omalovažavaju svaku ideju koja nije razrađena do detalja.
- „Ideatori“ pak smatraju da vrijedi jedino ideja, a realizacija je stvar tehnike, rutine, to rade ljudi koji nisu kreativni.
Naravno, obje „strane“ su u krivu s ovakvim stavom. Podjela uloga, suradnja i timski rad su ključ inovacijskog uspjeha. Kako to osigurati? Jednostavno: budimo svjesni da inovacija više nije sijedi profesor u kabinetu s tisućama knjiga, pa niti mladac koji u garaži smišlja revolucionarnu novu spravu. Inovacija je postao timski rad, najvažniji njezin sastojak je suradnja.
Zato sam slobodan reći da više nema inovatora, postoje uglavnom samo inovacijski timovi. Zato ideatorima treba dati poruku da razrade svoju ideju na najbolji mogući način, ali bez obveze. Dobru ideju nekog amatera će najbolje razraditi interdisciplinarni stručni tim sačinjen najbolje od eksperata za tehnologiju, marketing, proizvodnju i financije. Zato je poruka ideatoru:
„Ideja ti je labava jer nisi istražio tržište niti literaturu, nisi dao business case, nisi napravio feasibility study, nećemo je zato niti uzeti u razmatranje!“
vrlo loša, odraz inovacijske nekulture!
Kako formirati inovacijski tim i koje su sve uloge u njemu, o tome više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
