U prošloj kolumni je bilo riječ i o „besplatnim inovacijskim receptima“ OECD-a koje slabo ili nikako ne koristima. Vrlo je značajan ovaj: SYSTEMIC INNOVATION IN VET, 2009, (vidi OVDJE). Prijevod toga naslova je: „Sustavna inovacija u strukovnom obrazovanju“, a radi se o knjizi u kojoj Centar za istraživanje i inovaciju u obrazovanju OECD-a (CERI) na 243 stranice opisuje rezultate svojih istraživanja u strukovnom obrazovanju i daje preporuke kakve promjene u njemu treba provesti. Kad počinjemo s „promjenama“, kompleks transformacija u javnom sektoru treba izgledati ovako:
Promjena -> Reforma -> Inovacija
Upravo time se bavi ova knjiga:
Odgovor na pitanje gdje je Hrvatska u ovoj priči se može potražiti na nekoliko razina:
- Pretraživanjem pronaći da li je itko od 2009. u Hrvatskoj koristio ozbiljno ovu literaturu (podloga za javnu politiku, citiranje, barem prijevod)?
- Jesmo li proveli inovacije u strukovnom obrazovanju?
- Jesmo li uveli poduku o inovaciji u strukovnom obrazovanju?
Na prvoj razini se kod korištenja ovog dokumenta začuđujuće pokazalo „svjetlo na kraju tunela“: ASOO (Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih) je 2011. izdalo priručnik „ESF i razvoj inovacija u strukovnim školama“, nastalom u okviru projekta IPA KOMPONENTA IV - RAZVOJ LJUDSKIH POTENCIJALA - PROGRAM EUROPSKE UNIJE ZA HRVATSKU (predpristupni fondovi EU, vidi OVDJE):
Već na drugoj razini ozbiljno „šepamo“: naši gospodarstvenici i drugi poslodavci navode da su profili zanimanja i kurikulumi strukovnog obrazovanja notorno zastarjeli. Zato je takvo obrazovanje za tvrtke realnog sektora, ali i značajan dio javnoga, bezvrijedno. Stoga novozaposlene mlade ljude moraju sami obrazovati o svojem trošku.
Konačno, treća razina propitivanja primijenjenosti ovoga dokumenta ASOO-a pokazuje da u raspoloživim dokumentima o strukovnom obrazovanju nigdje nema sustavnog pristupa obrazovanju za inovaciju, što vrlo podrobno i utemeljeno opisano u navedenom dokumentu OECD-a.
Ove odgovore na tri razine propitivanja korištenja ovog „recepta“ koji je došao iz OECD-a se može lako provjeriti u spomenutom priručniku ASOO-a:
Samo postojanje dokumenta pod ovim obećavajućim nazivom na prvi pogled budi oduševljenje: konačno imamo dokument koji osigurava pozicioniranje inovacije u (strukovnom) obrazovanju! Uistinu, drugi dio tog dokumenta od 148 stranica ima naslov: „Uvođenje inovacija u strukovne škole“. Pedesetak stranica priručnika su vrlo pregledne, moderne i prilagođene području strukovnog obrazovanja:
3. INOVACIJE U STRUKOVNOM OBRAZOVANJU I OSPOSOBLJAVANJU.
4. SUSTAVNE INOVACIJE - Pokretači i prepreke
5. Model sustavnih inovacija u obrazovanju
6. Ključna područja za razvoj inovacija u strukovnim školama
7. Kako potaknuti RAZVOJ i poboljšati promociju inovacija u strukovnim školama
Autori znaju o čemu govore, na primjer citiraju pravi izvor kod definiranja inovacije - „Oslo manual“ OECD-a. Preuzeli su i shemu inovacije iz spomenute knjige „SYSTEMIC INNOVATION IN VET“:
Kratki naputci iz ove sheme su preuzeti u naš Priručnik, na primjer koji je rezultat inovacije. To u našem Priručniku stoji ovako:
- Inovacija proizvoda (roba ili usluge)
- Inovacija procesa
- Marketinške inovacije
- Organizacijske inovacije
Iako zvuči suhoparno to je jedna od bitnih poruka koja je potrebna za podizanje inovacijske kulture jer nisu inovacije samo izumi ili prijavljeni patenti, novi proizvodi s tržišnim uspjehom, nego i ostalo navedeno gore. Kad bi se o inovaciji uistinu učilo u školama onda bi završeni učenici svakako zapamtili da ako na radnom mjestu uoče problem u proizvodnom ili poslovnom procesu i predlože poboljšanje, imaju se pravo nazivati „inovatorima“. Nitko im nema pravo reći „To je samo malo poboljšanje, ako hoćeš biti inovator, daj prijavi neki patent!“.
JESTE LI ZNALI?
... da je jedna od najvrućih političkih tema ovih dana u nas uskraćivanje potpore Slovenije i Mađarske hrvatskoj namjeri da bude primljena u punopravno članstvo OECD-a? Ovdje to spominjemo zato što se svi relevantni inputi u ovom članku, a vidimo i mnogi relevantni dokumenti državnih tijela i agencija, osnivaju upravo na politikama i rezultatima istraživanja koje provodi i daje u javnost upravo OECD. Konkretno, u rečenom Priručniku je citirano čak 5 strateških („flagship“) dokumenata OECD-a.
Zbog važnosti OECD-a su naša politika, ali i javnost na forumima, „iznenađeni i uvrijeđeni“ najnovijom blokadom od strane Slovenije i Mađarske. Smatraju ih ucjenom i osvetom, respektivno. U tome su u pravu! No druga strana medalje je da baš nitko u ovih tjedan dana nije u javnost izašao s trivijalnom činjenicom koja predstavlja „Kopernikanski obrat“ situacije: ako nam je uistinu toliko stalo do članstva u OECD-u, a očito da jest, što smo čekali do sada., Davno prije nego su se pojavile okolnosti koje su dovele do blokade u kojoj smo sada, dešavalo se ovo:
- 1996: Mađarska je primljena u OECD
- 2010: Slovenija je primljena u OECD
- Travanj 2014: osnivanje Međuresorne radne skupine za jačanje suradnje između Hrvatske i OECD-a
- Siječanj 2017: Pismo namjere pristupa Hrvatske OECD-u
Postavlja se pitanje, što je Hrvatska čekala do sada? Odgovor je vrlo jednostavan: čekalo se da Hrvatska barem približno ispuni zahtjevne kriterije pristupa OECD-u! Osim pojedinačnih (usklađivanja legislative i praksi), postoje i generalni kriteriji koji se odnose na kvalitetu i uspješnost u demokraciji i upravljanju. Gdje se tu nalazimo može se najbolje vidjeti u jednom od najrelevantnijih istraživanja, onom fondacije Bertelsmann za 41 zemlju OECD-a i EU-a, koje govori o kvaliteti triju područja: demokracije, javnih politika i javnog upravljanja. OVDJE se može vidjeti sažetak rezultata RH (načinio g. Zdravko Petak):
SGI 2014, Bertelsmann | Mjesto od 41 ispitane zemlje | Broj bodova 1-10 |
Kvaliteta demokracije | 36. | 5,63 |
Uspješnost javnih politika | 29. | 5,21 |
Javno upravljanje | 39. | 4,85 |
Ako smo svagdje negdje na dnu ljestvice s jedva 50% prikupljenih bodova u ocjenjivanju onda je jasno da nam pristupanje OECD-u ne brane Slo&Hun, nego naše loše politike i prakse! Sustavnu pripremu za pristupanje trebamo iskoristiti za drastično poboljšanje funkcioniranja naše države, a ne na kukanje kako nam susjedi „rade o glavi“!
Za one koji uvijek sumnjaju kako su pokazatelji u međunarodnim istraživanjima proizvoljni i zaključuju Pa ne može biti da smo tako loši!“: upravo je postupanje u pristupim aktivnostima OECD-u najbolji dokaz da su uistinu samo Rumunjska i Cipar gori od Hrvatske u javnom upravljanju (ne želeći uvrijediti te zemlje!):
Proguglajte "za jačanje suradnje između Republike Hrvatske i", dobit ćete samo dva novinska članka, iz 2014. kad je „komisija“ osnovana i 2017. kad je poslano spomenuto pismo namjere, te nekoliko šturih priopćenja. Dakle, od travnja 2014. do siječnja 2017. se rečena „radna skupina“ nije oglasila niti jednim javnim dokumentom ili izvješćem o svojem radu, osim par redaka s prve i posljednje sjednice 3.7.2014, vidi OVDJE.
Dalje - ništa! Upravo to je pokazatelj kvalitete javnog upravljanja: da kad osnujemo „radnu skupinu“ ona u tri godine nešto i napravi, a ne da se nekakvo pismo namjere šalje kao da se prije toga ništa nije dogodilo. Ispada da je premijer u Davosu onako „en passant“ sreo generalnog sekretara OECD-a, koji je valjda bio ljetovao u Hrvatskoj, pa se čudio zašto tako lijepa zemlja nije u OECD-u! Tada je premijeru mu je palo na pamet da bi se Hrvatska ipak mogla pridružiti!
Dakle, čudno je jedino to u Bertelsmann izvješću kako smo dobili ocjenu čak 4,85 od 10,00 mogućih?
No vratimo se „svjetlu na kraju tunela“, Priručniku „... razvoj inovacija u strukovnim školama“ (2011), nastalom velikim dijelom na osnovi OECD dokumenta o sustavnoj inovaciji u strukovnom obrazovanju (2009). Da smo članica OECD, netko bi nas pitao:
„Ok, prije 6 godina ste donijeli super dokument, što je s realizacijom?“.
Nažalost, „svjetlo na kraju tunela“ je u ovom slučaju „ususret dolazeći vlak“: na stranicama ASOO-a imamo samo nastavne planove objavljene OVDJE još davne 1996. godine. U njima niti jednom nije spomenut pojam „inovacija“, iako je ta riječ tada bila u poduzetništvu „stara“ već više od 10 godina (P.F. Drucker, 1985). Da ne spominjemo to kako je ovaj dokument „odvratni“ sken, dakle slika, pa ga prosječni korisnik može koristiti samo na način da ga štampa ili ručno prepisuje! :(
I opet krenimo u „mission impossible“, pronaći kakva je primjena jednog kvalitetnog reformskog dokumenta u Hrvatskoj? Guglanje po nazivu Priručnika „... razvoj inovacija u strukovnim školama“ - koji bi trebao biti citiran u svim sljedećim dokumentima o strukovnom obrazovanju - daje NULU za prethodnu godinu, tako bremenitu raspravama o kurikularnoj reformi:
Ovdje su dakle podastrta dva dokaza kako je Bertelsmann debelo u krivu. Ocjena koju za javno upravljanje zaslužuje Hrvatska je mnogo gora od 4,85 na skali 1-10, koliko smo tamo dobili. Može se smatrati da to upravljanje praktički ne postoji., Sve se odvija po nekakvoj inerciji ili po ad-hoc ili anegdotalnim aktivnostima. Jedan primjer su u okviru „... jeste li znali?“ spomenuta „aktivnost“ oko pristupanja OECD-u. 19.1.2017. se premijer sastao s generalnim tajnikom OECD-a u Davosu, a već tjedan dana kasnije (26.1.2017.) je Vlada poslala pismo namjere za pristupanje! Prije 19.1.2017. se ne može naći nikakav trag o naporu državnih tijela za ovu „aktivnost“! Štoviše, to pismo nije nikada objavljeno, a doneseno je na zatvorenom dijelu sjednice Vlade, vidi OVDJE. Nikakve pripreme osim čavrljanja u Davosu, nikakvih objavljenih dokumenata, a radi se o pristupanju zemlje jedinoj važnoj međunarodnoj organizaciji u kojoj još nismo članovi!?
Ovakve anegdotalne prakse ukazuju na jednu važnu lateralnu poruku, a to je dubinsko nerazumijevanje dvaju važnih upravljačkih pojmova: učinkovitosti i djelotvornosti. Premijer je učinkovit: 19.1. je razgovarao sa šefom OECD-a i već 26.1. je poslao pismo namjere za primitak u članstvo. To ne može tvoriti „djelo“, jer za to još godinama nećemo biti spremni! Isto se može pokazati i na sudbini citiranog „Pravilnika“: ASOO je bila vrlo učinkovita: načinjen je kvalitetno i na vrijeme, ima silan potencijal za one koji bi ga koristili. Nažalost politički okoliš sustava je bio izrazito nedjelotvoran. Taj „Pravilnika“ nije „tvorio djelo“ ako se godinama ne primjenjuje! Vrijeme i novac su utrošeni uludo ako „Pravilnik“ za izradu nastavnih planova načinimo 2011. a 2017. koristimo nastavne planove iz 2006!
Budući da se radi o sredstvima EU to skreće na jednu još „lateralniju“ temu: hvalimo se koliko smo sredstava povukli iz EU fondova („Digli smo pare!“). Imamo li negdje analizu, na primjer za IPA predpristupne fondove, koji bi već trebali biti zaključeni , kolika je zapravo održiva korist za hrvatsko gospodarstvo i društvo od realiziranih projekata? Ako su mnogi završili ovako kao ovaj „Pravilnik“ vrlo malena, ali to je neka druga tema!
Iz svega ovoga se vidi da je potencijal inovacije u unapređenju upravljanja javnim sektorom - pogotovo državnom upravom - enorman. O tome smo imali u ovoj kolumni dosta članaka, no sada iz citiranog dokumenta OECD-a možemo napraviti lijepi općeniti prikaz inovacija javnih usluga. Tome je posvećeno jedno cijelo poglavlje od 14 stranica, što ćemo ukratko prikazati ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
