U prošlih nekoliko kolumni smo vidjeli da se odluke o inovaciji često donose bilo neutemeljenim optimizmom ili pesimizmom Tipologija takvih apriornih predrasuda je:
- Neutemeljeni optimizam u procjeni statusa-quo inovativnu ideju otklanja kao nepotrebnu: „I s postojećim proizvodom nam ide posve dobro!“ (Kodak poučak);
- Neutemeljeni optimizam u procjeni potencijala neke inovativne ideje: „Tehnološki napredniji proizvod će se prodavati sam od sebe!“ (Sony za Beta vs. VHS format video-sustava):
- Pretjerani pesimizam - da inovativna ideja jednostavno ima neku manjkavost: „To ne može funkcionirati!“ (na primjer ocjena DEC-a da nema razloga imati kompjutor kod kuće).
Ovakvi pogrešni zaključci o nekoj inovativnoj ideji ili čak gotovom proizvodu se rijetko osnivaju na ozbiljnoj analizi. Češće neupitni autoriteti, ili kao u navedenim primjerima velike korporacije,- procjenjuju inovativnost na osnovi osjećaja, podsvjesno.
Što je „podsvjesno“? To je općepoznati termin ali nije općepoznato kako ga točno definirati. Za definiciju svjesno, podsvjesno, nesvjesno upotrijebimo referencu koja dolazi iz obrazovnog sustava: „Razvojna psihologija“, Sveučilište u Rijeci - Učiteljski fakultet, dokument vidi OVDJE.
SVJESNO: najviša razina ličnosti, uključuje sve ono što u određenom trenutku svjesno doživljavamo. Svjesno iskustvo je malen dio mentalnog života i predstavlja iskrivljenu sliku koja je nastala kroz procese selekcioniranja i zaštitnog odabiranja sadržaja iz unutarnjeg i vanjskog svijeta. Svijest je kratkotrajna, prolazna i neprekidno se mijenja.
PODSVJESNO: dio ličnosti koji u određenom trenutku nije dostupan pamćenju, ali koji to može postati u bilo kojem drugom času. Zato se podsvjesno još naziva i dostupnim pamćenjem.
NESVJESNO: najdublja razina ljudskoga uma, a obuhvaća: represivne sadržaje - ideje, misli, uspomene i pamćenja koja su represirana, potisnuta iz svijesti u podsvijest direktnim djelovanjem psihičkih procesa; nesvjesno znanje: informacije koje su nisu prošle kroz našu svijest i koje nisu naučene (veći dio), i predverbalna iskustva: iskustva koja ne možemo verbalizirati
Može li se ovo primijeniti na inovaciju? Mislim ne samo da može, nego i mora! Ove tri razine svijesti zapravo u cijelosti određuju odnos pojedinca prema inovaciji. Prije svega se to odnosi na inicijalnu fazu inoviranja - stvaranje i prvu evaluaciju inovativne ideje. Također, ove tri razine svijesti se mogu prepoznati kod sve tri glavne skupine sudionika u inovacijskom procesu - visokog i srednjeg menadžmenta i ostalih zaposlenika u organizaciji gdje se inovira.
Razina svjesnosti određuje obrasce ponašanja u odnosu na inovaciju ovako:
- NESVJESNO: većina ljudi se posve nesvjesno opire promjenama, jer instinktivno teži sigurnosti. Ljudi nesvjesno provode „represiju“ prema promjenama, dakle i inovacijama. To je zato što promjena nužno nosi nesigurnost (strah od neuspjeha), pa čak i rizika.
- PODSVJESNO: mnogi su osobno ili informacijom od drugih naučili da su im promjene uzrokovale probleme. U trenutku saznanja o inovativnoj ideji osvježava se ranije spoznato negativno iskustvo i javlja otpor prema inovaciji.
- SVJESNO: Analiza inovativne ideje bez apriornog stava(„bias“) prema mogućem ishodu, pozitivnom ili negativnom. To je svjesna evaluacija inovativne ideje nekom sustavnom metodom, na primjer NAF+CC shemom.
Ocvi obrasci ponašanja se mogu pojasniti na primjeru ranije spomenute izjave maršala Focha:
„Avioni su zanimljive igračke, ali beskorisni za vojnu primjenu!“ (2011).
Njemu sigurno ne možemo pripisati totalno neznanje. Vjerojatnije se radi o ranijem iskustvu jer su mu stalno dolazili čudaci s idejama o napravama koje donose prevlast u ratovanju. Po tome se može zaključiti da je maršal Foch ovdje reagirao podsvjesno od prve stavljajući taj prijedlog u rubriku „čudnih ideja“. To je učinio bez svjesne analize da avioni lete tada već gotovo 10 godina. Čak je prvi vojni avion prikazan 1909. godine (na slici).
Da je inovativnoj ideji pristupio svjesno, maršal Foch bio bi zapamćen po anticipaciji razvoja vojnog zrakoplovstva već u 1. Svjetskom ratu, a ne mnogo više po slavnom vinu istoga naziva: „Marechal Foch“! Ne treba niti spominjati kako je avijacija kasnije postala dominantna i strateška i taktička komponenta u svakom sljedećem velikom ratnom sukobu.
JESTE LI ZNALI?
... da podsvjesno i nesvjesno ne mora nužno stvarati negativni odnos prema inovaciji? Također, nije nužno da svaki svjesni postupak doprinosi inovaciji! Dakle i ovaj aspekt inovacije se može smatrati paradoksalnim. To je lijepo opisano u vrlo inspirativnim dokumentima:
Trends and Challenges in Public Sector Innovation in Europe, 2012, (vidi OVDJE) i
SYSTEMIC INNOVATION IN VET, 2009, (vidi OVDJE)
Autori navode:
„... kontrastni pristup koji se odnosi na organizacijsku kulturu su svjesna i nesvjesna inovacija. Svjesna je ona inovacija kod koje je proces vođen ciljem i namjerom. ... Suprotno tome, nesvjesna inovacija se može smatrati 'slučajnom' ili 'neočekivanom'. ... U organizacijskoj kulturi top-down pristup stvara uglavnom svjesnu, a bottom-up je više vezan uz nesvjesnu inovaciju.“
Odličan primjer ispravnosti dobrog opisa navedenog kontrasta dvaju pristupa je već opisan slučaj post-it žutih papirića: top-down pristup je bila zadaća u 3M korporaciji smisliti novo ljepilo. Kad je prototip ispao upravo obratan, „običnim“ zaposlenicima kompanije je sinula ideja da se to slabo ljepilo može iskoristiti na papirićima za označavanje stranica ili dijela teksta. Tako je slučajnošću kroz bottom-up pristup nastala globalno uspješna inovacija upravo zbog promašaja top-down tj. svjesne inovacije korporacijskog R&D odjela.
Inovacija može biti posve nesvjesna ili pak podsvjesno motivirana. To se odnosi prije svega na prvu fazu inovacijskog procesa - kreativnost u stvaranju inovativnih ideja.
U mnogim se područjima gdje se razmatra utjecaj inovacije donositelji odluka susreću s ovom važnom dilemom: svjesna ili druga vrsta inovacije? Osim u stručnom obrazovanju (VET) koje smo spomenuli u okviru „Jeste li znali?“, istu dilemu imaju i donositelji odluka u svim drugim vrstama obrazovanja. Odličan je dokument izdao OECD pod naslovom: „Innovating Education and Educating for Innovation“ (vidi OVDJE).
Kao prvo, ovaj obiman dokument već svojim naslovom pokazuje „pogodak u sridu“: autori su odlično prepoznali dihotomiju relacije inovacije i edukacije - inoviramo u edukaciji, ali i educiramo za inovaciju! Svaka čast!
Kao drugo, vezano za našu današnju temu „svijest i podsvijest u inovaciji“ njihove distinkcije u odnosu na pojmove „inovacija“, „reforma“ i „“promjena“ i vrlo su značajno stupnjevane:
- Promjena: transformacija koja može biti namjerna ili slučajna (= svjesna ili nesvjesna)
- Reforma: strukturiran i svjesni proces „proizvodnje promjena“
- Inovacija: implementacija poboljšanih ideja, znanja i praksi.
Bilo bi li bilo korisno da se ovog pristupa drže naši „reformatori“ Oni nažalost kod reforme nikako ne slušaju „bottom-up“ prijedloge promjena, ne uspostavljaju sustavni proces pretvaranja tih prijedloga u nešto strukturirano. Na kraju kao najbolnije oni ne dolaze do inovacije, jer se i prije implementacije reforme izgube u „bespućima političke zbiljnosti“! To se događa ne samo u obrazovanju gdje je to najvažnije, nego i u drugim Djelatnostima. A da je to u obrazovanju uistinu najvažnije znade se već tisućama godina. Podsjetimo se stare kineske:
„Ako želiš biti sit danas, ulovi ribu;
Ako želiš biti sit cijele godine, uzgajaj rižu;
Ako želiš biti sit cijeli život, uči!“
O edukaciji za inovaciju i obratno više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
