Vidjeli smo uključivanje inovacije u Kurikulum obrazovanja. Poduka srednjoškolaca znači određenu vrstu standardizacije područja inovacije, kao biologija ili matematika, koju svi uče na isti način. Neki autori osporavaju da se inovacijom može upravljati. Po tome bi ispalo, da je se ne može niti standardizirati. Takav stav je pogrešan: inovacija je u biti proces transformacije početne ideje u neku održivu vrijednost - proizvod, uslugu, proces, ... Dakle, to je uređeni, standardni proces!
To je odavno „propovijedao“ i PF Drucker: „Inovacija je stvarni posao, njom se treba i može upravljati kao i sa svakom drugom funkcijom u organizaciji.“. Svako je upravljanje interno ili eksterno standardizirano, sa ciljem postizanja optimuma. Zbog toga je tehnički odbor TC 389 Evropskog centra za norme definirao Evropski Standard za Inovaciju CEN 16555, koji sadrži ovih sedam tehničkih specifikacija:
Innovation Management - Part 1: Innovation Management System |
Innovation management - Part 2: Strategic intelligence management |
Innovation management - Part 3: Innovation thinking |
Innovation management - Part 4: Intellectual property management |
Innovation management - Part 5: Collaboration management |
Innovation management - Part 6: Creativity management |
Innovation management - Part 7: Innovation Management Assessment |
Uvid u ove dokumente pokazuje da su pripremljeni s velikom pažnjom i stručnošću. Pri tome se radi o preciznim formulacijama koje se mogu primijeniti u svakodnevnom radu. To naročito vrijedi za dijelove 1, 2 i 6, koji bi trebali biti neizostavno štivo u razvoju inovacijske kulture u organizaciji kao i kod implementacije IMS-a - sustava za upravljanje inovacijom.
Kao primjer preciznosti dokumenata pogledajmo početnu osnovu - definiciju inovacije:
„Uvođenje novog ili značajno poboljšanog proizvoda (robe ili usluge), ili procesa, nove marketinške metode ili nove organizacijske metode u poslovnoj praksi, organizacije radnog mjesta ili vanjskih relacija.“
Iako je to manje „hermetično“ od moje omiljene definicije („Namjerna novost koja donosi održivu korist.“), ovca standardna definicija točno određuje i obuhvat (scope) inovacije. Naročito impresionira distinkcija između robe i usluge kod proizvoda, što ukazuje na mar i znanje upotrijebljeno pri pisanju dokumenta 16555-1. U nastavku dokumenta dane su vrlo praktične „check-liste“ potrebne za uspostavu IMS-a.
JESTE LI ZNALI?
... koliko je hrvatskih tvrtki i ustanova upoznato s ovim standardom? NITI JEDNA! Prema navodima iz HZN, tehničke specifikacije o inovaciji do sada nije koristio nitko u Hrvatskoj.
Znači da svi mi koji se bavimo inovacijom zanemarujemo jedno od osnovnih svojstava područja kojim se bavimo! U ovom slučaju, to je uvid i usvajanje već postojećeg znanja, umjesto našeg uobičajenog izmišljanja vlastitog rješenja - otkrivanjem„tople vode“!
Neki od upitanih na ovu temu relativiraju vjerodostojnost CEN-a, smatrajući ga manje pouzdanim od ISO (svjetskih) standarda. Ipak to ne umanjuje potrebu za proučavanjem i pridržavanjem onih standarda koji nam stoje na raspolaganju. Ne vjerujem da se više pažnje posvećuje i bolje poznatim ISO standardima. U području inovacije to će se moći provjeriti vrlo lako: i ISO priprema svoje standarde za inovaciju u suradnji sa CEN-om. To provodi ISO tehnički odbor TC 279 - Innovation management, koji priprema standarde inovacije u području upravljanja, ocjenjivanja, alata i metoda (oznake standarda ISO 50500-50504.)
Posebno treba istaknuti dokument CEN 16555-6 „Upravljanje kreativnošću“. Već spomenuti autor Velimir Srića u svojoj knjizi „Creativity and Innovation Management“ navodi sljedeće:
„Nije čudno da kreativni pojedinci vide pravila i propise kao prepreke na svojoj (inovacijskoj) atletskoj stazi.“
Znači li to da je standard 16555-6 ista takva prepreka ideatorima? Iz teksta tog standarda se to ne bi moglo zaključiti. Nakon ponavljanja definicije inovacije, navodi se:
„Kritični korak na putu do inovacije je ideja ili inspiracija koja stvara poticaj za posvetu vremena i resursa potrebnih za njezino plodonosno ostvarenje.
Zvuči komplicirano na prvi pogled. Na drugi se mora reći: slažemo se 100%! Isto se tako moramo složiti s definicijom kreativnosti koju daje taj dokument:
„Proces stvaranja novih ideja pomoću originalnog razmišljanja.
Opaska 1: To obuhvaća sve od umjetničkog oblikovanja do izuma kao i, nove poslovne ideje i upravljačke procese.“
Neću ovdje prenositi sve dijelove specifikacije CEN 16555-6 (zbog moguće povrede autorskih prava!), samo ću se osvrnuti na dio koji se odnosi na distinkciju kreativnosti i inovacije, koja je toliko često zanemarena ili krivo shvaćena. Ovdje navodim prijevod iz standarda:
„Potrebno je razlikovati kreativnost od inovacije, u kontekstu primjene u organizaciji. Kreativnost je proces utvrđivanja problema i generiranja ideja kojima se ti problemi rješavaju. Inovativnost pak uključuje odabir, razvoj i uspješnu primjenu kreativnih ideja.“
Naravno niti jedan dokument nije savršen, ovdje bih uz „problem“ osobno dodao i „priliku“, tj. ideje ne moraju biti usmjerena samo na probleme, nego i na nove poslovne prilike u inače kriznom ili čak (naoko) savršenom poslovnom okruženju.
Ova skupina dokumenata uklopljena u „obitelj“ standarda CEN 16555 trebali bi biti osnova za svaku edukaciju o inovaciji. I dok sam u prošloj kolumni govorio pozitivno u uključivanju inovacije u srednjoškolsko obrazovanje, ovdje se referiram na inovacijsku edukaciju u organizacijama. O tome više pročitajte u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
