Možda je jedan od najvećih paradoksa u inovaciji „provalija“ koja postoji između:
- ideje (koncepta, znanja o nekoj korisnoj novosti) i
- primjene (implementacije, realizacije, tržišnog uspjeha).
Kao primjer konfrontiram:
- nauk velikog Claytona Christensena u njegovoj osnovnoj tezi koja preferira radikalnu (čak i disruptivnu) inovaciju u odnosu na inkrementalnu i
- zagovornika teze „ideja bez primjene ne vrijedi ništa!“.
Jesu li ova dva koncepta:
- „Prava inovacija je samo disruptivna!“ (C. Christensen)
- „Ideja je tek 1% inovacije!“ (mnogi autori, znani i neznani)
uistinu u suprotnosti?
Mislim da jesu. Disruptivna inovacija zahtjeva mnogo rada na primjeni, a njena osnova je jedna posve nova ideja ili barem zrela nova tehnologija (AirBnB, Amazon, Uber, ...).
Suprotno tome neusporedivo je veći broj inovacija koje su kopije nečijih tuđih ideja i predstavljaju samo primjenu u nekoj drugoj industriji ili zemljopisnom području. One teško mogu biti disruptivne ali ima i takvih primjera. Tako se može okarakterizirati Fordova pokretna traka u automobilskoj industriji, prilagođena i preuzeta iz klaonica ili ugljenokopa.
Primjena stranih iskustava u nekoj državi se svakako ne može smatrati nekom velikom inovacijom jer se radi o kopiji, imitaciji. No disruptivni karakter se može odnositi na cijelu zemlju. Uzmimo primjer Japana. Od zaostale postfeudalne zemlje opustošene ratom oni su primjenom kopija pretekli originale, kako tehnološki, tako i tržišno. Zato se trebamo osloboditi mantre da smo inovativni jedino ako izmislimo neki izum i patentiramo ga kao posve novi proizvod!
JESTE LI ZNALI zašto je Flipped Classroom koncept primijenjen kroz https://www.khanacademy.org/ tako uspješan u edukaciji? Ako niste, pogledajte OVDJE.
Evo izvoda iz nekoliko svjedočanstava:
- „Zato jer je Sal Khan iskoristio rast Interneta i popunio potražnju onih koji žele naučiti matematiku, znanosti?, povijest, ekonomiju itd. na Internetu jer nisu naučili u školi. To je zato jer je Sal Khan genije koji visoko cijeni obrazovanje.
- Koncept je fantastičan, izvedba je savršena. Njegov način poduke je nevjerojatno jasan i video materijali su idealne duljine i izgleda.
- Sve je besplatno, počinje od razine 0, brzina je prilagodljiva svima, učenje se osniva na potvrdi savladavanja prethodnog gradiva, učitelj se ne vidi nego se čuje se samo njegov glas
- Cijeli sajt je svjež, zrači ohrabrenjem i daje novu perspektivu edukaciji
- ...
To je svijet koji trebamo kopirati! Ne treba kukati što mi to nismo izmislili, pa onda vrtjeti prste i čekati da nas „poljubi muza inovacije“. Pokušajmo biti manje „inovativni“ kad izmišljamo razloge zašto neku dobru svjetsku praksu ne primijeniti! Sjetimo se gdje možemo vidjeti 9. najgoreg neprijatelja inovacije? U ogledalu!
Na primjeru (ne)primjene Flipped Classroom potvrdila su se dva standardna obrasca ponašanja vezana uz inovaciju u nas:
- Nedostatak angažmana potrebnog za primjenu
- Smišljanje razloga zašto nešto ne primijeniti
Riječ „primjena“ sam ovdje spomenuo 10 puta! Za Flipped Classroom je pojam „primjena“ u Hrvatskoj misaona imenica: „obrnuta učionica“ se spominje na Google u raznim jezičnim varijantama oko 2.000 puta, a ni anketiranjem, ni pretraživanjem nije nađena niti jedna „redovna primjena“ u nastavi. Štoviše, neki promotori FC-a u nas su se naljutili na pitanje: „Da li osim predavanja i stručnih radova Vi ili netko drugi redovno koristi FC u nastavi?“. Odgovor objašnjava da je FC sat „ogledni“, dakle ne „redovan“:
„...za isti primjer oglednog sata prevedenog na engleski jezik, osvojila sam nagradu na natjecanju u organizaciji European Schoolneta kao primjer dobre prakse. Meni je dovoljan dokaz da metodu primjenjujem na dobar način.“
Skepsa koja proizlazi iz NIMBY načina:
„Predajem engleski jezik u kojem je naglasak na konverzaciji na satovima pa ne znam koliko bi koncept Flipped Classrooma bio primjenjiv?“
Neki su si dali truda u inovativnosti odbijanja inovacije:
„Flipped Classrom je dobar za predavanja u kojima ima dosta teorije o kojoj se potom može diskutirati i pogledati snimljene materijale koliko god je to puta potrebno dok se ne shvati. Na mojim je predavanjima naglasak na stalnoj razmijeni informacija i potpori pa stoga nisam primjenjivala koncept FC.“
Uobičajena je tehnologija odbijanja inovacije od strane Ministarstva obrazovanja - „nemamo vremena“:
„Hvala vam na javljanju i podijeljenim primjerima. Nažalost gužva je ogromna, ali javim se kad ulovim nešto vremena„
Ove dvije spomenute točke otpora Flipped Classroom inovaciji (neangažiranost i inventivno odbijanje) nisu jedini uzrok gotovo nikakvoj primjeni u nas. Evo, malo se i IKT stručnjak treba „posuti pepelom“: treći razlog može biti i prenaglašavanje nužnosti uporabe (informatičke) tehnologije. O tome kako primijeniti FC bez primjene nekih specijalnih informatičkih alata, više u ovoj kolumni naredni ponedjeljak.
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
