INOVACIJA ... i imigranti

INOVACIJA ...  i imigranti
Dražen Tomić

Paretovo pravilo 80/20 očito važi i u percepciji migranata: većina  stanovništva, pa i cijelih zemalja ih doživljava negativno, kao smetnju ili prijetnju. O tome više u okviru „Jeste li znali?“. Postoji zanimljiv aspekt percepcije useljenika, „imigranata“: kako oni utječu na inovaciju. Vrlo je vjerojatno slijedi pitanje kakve veze imaju imigranti s inovacijom?

Imaju, i te kako, što pokazuje i činjenica, da se na Internetu nalazi više od 300.000 spominjanja složenog pojma "immigration and innovation". Poticaj za obradu ove intrigantne teme dolazi od vrlo svježeg članka u Forbes Magazine od 9. rujna 2016: „It's Tough To Be an Immigrant, But It Leads To Innovation“ („Teško je biti useljenik, ali to dovodi inovacije“). Uvaženi inovacijski stručnjak Adam Hartung polazi od vrlo jednostavne teze koja polemizira s negativnom percepcijom imigranata koja dominira sadašnjom predsjedničkom kampanjom u SAD: „98% Amerikanaca su imigranti“: izvorno mnogi u 20. stoljeću prošli kroz otok Ellis:

Autor pojašnjava kako su useljenici u SAD ne samo obespravljeni i iskorištavani, nego i sustavno varani.  Upravo takav njihov položaj uvjetovao je pojavu koja se najbolje opisuje starom  izrekom  „nužda je majka invencije“. Već spominjani inovacijski guru Clayton Christensen za najvišu razinu inovacije - disruptivnu - navodi da je potaknuta od strane „nezadovoljenih potreba korisnika“. Imigranti su upravo takvi korisnici. Autor članka daje primjer telefoniranja. Imigranti koji nemaju dozvolu boravka moraju umjesto redovnih jeftinih telefonskih veza koristiti kartice koje međunarodne razgovore naplaćuju 3-8 US$. To nije trivijalan problem, kojim se  kao prijevarom u poslovanju s kupcima se bavio čak i američki Kongres.

Ta je „nezadovoljena potreba korisnika“ dovela do inovacije koju je smislio imigrant iz Rumunjske Daniel Popa godine 2014. osnovavši QuickCall.com . Taj servis spaja internetske korisnike na telefonske sustave bilo gdje u svijetu. Dakle, ta inovacija upravo siromašnim i obespravljenim omogućuje bitno jeftinije telefoniranje od svuda gdje postoji internetski priključak.

JESTE LI ZNALI?

... razliku između pojmova „migranti“ i „imigranti“. Samo jedno usko slovo „i“, a razlika  je golema:

Moderni termin su „migranti“, a ne „imigranti“. Razlika između ta dva pojma je bitna, pogotovo u percepciji od strane stanovnika zemalja koje su poželjne kao primateljice raseljenih osoba. Migranti - „Ljudi koji se sele“ - su nečiji tuđi problem, nešto što nas se ne tiče. Imigranti - „Useljenici“ - se doseljavaju u našu zemlju i nama rade probleme. Stvarno nam rade probleme ili su problemi pretežno u našim glavama?

U našim glavama imigrante (useljenike) doživljavamo kao smetnju, šum, prijetnju. No nismo li svi mi porijeklom bili migranti, pa kada smo se nastanili na nekom teritoriju, postali imigranti. Štoviše, nismo li kao imigranti uništili kulturu starosjedilaca, pa i (praktički) istrijebili cijele narode? Obje Amerike, Australija?

Kad već govorimo o vezi između imigranata i inovacije, pogledajmo i jednu „inovaciju u imigraciji“: gotovo kompletna migracijska „emisija“ se adresira na Evropu, kao receptivno područje. Taj „izvor“ su druga dva kontinenta: Azija i Afrika. Inovacija u promišljanju ove teme je trivijalna: Zašto se kao receptivno područje praktički isključivo spominje Evropa? Problemom se bavi UN, intenzivno njegov UNHCR. Gdje je barem deklarativni plan da se ovaj GLOBALNI problem (dva „emitivna“ kontinenta) ne rješava GLOBALNO? Osobito ako se uzme u obzir da u neposrednom okruženju migranata iz Azije postoje bogate zemlje iste ili slične kulture i vjere. Zar mi stručnjaci za inovaciju trebamo svjetskim liderima, pa i našim političarima, ukazati na činjenicu, da Evropa nije i ne može biti u mogućnosti riješiti cijelu imigraciju? Zar se, opet barem deklarativno, ne može postaviti model koliko bi SVAKA zemlja na svijetu trebala doprinijeti (primanjem ili financiranjem) migranata, odnosno rješavanjem njihovih problema na mjestima odakle žele pobjeći? Ponavljam: BAREM DEKLARATIVNO! Za početak!

Opisana „nužda“ kao motiv inovacije je jedna strana medalje. Druga strana medalje je inovacijski potencijal, prije svega ljudski. Tu govorimo o talentu, individualnim sposobnostima za smišljanje novih ideja i njihovu realizaciju, te konačno njihovo tržišno prihvaćanje. Ne govori se samo o obespravljenim useljenicima koji samo na lutriji mogu dobiti „zelenu kartu“. Radi se o školovanim useljenicima koji po svim studijama značajno doprinose inovativnosti zemlje primateljice. Opet pogledajmo kako to izgleda u Americi: Godine 2013. je ugledni New York Times objavio članak profesora A. MUSHFIQ MOBARAKa sa Sveučilišta Yale pod naslovom: „Immigration and Innovation“.

Autor u NYT prikazuje rezultate svoje studije pod naslovom „Skilled Immigration and Innovation: Evidence from Enrolment Fluctuations in US Doctoral Programmes“ („Školovani useljenici i inovacija: pokazatelji na osnovi fluktuacija upisa u doktorske studije“). Najvažniji je rezultat da su većina upisanih doktoranada useljenici. Ti useljenici značajno doprinose inovaciji u sveučilišnim odjelima i kasnije u američkim kompanijama.

Ovakva razmišljanja nisu nova. Još 2008. je objavljen članak „HOW MUCH DOES IMMIGRATION BOOST INNOVATION?“ („Koliko useljavanje potiče inovaciju?“) koji prikazuje rezultate studije o utjecaju dolaska  školovanih useljenika u Ameriku. Najvažniji zaključak je fascinantan: jedan postotni poen povećanja useljavanja školovanih ljudi povećava broj patenata za 6%!

Zaključimo: useljenici pomažu državi u koju se useljavaju ne samo kao jeftina radna snaga, o tuđem trošku obrazovana stručna snaga nego i kao poticaj za inovaciju. Oni koji su školovani, direktno svojim daljnjim usavršavanjem i radnim doprinosom dodaju najviše vrijednosti - inovaciju. Oni drugi koji su u  zemlji iz koje dolaze imali manje prilike za školovanje, stvaraju poticaj za „siromašnu inovaciju“. Razvijaju se inovacije poput QuickCall.com, čime se izlazi ususret njihovim osnovnim potrebama. O toj, već ranije u kolumni spomenutoj „frugal innovation“, ćemo više napisati naredni ponedjeljak!

 

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant