INOVACIJA ... e-odlučivanje u neposrednoj demokraciji

INOVACIJA ... e-odlučivanje u neposrednoj demokraciji
Dražen Tomić

Započnimo s pitanjem: može li se izum smišljen i primijenjen prije 25 stoljeća zvati inovacijom? Može! Već smo ranije utvrdili da imitacija može biti inovacija! Mnoge uspješne kopije su postigle ogroman uspjeh. Sjetimo se samo najnovijih: Edison i Tesla, Bill Gates and Steve Jobs ili Facebook and MySpace. Ipak inovacija od prije 25 stoljeća? Radi se o inovaciji iz doba Antike na koju je zaboravljeno  tisućljećima. Kako bi se  mogla uspješno primijeniti nakon toliko vremena?

Riječ je o onome o čemu smo pisali u prethodnih nekoliko kolumni: neposredna demokracija! Negdje u 5. stoljeću pr.n.e. je zakone i izvršne odluke donosila skupština koja se sastojala od svih odraslih muškaraca grada-države u to doba. Takav je način vladanja dobio naziv koji i danas koristimo: „demos“ (narod) i „kratos“ (snaga, moć). Taj je politički sustav trajao stoljećima, da bi kasnije bio zamijenjen oligarhijom (vladavinom nekolicine, „arh“ znači „prvi“, „početni“) ili monarhijom (vladavinom pojedinca). Ovo posljednje se često pretvaralo u tiraniju, gdje je javno dobro kao svrha vladanja zavisilo samo o osobinama monarha.

S vremenom se počela ograničavati moć monarha, počevši od starog Rima, preko francuske revolucije pa do današnjih dana. Danas se praktički svi oblici vladanja svrstavaju u skupinu reprezentativnih demokracija pri čemu narod bira predstavnike koji imaju zakonodavnu i izvršnu vlast. To je posredna demokracija koja ima svojih velikih prednosti, ali i nedostataka u odnosu na neposrednu demokraciju. Ona bi na širem planu predstavljala „reinovaciju“ - oživljavanje desetke stoljeća staru ideju i praksu gdje narod, građanin, odlučuje o svemu ili o najvažnijim stvarima neposredno. Dio te prakse imamo još iz 18. stoljeća ukorijenjen u Švicarskoj gdje postoji tradicija referenduma. U bazi podataka ih ima točno 633 od 1848. godine na ovamo u prosjeku gotovo četiri godišnje. Trend je porast njihovog broja na osam godišnje od 2001. na dalje.

Bilo kakva praksa neposredne demokracije je za razliku od stare Atene bila vrlo komplicirana i skupa u provedbi zato što obuhvaća mnogo veće pučanstvo, a zahtijeva rigoroznu kontrolu biračkih popisa i postupka glasanja. No ova je „reinovacija“ danas moguća putem Interneta: tehnički ništa ne stoji na putu da građani bez ikakvih troškova i uz 100% nadzor za izbjegavanje manipulacija putem Interneta sudjeluju u procesu neposredne demokracije pomoću tzv. „e-odlučivanja“! Da takve ideje nisu samo teoretiziranje inovacijskog konzultanta, pogledajte u okviru „Jeste li znali?“.

JESTE LI ZNALI da u Švedskoj postoji stranka „Direktdemokraterna“ čija je vizija:

Izravni Demokrati su stranka koja želi da se vaš glas čuje. To je jedina točka u našem programu stranke.“

Zbog mogućnosti neposrednog sudjelovanja građana putem e-odlučivanja, „Izravni Demokrati“ navode ovo kao svoju misiju u ostvarenju vizije:

VRIJEME JE ZRELO

Vjerujemo da je došlo vrijeme za razvoj produbljene demokracije. Osim današnjeg sustava, svaka javna osoba mora imati priliku glasovati za važna društvena pitanja, a da ne mora proći kroz političku stranku. To je oblik izravne demokracije. To se može razviti na nekoliko načina, uključujući korištenje Interneta. Predlažemo da se to prvo testira na manjem broju glasača a zatim se ocjenjuje.

Nitko ne zna sve, ali svaka osoba ima puno doprinosa kroz svoje iskustvo. Na primjer, kao student, roditelj, zaposlenik, samozaposlena osoba, pacijentica, stanar, koji žive u domu za starije osobe ili kućanstvu za liječenje, kao bolesna ili onesposobljena osoba. Odluke postaju toliko bolje koliko rano oni na koje odluke utječu mogu biti uključeni u proces odlučivanja. Sudjelovanje također čini ljude više angažiranima u zajedništvu, a temelj naše žive demokracije je naše vlastito opredjeljenje. Stoga se moć i odgovornost trebaju, koliko je to moguće, koncentrirati na lokalnu zajednicu ljudi.

Neodgovarajuće sudjelovanje znači gubitak resursa, ekonomskih i ljudskih, osim ako se ljudsko znanje i iskustvo ne postiže slušanjem i dopuštanjem da sudjeluju u pripremi i donošenju odluka. S izravnom demokracijom kao dodatkom reprezentativnom sustavu moći ćemo iskoristiti kolektivnu inteligenciju. To daje i bolje odluke, i više demokracije.

Koncentriranje na lokalnu zajednicu preporuča i najavljeni Open Government Partnership „pokret“. U dokumentu „Star reforms in OGP“ navode:

„Lokalni Savjeti su jedan od oblika  otvorene vlasti koji omogućuje neposredni pristup i sudjelovanje građana u donošenju odluka.“

Da ne pričamo samo o teoriji i drugima, pogledajmo kako bi to moglo izgledati u Hrvatskoj! Uzmimo kao primjer najveći problem naše reprezentativne demokracije: nigdje u propisima niti u odgovorima ustavnih stručnjaka nije definirano koga bi zapravo trebali predstavljati saborski zastupnici? U praksi je to nominalno više nego jasno: zastupaju čak i formalno stavove (pa i interese?) svoje stranke. Moraju glasati u skladu sa stranačkom stegom, a ne sa svojim uvjerenjem ili najboljom odlukom u korist javnoga dobra! Doduše, stranka ih ne može opozvati iz Sabora, ali znaju da ih u slučaju „neposluha“ svemogući predsjednik stranke ili lokalni stranački „šerif“ neće  više staviti na kandidatsku listu.

Bez obzira koga zastupali, glavna je „stranka“, dakle zastupaju neku stranu, najčešće ideološku. Tome odgovara i engleski naziv - „party“, dolazi od „part“ - „dio“. Obratno, u neposrednoj demokraciji nema opisanog „šuma“ ili „transmisije“ u kojoj je građanin izabrao najčešće neku stranačku listu, a njezini zastupnici u Saboru mogu glasati posve suprotno od vrijednosti ili čak ideologije zbog kojih su izabrani. Najsvježiji primjer je glasanje o Istanbulskoj Konvenciji gdje će zastupnici HDZ-a u većini glasati protivno (navodnom) svjetonazorskom opredjeljenju svojih birača.

Vrlo konkretno, neposrednu demokraciju treba njegovati od početka stvaranja stranke. To je „mission impossible“ u etabliranim strankama jednostavno zato što se time izbija vlast iz ruku etabliranom vodstvu stranke. Upravo z taj proces treba početi kod stranaka u stvaranju. Ovdje se to može vidjeti na konkretnom primjeru jedne takve stranke: HR - Hrvatski Referendum. Ta se stranka zalaže za povećanje udjela demokratske vlasti putem referenduma, dakle jedne komponente neposredne demokracije. U prijedlogu njihovog statuta - vidjeti HR Statut na Facebooku OVDJE - je prijedlog članka koji u DNA stranke uvodi apsolutni oblik neposredne demokracije - „e-odlučivanje“, vidi OVDJE. Predloženi tekst članka o odlučivanju u stranci je:

(1) Sve odluke u stranci se donose putem online referenduma.

(2) Svaki član stranke ima pravo zatražiti donošenje neke odluke. Prijedlog odluke član objavljuje na online platformi stranke gdje formira grupu za odlučivanje. Svi ostali članovi stranke time dobivaju automatski poziv za uključivanje u grupu.

(3) Prijedlog odluke mora biti u skladu s važećim dokumentima stranke, poglavito sa Statutom i Programom. Članovi grupe iz st. (2) imaju pravo i obvezu argumentirati opravdanost i usklađenost prijedloga odluke s dokumentima stranke.

(4) Predlagač odluke određuje trajanje rasprave o prijedlogu odluke u grupi, koje ne može biti kraće od tjedan dana niti dulje od 90 dana. Za vrijeme ove rasprave predlagač može mijenjati tekst odluke. Nakon završetka rasprave o prijedlogu isti se stavlja na online odlučivanje. Ukoliko više od 10% članova stranke podupre prijedlog odluke, ista ide na usvajanje svim članovima stranke.

(4a) Svi članovi stranke se automatski obavješćuju najmanje tri puta u tijeku svake od dviju faza e-odlučivanja: kod postavljanja, u sredini i dan prije kraja e-glasanja. U slučaju razdoblja rasprave/glasanja duljeg od dva tjedna razmak između automatskog obavješćivanja članstva ne može biti kraći od 10 dana.

(5) O prijedlogu odluke koji je usvojen za odlučivanje se automatski obavještavaju svi članovi stranke i zadaje se datum do kojega se prijedlog može dodatno komentirati i glasati. Od stavljanja prijedloga odluke na glasanje do završetka glasanja rok ne može biti kraći od tjedan dana niti dulji od 90 dana, što također određuje predlagač odluke..

(6) Odluka je prihvaćena i punovažna ako za nju glasa najmanje 50% članova plus jedan član (alternativa 66%)

Da mnogo teksta ne bi bilo previše suhoparno, za raspravu je dodana i shema poslovnog procesa odlučivanja:

Ovakva vrsta e-odlučivanja je moguća u stranci, ali je naravno preambiciozna za reformu demokratskog sustava na državnom nivou. Naime, ovime se posve ukida bilo kakav oblik predstavničkog načina upravljanja. Zapravo vodstvo bilo koje organizacije postaje suvišno. Osim što je taj cilj predalek za dohvatiti i prihvatiti , on je u trenutnoj legislativi nemoguć, jer od sadašnjeg sustava ne ostaje ni kamen na kamenu. Razumljiv je strah od tehničkih manipulacija sustavom, do relativne digitalne nepismenosti značajnog dijela građana Hrvatske. Manjkavosti takvog oblika demokracije na državnoj razini su dobro raspravljene OVDJE. Zato se može uvesti međustupanj, upravo kako predlaže švedska Direktdemokraterna - građani neposredno i stalno upravljaju svojim zastupnicima.

Kako to može izgledati i u stranci i u široj praksi vidjet ćemo u narednoj kolumni sljedeći ponedjeljak.

Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant