Jedan o najvećih inovacijskih paradoksa koje još nismo izrijekom spomenuli je onaj o znanju. Koliko i kakvog znanja treba za inovaciju? Čitatelj se može zapitati kako o tome mogu postojati dileme? Zar nije svako znanje korisno:
- bilo o meritumu stvari (ŠTO se inovira),
- bilo o procesu (KAKO se inovira)?
Stvari su jednostavnije ako odgovaramo na drugo pitanje: „KAKO se inovira?“. Ova kolumna, studiji na visokim školama, a sada i inovacijski sadržaji u školskom kurikulumu trebaju dati znanja o procesu inovacije. Školski to možemo nazvati znanjem o sustavu upravljanja inovacijom („Innovation Management System“ - IMS). To znanje je apsolutno nužno i ono treba biti prije svega sveobuhvatno i uravnoteženo. Što to znači?
Sveobuhvatno znanje o IMS-u treba sadržavati sve aspekte sustava tj. cjelovit proces inoviranja. Čest je slučaj da se teoretska znanja o inovaciji reduciraju na „Idea Management System“ umjesto da se obrađuju sve faze u tom procesu. Zanimljivo, takav pristup je prisutan naročito kod izgradnje informatičkih alata za upravljanje inovacijom. Većina raspoloživih rješenja se i deklarira kao „Idea Management Solution/Service“ (rješenje ili usluga za upravljanje idejama) ne obuhvaćajući važne faze koje prethode ideji ili se na nju nastavljaju u sveobuhvatnom inovacijskom procesu. O tome se govorilo u članku: INOVACIJA ... i njeni neophodni upravljački alati .
Vraćajući se na „prvo pitanje“ prava dilema se javlja u svezi znanja o tome ŠTO se inovira tj. o disciplini u kojoj se inovacija provodi. To je uistinu jaka kontroverza:
- Da bi nešto poboljšao ili u nekom području učinio nešto posve novo, moraš poznavati to područje!
- Obratno, ako si ekspert u nekoj disciplini, onda teško otvaraš prostor idejama koje su različite od tvoje ekspertize.
Paradoks se dakle sastoji u potrebi poznavanja discipline u kojoj inoviraš s jedne strane, a s druge potrebe za odmakom od uhodanih postavki kako bi mogao poboljšati postojeća rješenja ili čak dati posve nova koja često prkose naučenome. Primjeru koji to pokazuje (ako ne i dokazuje?) je Harvard Business Review (HBR) posvetio važan članak pod naslovom „What Airbnb, Uber, and Alibaba Have in Common“. Pokazali su da stečena znanja i poslovne prakse u čak tri područja - turizam, taksi prijevoz i trgovina na malo - postavljaju poslovne modele „naglavce“. Više o tome u okviru „Jeste li znali?“.
JESTE LI ZNALI?
... da su tri spomenute tvrtke plus notorni Facebook uvele u posao posve nove poslovne modele, do tada nepoznate u udžbenicima o poslovanju u njihovim industrijama. O tome piše i Independent u članku „Facebook, Airbnb, Uber, and the unstoppable rise of the content non-generators“. Zamislite ovakve razgovore s tradicionalnim ekspertima u sljedećim područjima:
- Mediji: „Kako generirate sadržaj?“
- Taksi: „Koliko vozila imate?“
- Trgovina: „Kako upravljate sa zalihama?“
- Turizam: „Koliko smještajnih jedinica posjedujete?“
Facebook (245) bi odgovorio da ne generira nikakav sadržaj, Uber (68) da ne posjeduje nikakav vozni park, Alibaba (158) da nema nikakve zalihe, a Airbnb (25) da ne posjeduje niti jedan hotel ili apartman!
Ako ste se zapitali, što su brojke u zagradama, odgovor je jednostavan: burzovna valuacija u 2015. godine u milijardama US$! A sve su to kompanije koje nemaju značajnih nekretninskog niti intelektualnog vlasništva!
Koja je pouka iz činjenice da su četiri kompanije koje nemaju značajnu „konkretnu“ imovinu došle u nekoliko godina od nule do burzovne vrijednosti od gotovo 500 milijardi US$? Kojim je ekspertnim znanjem u tim industrijama to bilo moguće predvidjeti?
Nikakvim! Trebalo je učiniti ono što se u inovacijskom žargonu zove „unlearn“ („odučiti“). Dakle, biti svjestan postavki poslovanja a svjesno ići u nešto posve drugačije. To je poruka za pojedince ideatore koji stvaraju ideje, ali pogotovo za organizacije koje ne smiju odbacivati ideje na osnovi ishitrenog suda eksperata.
Više o tome pogledajte u članku: „When You're Being Disrupted, You Need To Master The Art Of The Shift. Here's How:“. („Kod raskida s postojećim trebate ovladati pomakom. Ovdje vidite kako:“). Uz ostalo, autor govori o tome da treba slušati (i) početnike. Lijepa je izreka:
„Profesionalci su napravili Titanik, početnik je napravio Arku!“.
Pri tome je važno uvijek ponavljati temeljnu preporuku kako upravljati dilemom: nikada posve ne zanemariti bilo koju zamislivu opciju samo zato jer se „to kod nas tako ne radi!“. U ovom slučaju, koristiti i znanje eksperata, ali i osloboditi „misaoni prostor“ za početnike! To je vrlo važna poruka pogotovo za otvorenu inovaciju, za pribavljanje ideja i njihovu razradu od strane „mnoštva“ (kupaca, korisnika, stručne javnosti, svih zaposlenika).
Spomenuti primjeri iz članka HBR-a i drugih autoriteta pokazuju kako znanje treba uzimati s rezervom upravo kod disruptivnih inovacija najviše u pogledu uspostave posve novih poslovnih modela. Da li postoje slične dileme o korištenju znanja u malim poboljšanjima, tzv. inkrementalnoj inovaciji, o tome u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak i dalje!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
