Prošlog smo tjedna vidjeli da o polazištu inovacije - kreativnosti - treba početi podučavati u najranijoj dobi. To je faza 1 - rano obrazovanje, koje je usmjereno na razvoj i deblokiranje dječje kreativnosti, ali i poduku o potrebnoj suradnji i ustrajnosti u ostvarenju ideja. Kratko ću preskočiti redoslijed faza inovacijske edukacije (nastavak školskog obrazovanja) i prikazati što je potrebno činiti u „vanškolskoj“ inovacijskoj poduci. Razlog tome je opisan u okviru „Jeste li znali?“ - jer se takav seminar inovacijske edukacije upravo održava u Zagrebu ovaj tjedan.
Radi se o “Fazi 4“ inovacijske edukacije - cjeloživotno obrazovanje menadžera i drugih „inovacijskih praktičara“ u raznim sektorima. Naročita pažnja je posvećena vođenju ustanova u javnom sektoru. Cjeloživotno inovacijsko obrazovanje je ključno za kratkoročne učinke i zato treba postati obvezno, usporedivo sa sadašnjim obrazovanjem i propisanim internim ustrojem sustava za upravljanje kvalitetom.
JESTE LI ZNALI?
... da se ovaj tjedan, točnije u četvrtak, 14.4.2016. održava jednodnevni seminar pod naslovom „Osnove inovacije i sustavno upravljanje inovacijskim procesom“? Ishod ovog seminara je prihvaćanje stava da inovacija NIJE iznenadna briljantna ideja koja će preporoditi tvrtku (što je nerealno!), NEGO je to:
• poticanje inovacije,
• njezino uključivanje u strategiju tvrtke te
• sustavno upravljanje inovacijskim procesom.
Na seminaru će polaznici biti upoznati sa sljedećim sadržajima:
• Definicija inovacije, inovacijske kulture i upravljanja inovacijom
• Područja inoviranja (proizvodi, usluge, procesi, organizacija, poslovni modeli)
• Tipologija inovacije (inkrementalna/disruptivna, tehnološka/tržišna, otvorena/zatvorena)
• Sudionici u inovacijskom procesu, interni i eksterni za „otvorenu inovaciju“, te njihove uloge u raznim dijelovima i razinama u organizaciji
• Blokade i barijere, poticanje, omogućavanje i nagrađivanje rada na inovaciji
• Uloga kreativnosti i upravljačkih modela i alata u inovacijskom procesu (procjene, rizici, stage-gate)
• Uspješna inovacijska iskustva različite veličine i dosega
Detalje o seminaru možete vidjeti ako kliknete OVDJE.
Tko su „inovacijski praktičari“ kojima je namijenjeno takvo cjeloživotno inovacijsko obrazovanje? Ispravna je izreka: „Inovacija je u ljudima!“. Zato se smatra da u organizaciji u kojoj postoji visoka inovacijska kultura u inovacijskom procesu trebaju sudjelovati SVI njezini zaposlenici. Svi oni mogu davati ideje, nazivamo ih „ideatorima“. Njima je najkorisnije obrazovanje o tome, kako unaprijediti, odnosno deblokirati postojeću kreativnost. Ne manje važno je stvoriti svijest o svrsi inovacije, osobnoj i za cijelu organizaciju.
Nakon početnog ideacijskog dijela u inovacijskom procesu na scenu stupaju evaluatori ideja. To su zaposlenici koji provjeravaju „kvalitetu“ ideja, npr. tehničku izvedivost, tržišnu prihvatljivost, isplativost („business case“), usklađenost s propisima i standardima. Oni mogu dolaziti iz raznih dijelova organizacije, npr. R&D, financija, pravne službe, marketinga i prodaje itd. Njih treba educirati o tehnikama evaluacije unutar područja njihove ekspertize, ali i o načelima evaluacijskog procesa. Ovo posljednje se odnosi prije svega na to da ne postavljaju birokratske ili suviše ekspertne zapreke ideaciji. Drugim riječima „ideatore“ treba tretirati kao „good guys“!
Područje koje zahtijeva posebnu edukaciju je inovacijski menadžment. To može biti voditelj inovacijskog odjela u organizaciji ili član Uprave zadužen za inovaciju te profesionalni (u pravilu „full time“) suradnici u procesu inovacije. Njihova briga nije davanje ideja niti evaluacija sadržaja inovacije, nego uspostava i potpora inovacijskog procesu. Uloga je usporediva s voditeljem projekta i „project office“, koji se brinu za provođenje poslovnih ili tehničkih projekta. Inovacijske menadžere i njihove suradnike treba educirati o podrobnostima inovacijskog poslovnog procesa. Naročito ih treba uvježbati u korištenju računalnih sustava za potporu inovacijskom procesu, te edukaciji svih korisnika za takvo upravljanje inovacijom. Dodatno obrazovanje se odnosi na raznovrsne aspekte inovacije kao na primjer savjetovanje Uprave u pogledu primjene metoda otvorene inovacije - „crowdsourcing“!
Konačno, imamo visoko vodstvo tvrtke („senior management“, „C-level executives“) koje treba educirati u uspostavi inovacijske kulture, te kako inovaciju iskoristiti za implementaciju poslovne strategije organizacije. Ono treba biti osposobljeno za donošenje kvalitetnih odluka o transformaciji ideja u održivu korist za organizaciju (novi proizvodi ili bolji procesi, poslovni modeli i organizacija). Vodstvo organizacije također treba obrazovati za strateške odluke o načinu nagrađivanja (ne samo financijskom!) sudionika u inovacijskom procesu (vlastitih zaposlenika i vanjskih).
Cjeloživotno obrazovanje za inovaciju je primarno svrhovito kao prilika za stjecanje novih saznanja o inovaciji i nakon školskog kurikuluma. Nažalost, u nas se o inovaciji u osnovnim i srednjim školama do sada ne daje gotovo nikakva poduka, a u visokom obrazovanju tek sporadično. Zato inovacijski seminari (interni i javni) i obrazovne konferencije trebaju predstavljati prečac kojim se postojeće zaposlenike upoznaje s kulturom, organizacijom, procesima i alatima za inovaciju.
Dulji put, i to svakako onaj kojem trebamo težiti, je poduka tijekom cijelog školovanja, na primjer kako je prikazano u nacrtu Kurikuluma obrazovanja. To su faze inovacijskog obrazovanja 2 i 3 o čemu više pročitajte u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
