Hoćemo li vrtićku djecu i prvašiće podučavati definicijama, procesima i osobitostima inovacije? Nikako! Ima li onda smisla baviti se inovacijskom edukacijom u tako ranoj dobi? Ima!
Već smo vidjeli da je dobra ideja početak inovacijskog procesa. Ideje generiraju kreativni pojedinci. Dakle, kreativnost je individualna sposobnost koja je glavni izvor inovacije tj., njezin neizostavni početak. Mnogi autoriteti i mnogi laici ljudi vjeruju kako je svako dijete kreativno ali se kroz odrastanje i školovanje ta kreativnost potiskuje i na kraju gubi. Tu tezu dokazuje jedan od najutjecajnijih autora o edukaciji za kreativnost Sir Ken Robinson. Njegov legendarni 20-minutni nastup na TED Talk, najgledaniji post na tom dragocjenom izvoru informacija ikad (> 38 milijuna posjetitelja), vrijedno je pogledati ovdje: „Do Schools Kill Creativity?“. Ovo predavanje je mnogima promijenilo mišljenje o svrhovitosti školovanja kakvo imamo danas, a pogledalo ga je više od 38 milijuna posjetitelja. Glavni naglasci predavanja se mogu vidjeti u transkriptu:
- Ljudska kreativnost je izuzetna
- Kako iskoristiti tu kreativnost za oblikovanje budućnosti
- Budućnost su djeca čija je kreativnost enormna, samo je mi grubo tratimo kroz školovanje.
Sir Ken Robinson za svjedoka svojim tvrdnjama uzima i Pabla Picassa: „Sva djeca su rođeni umjetnici! Samo je pitanje kako da ostanu takvi u odrasloj dobi“.
JESTE LI ZNALI?
... da osim inovativnih škola za najmlađe (Montessori ili Waldorf na primjer) i neke države razvijaju modele kako bi već u vrtiću i početnom školskom obrazovanju dali poduku koja razvija kreativnost?
U Engleskoj je „Arts Council of England“ (pod upravom tamošnjeg ministarstva kulture, financiran godišnje s oko 250 M funti javnog novca) 2000. godine od NFER-a (National Foundation for Educational Reasearch) naručio istraživanje o dječjoj kreativnosti. Glavno izvješće je „Developing young children’s creativity...“ (Razvoj kreativnosti u male djece...) koje kao najvažnije zaključuje:
Učitelji u vrtićima i početku školovanja mogu pomoći maloj djeci u razvoju njihove kreativnosti:
- Izgradnjom njihovih vještina kroz igru
- Vlastitim kreativnim ponašanjem
- Poticanjem dječjih kreativnih napora.
O tome, kako se tijekom vremena potiskuje dječja kreativnost govori i prof. Velimir Srića u svojoj knjizi „Creativity and Innovation Management“. U poglavlju o upravljanju kreativnim aktivnostima autor koristi pjesmu „Oda kreativnosti“, slobodno prevedeni odsječak pokazuje zorno školsko „ubijanje“ kreativnosti:
Na školskom satu crtanja dječak koristi boje koje ne odgovaraju modelu koji se crta, učiteljica ga kori:
Mladiću, cvijeće je crveno,
A zeleni baš listovi su svi,
Drukčije nikad nije viđeno,
Tako uvijerk crtasmo mi.
No mali dječak odgovori,
“Toliko je mnogo boja u dugi,
I jutarnje sunce je šareno tako,
Toliko boja ima u cvijetu
Svaku od njih ja vidim lako.“
Pjesmu o cijelom razgovoru kreativnog dječaka i učiteljice koja njegovu kreativnost pokušava ukalupiti pogledajte u ovoj knjizi uz opisea mnogih aspekata kreativnosti. Odnos konvencionalne škole prema kreativnosti je globalni problem, kako navodi Sir Ken Robinson:
„Nešto Vas začudi kad otputujete iz Amerike i putujete po svijetu: Svaki obrazovni sustav na svijetu ima istu hijerarhiju predmeta: na vrhu je matematika i jezici, zatim društveni predmeti, na dnu umjetnost.“
Nekonvencionalne škole upravo u tome rade razliku. Najpoznatije - Montessori i Waldorf - svojim forsiranjemdječje kreativnosti predstavljaju prvi korak edukacije koja vodi prema inovativnosti. Istu misao vodilju navodi i spomenuta engleska studija o razvoju dječje kreativnosti:
„Kurikulum treba osposobiti učenike misliti kreativno i kritično, rješavati probleme i razlikovati dobra od loših rješenja. Školovanje im treba dati priliku postati kreativan, inovativan, poduzetan i sposoban kao vođa, čime ih se priprema za njihov budući profesionalni, građanski i privatni život“.
Isti strateški dokument engleske zaklade za istraživanje u edukaciji navodi niz osobitosti važnih u poduci o kreativnosti za malu djecu. Kao prvo, umjesto definicije, navode komponente kreativnosti kao osobitosti pojedinca sa čime se slaže većina autora:
- Imaginacija (sposobnost apstraktne predstave stvari i pojava)
- Originalnost (sposobnost stvaranja novih i neobičnih ideja)
- Produktivnost (sposobnost stvaranja raznovrsnih ideja pomoću „divergentnog“ razmišljanja)
- Rješavanje problema (primjena znanja i imaginacije zadanoj situaciji)
- Svrhovitost (sposobnost ishoditi vrijedan i koristan rezultat)
Konačno, engleska strategija razbija šest dosad uobičajenih mitova o dječjoj kreativnosti:
- Kreativnost se odnosi samo na umjetnost
- Ne, kreativnost je način rješavanja problema novim idejama! Djeca pokazuju kreativnost u različitim obrazovnim predmetima.
- Djeci je lako prebacivati znanja iz jednog premeta u drugi
- Netočno: znanja i vještine su kontekst-specifični. Odrasli trebaju pomoći djeci spoznati koncepte zajedničke za različite premete.
- Kreativni postupci su zabavni - ne treba ih shvaćati ozbiljno
- Štetno za poduku iz kreativnosti! Kreativnost zahtjeva koncentraciju, upornost i želju za uspjehom. Zbog toga kreativna aktivnost može biti frustrirajuć i težak zadatak koji treba shvatiti ozbiljno.
- Kreativnost je urođeno svojstvo koje je ograničeno na manjinu. Kreativci će naći svoj put, bez obzira kako se školuju.
- Neka djeca će izgubiti sposobnost kreativnosti ako ih se ne ohrabruje i podupire već od vrtića ili škole.
- Djeca mogu steći kreativna iskustva samo igrom i nestrukturiranim bavljenjem umjetnošću.
- To svakako pomaže, ipak ako se ostavi bez nadzora, može postati ponavljajuća rutina koja nije kreativna. Djeca trebaju stimulaciju i kreativne probleme koje će rješavati.
- Ne trebate znanja i vještine da biste bili kreativni.
- Ovdje treba uspostaviti ravnotežu: previše „bubanja“ znanja i vježbe vještina je protivno razvoju kreativnosti. Obratno, znanja i vještine su potrebni za kreativnost. Na primjer, Montessori škola inzistira na znanju o materijalima i vještini njihove obrade. čega djeca mogu u potpunosti izraziti svoju kreativnost!
Da izbjegnemo svaki nesporazum, ovo nije poziv roditeljima da ispišu svoju djecu iz redovnih vrtića ili škola. To nije niti poziv obrazovnim vlastima da radikalno promijene obrazovni program i preuzmu alternativne kurikulume. To je tek prijedlog da se postepeno i okviru mogućnosti školski program i nastavnici usmjere na formiranje i zadržavanje dječje kreativnosti. Kako to izgleda u 2. fazi školovanja za inovaciju - u drugom dijelu osnovne i u srednjoj školi - više pročitajte u ovoj kolumni sljedeći ponedjeljak!
Dr.sc. Miroslav Mađarić
Nezavisni inovacijski konzultant
