U prvom od post-Istanbulskih tekstova razmotriti ćemo opcije za reorganizaciju i budućnost gospodarske komore.
U Istanbulu je na zajedničkom nastupu hrvatske IT industrije bilo impozantnih 29 tvrtki. Organizaciju su dijelom financirali Ministarstvo gospodarstva i HGK, a i svaka tvrtka koja je bila prisutna je snosila jedan manji dio troškova nastupa. U organizaciju su bile uključene i strukovne udruge - CISEX i HUP ICT, kojima primarno možemo zahvaliti na masovnom odazivu članova. Ovaj nastup je bio veliki pozitivni iskorak po masovnosti, kvaliteti i po medijskoj prisutnosti, te je normalno da se već razmišlja o sljedećim aktivnostima i planovima za sljedeću godinu. Ali, da li zaista promocija IT-a, sada i službeno strateške industrije, treba ovisiti o dobroj volji nekolicine ljudi u dvije institucije i sretno i spretno odobrenim budžetima? Imamo li alternativu?
Naravno da imamo, a ne trebamo je daleko ni tražiti, dovoljno je da pogledamo u prijateljsku i sunčanu Makedoniju. Naime, Makedonija je odavno transformirala sustav gospodarskih komora, te uvela dvije bitne promjene - dobrovoljno članstvo i granske komore. Drugim riječima, tvrtke iz pojedine industrijske grane na dobrovoljnoj bazi se učlanjuju u gransku komoru, a državna komora je ustvari asocijacija pojedinih granskih komora. Na taj način svaka industrija raspolaže sa svojim sredstvima od članarina, koje može usmjeravati u aktivnosti u interesu svojih članica, koji pripadaju industrijskoj grani. Naravno, postoji i makednonska ICT komora, poznatija pod imenom MASIT http://www.masit.org.mk/index.php/en/menu-title-1
Što bi takva transformacija značila u Hrvatskoj? Dobro je poznato da osim članarine u HGK hrvatske IT tvrke iz neznanog razloga moraju plaćati jedan teško shvatljiv parafiskalni namet - članarinu Hrvatskoj turističkoj zajednici, iako od HTZ-a nemaju apsolutno nikakve koristi. Tim dvjema organizacijama hrvatska IT industija uplati godišnje, prema gruboj procjeni, između 15 i 20 milijuna kuna članarina. Od tog novca samo se mali dio vrati industriji kroz ovakvo sufinanciranje zajedničkih nastupa, a veći dio godinama je odlazio gospođi Rucner za gudanje, Nadanu za safari i razne bakanalije, te za razne osobne i stranačke interese.
Ako s promijeni ustrojstvo gospodarske komore, te se omogući da hrvatski IT ima svoju vlastitu, gransku komoru i da ta komora raspolaže s navedenim sredstvima za podršku i promociju IT industrije, to bi se moglo okarakterizirati kao dramatična promjena na bolje. Od navedenog iznosa, ako se ne kupuju nekretnine, automobili, slike i glasovi, svake godine se mogu financirati plaće dvoje ili troje vrhunskih profesionalaca, priprema svih materijala porebnih za promociju industrije, nastupi na desetak vodećih svjetskih sajmova, bilateralni posjeti drugim državama s ciljem prodaje naših IT rješenja i razne druge aktivnosti u interesu industrije.
Naravno, ovakvoj transformaciji će se protiviti stranke koje se smjenjuju na vlasti, jer budžeti ovih dviju neproračunskih institucija su izdašni i nisu potpuno transparentni, a obje ustanove vrlo praktično mogu poslužiti i za zapošljavanje potrebitih kadrova.
Ovakvo rješenje se već dugo vremena pokušava sugerirati kroz struku, ali vrijeme je da ovu ideju i zahtjev artikuliramo jasno i glasno kroz medije. Ovo je vox populi IT industrije, a vjerojatno i mnogih drugih industrija - dajte nam naše granske komore, da mi sami upravljamo našim parama, u interesu naših industrija!
Volio bih da neka od stranaka koje zaista žele uvesti promjene ovo stavi u svoj program, dobije izbore i realizira. Moj glas će na sljedećim izborima svakako dobiti.
