Flagship mobiteli danas su samo statusni simbol

Flagship mobiteli danas su samo statusni simbol

Foto: Screenshot / Youtube

Platiti pet ili više tisuća kuna za pametni telefon mnogima se može činiti nezamislivim jer za tu cijenu moguće je otići na više nego kvalitetan jednotjedni godišnji odmor, kupiti vrlo dobro računalo, bicikl... Stoga, nije daleko od istine kad se kaže da su premium pametni telefoni ipak prvenstveno statusni simbol.

Oni kojima godi da ih se prepoznaje po tome kakav uređaj posjeduju sasvim sigurno nije žao novca, kao ni onima koji žele biti uvijek u prvom redu kad se pojavi neka nova tehnologija, koja nužno ne mora biti od nekog značaja, ali svakako je korisna. I nova.

Ako ste pak među onima koji vole uštedjeti novac, oznaka branda na uređaju im ne predstavlja neko značenje, tad znate i da uređaji za tri tisuće kuna mogu napraviti sve što i oni za pet. Možda nešto sporije, možda se ne sjaje toliko i možda kamera ili rezolucija zaslona nisu tolika razina, ali u principu je sve više manje isto.

Također, ako želite premium pametni telefon, a ne biste potrošili enorman novac, postoji rješenje. Primjerice, Samsung Galaxy S6 u Sjedinjenim Američkim Državama može se kupiti za 2800 kuna i oni snalažljiviji će se time okoristiti makar živjeli preko oceana, a ako niste baš za takve kupovine, u Hrvatskoj ga možete naći potpuno novog i neotključanog u trgovinama i za 3400 kn.

Uostalom, pogledajte samo ovaj primjer pa zaključite gubite li išta ako uštedite oko dvije tisuće kuna. Dakle, OnePlus 3T i Axon 7 su imali početne cijene od 439 američkih dolara, odnosno 399 dolara, a po specifikacijama su u svakom pogledu bolji od Galaxy S7 Edge ili LG V20, koji su imali početne cijene od 769 dolara, odnosno 799 dolara. Čak je i Moto Z Play imao početnu cijenu od 449 dolara, što nije previše s obzirom da se radi o kvalitetnom uređaju i istom takvom brandu.

Ipak, kad se sve zaključi, premium uređaji najbolje se prodaju u smislu ostvarivanja profita i čini se da takav trend neće tako skoro iščeznuti. Prvenstveno je to tako jer su u marketinškom smislu sveprisutni i ostavljaju na nas dojam "da ih moramo imati". I dostupniji su, naravno. Do OnePlus je jako teško doći, kao i do Axona ili Moto Z Play...

Još iz kategorije

Mali dodatak Velikoj školi GDPR-a: Ne slušajte vendore – slušajte sebe!

Mali dodatak Velikoj školi GDPR-a: Ne slušajte vendore – slušajte sebe!

22.08.2017. komentiraj

Gotovo da ne postoji proizvođač bilo kakvog informatičkog, a pogotovo infrastrukturnog proizvoda koji u GDPR-u nije uočio sjajnu priliku za povećanje prihoda. Gotovo svaki vendor razvio je posebne prodajne materijale za uvjeravanje korisnika kako je baš njihov proizvod gotovo svemoguće rješenje za GDPR probleme.

INOVACIJA …  i pesimizam u javnom sektoru

INOVACIJA … i pesimizam u javnom sektoru

21.08.2017. komentiraj

Pretjerano pesimistički pristup inovativnim idejama ima jasne učinke u realnom sektoru: ne ostvaruje je „market pull“. Konkretno to znači da tvrtke odbijaju inovacije koje tržište traži. Krajnji učinak je jasan: konkurencija prigrli inovaciju koju najčešće nudi „technology push“ i ide naprijed s tržišnim udjelom, prihodom i dobiti. U krajnjim slučajevima to završava s propašću tvrtki koje su se prema inovaciji odnosile pretjerano pesimistički – kao kod notornog Kodak – primjera.

INOVACIJA …  i pesimizam koji je „ubija“

INOVACIJA … i pesimizam koji je „ubija“

16.08.2017. komentiraj

U prethodnoj kolumni smo prikazali kako „optimizam“ može štetiti inovaciji: Grešku tipa I – odbijanje dobre inovacije, blokira neutemeljeno optimistična procjena sadašnjeg stanja. „Dobro nam ide s klasičnom fotografijom, što će nam digitalna?“ – reče uprava Kodaka i propadne. Obratno, „Naš video format Beta je tehnološki superioran VHS-u, pobijedit ćemo i bez marketinga!“, zaključila je optimistički  uprava Sonyja i nestade Beta-e s tržišta – Greška tipa II!