S obzirom na netom završene godišnje odmore, evo jedna koja se odnosi na državu, umjesto isključivo na tehnologiju. Čisto da imam dokaz koji mogu predočiti svojoj supruzi da sam se odmarao od posla.
Zadnjih mjesec-dva svjedočimo velikom broju napisa i intervjua o proračunskoj rupi, srpanjskoj rupi i kojekakvim inim rupama koje bi nam, pretpostavljam, trebale pojasniti da smo valjda u banani ili nekom drugom voću. Nije mi baš jasan željeni zaključak pa zato možda nitko niti ne predlaže konkretna rješenja kako izaći iz tih silnih rupa.
IT odnosno tehnologija, za mene je generalno vrlo zahvalna disciplina jer je najčešće vrlo konkretna te kada postoji problem, traži rješenje (ili sam ja ipak samo inženjer). A rezultat je u pravilu izuzetno lako izmjeriti. U nekim slučajevima je i binaran - radi ili ne radi. I to je odlično, jer dobivamo jednostavna rješenja za probleme. A kada nema rješenja, onda tehnologija obično stvori neku otvorenu platformu za komunikaciju, dijeljenje ideja, informacija, programskog kôda i tome slično, gdje se zajednički traži potrebno rješenje. Projekti su često besplatni, zasnovani na entuzijazmu i vrlo često imaju konkretan rezultat iza sebe. Primjera je mnogo i vjerujem da su svima poznati. Od Interneta na dalje.
Općedruštveno pitanje je može li isti princip funkcionirati za državu odnosno pomoći državnoj upravi i stranačkim čelnicima koji preuzmu bitne funkcije u javnim poduzećima da provedu najbolje ideje za rast gospodarstva, broja zaposlenih i sl.? A zajednica da pomaže u stvaranju tih ideja?
Što je zajedničko programiranju i državnoj upravi?
Uzmimo za primjer jedan raširen i dobro poznat segment IT-ja. Dakle, bez onih maglovitih područja Clouda i Big Date. Programiranje. Riječima Clay Shikyija, teoretičara socijalnih mreža, programiranje je moguće promatrati kao socijalni kontakt programera, kôda i računala. Pri čemu je računalo vrlo nefleksibilna strana u odnosu. Teško ga je uvjeriti da je kriv za pogrešku u izvršavanju napisanog kôda, pa iako je ovo tripartitni odnos, komunikacija se (uglavnom) svodi na onu između programera i kôda. Osim kada vičete ili poželite razbiti to isto računalo jer ne želi odgovoriti na vaša pitanja....
U velikoj mjeri, ovo je podjednako odnosu između glasača, javnih odluka i političara tj. državnih službenika. Interakcija je većinom između glasača i odluka (zakona, proračuna, poreza, ...). A političari uglavnom ne odgovaraju na pitanja osim kada poželite „razbiti“ sustav, odnosno u slučajevima referenduma, demonstracija ili izbora.
S obzirom da su IT-ijevci jako praktični ljudi, ili iz razloga što računala ne žele pretjerano pričati s njima, smislili su više načina kako zajednički surađivati te natjerati kôd da se izvršava na željeni način bez obzira na tvrdoglavost samog računala. Naravno, u ovom kontekstu riječ je o različitim sustavima za upravljanje kôdom i kolaboraciju na istom, iako princip vrijedi puno šire u smislu različitih kolaboracijskih platformi.
Github za državu.
U kontekstu demokracije i državnog aparata odnosno socijalne interakcije s njima i pripadajućim zakonima i budžetima, najzanimljivija je paralela s open source alatima za distribuirano i nehijerarhijsko upravljanje kolaboracijom na (kompleksnim) projektnim zadacima. Jedan od najpoznatijih primjera takvog sustava je Github.
Kada Github sa svojim pratećim alatima poput Diff-a, prebacimo u svijet izvan IT-a, dobivamo sustav koji omogućava razvoj određene ideje, dokumenta (kôda) ili sustava uključujući velik broj ljudi uz mogućnost praćenja verzija, tko i kada je što mijenjao ili predložio i komentare zajednice na te prijedloge. Ako već postoji (tehnička) mogućnost, zašto ne bismo imali Github za državni budžet? Ili za budžete lokalne samouprave? Zašto ne bismo kao građani imali uvid u proces donošenja istih te tko je zatražio koju promjenu? Primjerice tko je povećao troškove reprezentacije ili službenih automobila. Vjerujem da bi korektivna akcija bila poprilično brza. I to prije same realizacije budžeta.
Microsoft Word ima „Track Changes“ funkciju više od desetljeća. Zašto ne bi imali i budžeti? Zašto ne bismo mogli utjecati na donošenje i tekst zakona te ujedno mogli vidjeti tko predlaže kakve izmjene? Ili imati trenutačan uvid u realno stanje u svakome trenutku u primjerice broj sati koje je svaki od sabornika proveo u sabornici, broju postavljenih pitanja po saborniku, broju predloženih amandmana ili cjelokupnih zakona?
S obzirom da imamo e-građane, mislim da je vrijeme i za e-državne službenike. A taj dio me puno više zanima.
Transparentnost.
Ako ikada budete u Washingtonu, prođite pored zgrade Ministarstva financija. Ispred zgrade, na samoj ulici, nalazi se veliki LCD panel koji prikazuje sumu prikupljenih poreza u „realnom vremenu“. Nešto detaljniji prikaz nalazi se na stranici http://www.usdebtclock.org. Ako američka administracija može u realnom vremenu, preko ekrana na ulici objavljivati podatak o trenutno prikupljenim porezima, zašto ne bismo i mi? Ovo je naravno marketinški trik, no daje jasnu poruku o transparentnosti i odgovornosti za upravljanje novcem građana.
Razlog zašto nemamo javno-upravni Github nije u tehnologiji, već ima ishodište u transparentnosti. Transparentnost pomiče balans moći s političara prema građaninu. No, građanin mora inicirati taj pomak jer, kako smo konstatirali ranije, računala nisu sklona diskusiji ili prilagodbi. Ali ništa nije nemoguće.
Tijekom kolovoza, dok se većina nas odmarala na plažama, veliki i tradicionalni MMF je objavio novi Kodeks fiskalne transparentnosti. U njemu se po prvi put spominje formalno uključivanje građana u proces odlučivanja o proračunu. Dakle, promjene nisu nemoguće i svijet se mijenja. Bitan je fokus - želja da stvorimo najbolja rješenja i realiziramo dobre ideje, naravno na transparentan način. Očito i tradicionalno konzervativne institucije polako prihvaćaju takav način razmišljanja. I stoga „Power to the people“. Slobodno izaberite sebi najdražu verziju između Johna Lennona, James Browna, Public Enemyija, Rage Against the Machine, The Black Eyed Peas, The Minus 5, Billy Preston i Ringo Starr, Curtis Mayfield ili Rootz Underground reggae verzije.
* O autoru: Goran Car, CTO ComCloud i direktor Sektora sistemske integracije u Combisu
