Digitalne promjene: ono što nismo i ono što moramo napraviti

Digitalne promjene: ono što nismo i ono što moramo napraviti
Dražen Tomić

Iako bi naslovom može uputili da se radi o uputama, više mi je cilj upozoriti (iako nisam jedini i mnogi to razumiju) na određenu količinu nekoordiniranosti koja postoji na našem informatičkom tržištu u zadnjih, recimo, dvadesetak godina. Možda to prije i nije bilo toliko bitno, možda je to tek odsjaj vrlih i brzih promjena koje se oko nas, s tehnološke pozicije gledano, događaju, ali čini mi se da nema bitne povezanosti da bi UISTINU vidjeli neki napredak.

Koji napredak? Dobro pitanje. Znakovit u svakom slučaju, jer mi se u posljednje vrijeme čini da se izrazito radujemo svakom malom pojavljivanju neke usluge ili rješenja koje, eto, sad rješava što generacije informatičara nisu uspjele riješiti  od kada je struje, tipkovnice i programiranja. Veselimo se rješenjima koja zapravo ne rade, uslugama koje su parcijalne, platformama koje ne postoje, dokumentima koji ne govore ništa previše. Mali pomaci koji se ipak događaju zahtijevaju po desetak godina nekakvog "rada" na njima, kao da projektiramo svemirske sonde i šaljemo putnike na nezamisliva putovanja, a ne omogućujemo prijavu podatka X i Y putem web sučelja.

Zašto se ovo događa? Jednostavno pitanje zahtjeva i jednostavan odgovor, ali ovdje se to ne može primijeniti, pa je možda bolje da ga donekle pripremim i bolje objasnim. No nikakva lista rješenja (sjećate se 55 preporuka NVK?) ili Plana 21 ili... ne može pokrenuti rješavanje problema jer je to samo... lista. U tome smo dobri - stvaranju lista, popisa, koraka. Ali koraka usmjerenih ka čemu? Sve te liste i pregledi služe ostvarivanju ... kojeg cilja?

Znate da nisam samo kritičar nego uvijek i nešto predlažem, idemo pozitivno promovirati barem jednu stvar za koju sam vidio da ima smisla: projekt Digitalne Hrvatske. Čemu to služi? Ako ste pročitali samo ovu rečenicu, onda vam se čini da je to još jedna inicijativa koja kao rezultat ima dokument ili simpozij na kojem će se pričati o tome kako Europa već radi na tome, pa bi morali i mi i... potom se razbježati svaki svojim putem u potrazi za parcijalnim, osobnim ali ne i društvenim i zajedničkim interesima. No, meni je projekt itekako smislen.

Prvo, Digitalna Hrvatska" je cilj. Ali je i koncept. I platforma. I plan. I aktivnosti. Ali prije svega je vizija koja se temelji na dodanoj vrijednosti. Tehnologije koje, pametno, koordinirano sa svim ostalim što imate u društvu, kreiraju dodanu vrijednost za industriju, organizacije, društvo i pojedince.

Treba nam vizija društva koje može držati digitalni korak.

Za početak, vjerojatno ste primijetili da se Europa u potpunosti okrenula "digitalnoj ekonomiji". Nije to samo pitanje općepoznate Digitalne Agende (gdje je to više političko i policy pitanje nego stvarna povezanost s ekonomijom) već novi rad koji je pokrenut na kreiranju Digital Single Marketa. Dobro ste pročitali - digitalna odrednica se nalazi na početku izraza. Europa smatra da smo Single Market već odradili (tko nam je kriv što je nas nije bilo tamo kada je trebalo) te da je vrijeme za Digitalni oblik istoga - na primjer, Njemačka već vrlo rado "tepa" svojoj novog digitalnoj industriji kao "novoj, mladoj" kao da se radi o mačićima a ne o milijardama eura. No, u isto vrijeme značajno investira u digitalni prostor - čak se i dobri stari CEBIT brandira kao "d!economy" događanje - potpuno posvećeno digitalnoj ekonomiji. Dakle, ako ćemo se povezati s Europom unutar te digitalne ekonomije, moramo biti dio priče - time nam i treba "Digitalna Hrvatska".

Trebaju nam promjene u razumijevanju velike slike.

Treba nam arhitektura onoga što svi zajedno pokušavamo napraviti. Znate ono, slika ili dvije koje neuki i neumjesni može s vremena na vrijeme pogledati kako bi mu bilo jasnije što i kako napraviti ili uporabiti. Karta putovanja, rekao bi putnik namjernik. Prostor za istraživanje, dodali bi Columbo i Maghellan. Uz to, i razumijevanje platformi, partnera, poslovnih modela - prostor za rast, ovdje bi što imali reći svi investitori, partneri i osnivači koji rade na tome da im projekti ne samo uspiju nego i omoguće brzi rast. Kreiraju okoline u kojima omogućuju drugima da rastu uz njih, ili možda, upravo omogućuju sami sebi rast tako što potpomažu druge (kad ste u dvojbi, pogledajte bilo koji platformski startup, poput Twittera, Facebooka, LinkedIna, štogod). Pri tome, već razumijete da ne mislim na "business process reingeenering" ili slične vječne projekte koji nikada ne donose promjenu poslovnog modela, već više inkrementalnu optimizaciju.

Treba nam jer nam to jednostavno slijedi.

Jednostavno, moramo to napraviti. Nema nam druge. Ne možemo imati strategije industrija u kojima se tehnologija spominje tek marginalno i kroz floskule tipa "razvoj industrije temeljen na najnovijim tehnologijama i znanju" ili kako već kombinirali te riječi. Novi Akcijski planovi Industrijske strategije najavljuju takav pristup, ali tek je za vidjeti što će se napraviti. Po prirodi optimističan, jedva čekam najavljeni 1. ICT Summit u Osijeku za 27.11., koji treba ukazati na mogućnosti koje tehnologija donosi drugim industrijama, te zajedno mogu napraviti više. Pojedini klasteri konkurentnosti rade na povezivanju, već vidim prve centre kompetencija za pojedine industrije koji hrabro nastaju. Više integracije, više eksperimenata, više razmišljanja i brzog isprobavanja i odlučivanja.

Treba nam jer je situacija oko nas nevjerojatno čudna.

Kad kažem oko nas, onda mislim na ono što čitate u dnevnim novinama ili gledate na televiziji. Gledate s jedne strane sve te žalosne i nevjerojatne slučajeve ljudi koji s jedne strane nemaju za život dok ih hrane s negativnim slikama društva a s druge strane ne znaju kako promijeniti bilo što u životu - i zadovoljavaju se s principom "kruha i igara". Suprotno tome, ICT zajednica živi kao dio globalnog, konkurentnog, brzog i naprednog svijeta u kojem se većina novih ili prilagodljivih već okrenula svijetu i radi tamo gdje to ima smisla za njih. Ne opterećuju se prostorom, vezama, srodstvom, plaćanjem, namještanjem, dogovaranjem i sličnim trikovima iz devedesetih godina. Dovoljno su mali da mogu pokrenuti neku promjenu - a sjetite se, većina bitnih promjena ne nastaje zakonom, dekretom ili politikom. Svi smo se složili da nam treba nekakav okvir da bi jače i kvalitetnije djelovali - prema tome, Digitalna Hrvatska.

Dodatno, očekujem i veći angažman Digital Championa za Hrvatsku. Znam da je sad zauzet s drugim stvarima bitnim za boljitak svih nas ali ta nam rola izrazito nedostaje. Nedostaje nam netko tko će živjeti za Digitalnu Hrvatsku svaki dan i pritom, imati arhitekturu i platformu cijele, ekonomske, političke, znanjem potkovane Hrvatske kojom se povezuju ne samo industrijski i konkurentni prostor, nego i onaj životni, svakodnevni, potrošački.

Složen i zahtjevan posao. Ali kaže stara: "tko će ako nećeš ti, kada ćeš ako nećeš danas". Zapravo, trebali smo to još jučer. A Digitalnu Hrvatsku ćemo raditi za sutra.