Da ti čitam iz dlana?

Kažu stari i mudri ljudi da je teško biti prorok u svome selu. Našem selu, koje omeđuju čaplje Kopačkog rita na jednoj strani, a nerazumijevanja sa Slovenijom oko pomorske granice na drugoj, svakako ne nedostaje nikakvih pripadnika plemenske hijerarhije - pa tako niti IT proroka. Sebe ne smatram jednim od njih, nisam tome dorastao, nemam tisuće followera na Facebooku niti išta takvog, ali pokušat ću za trenutak biti makar ona proročica koja od stola do stola čita iz dlana...

Za početak  - osobna računala. Ono što sada vidimo je da svi hodamo okolo s različitim aparatima. Laptop na stolu, mobitel u džepu, tablet u torbici... Evo dolaze i neki pametni satovi, uskoro će i naočale biti u široj upotrebi (koliko god to sad nevjerojatno izgleda).

Ono što je problem sa svim tim uređajima je to što je svaki od njih zapravo aparatić za sebe. Svi oni traže sinkronizaciju kako biste kalendarski zapis s jednog uređaja vidjeli na drugom. Proces pokrenut na jednom (npr. neki download) se mora pokrenuti i na drugom. Iz jednostavnog razloga što se sve još uvijek "vrti" lokalno. Sve su to zasebni otoci, s trajektima koji voze mađu njima.

Idući korak koji se može očekivati je da će sva računala koja koristimo u jednom trenutku prestati biti "lokalna" i nastavak svog života potražit će negdje u cloudu, a svaki od uređaja će (povećanjem brzine i dostupnosti komunikacija) postati samo običan browser. "Vući" će ili slati te prikazivati one podatke koji će njemu biti primjereni. To će biti naša jedinstvena platforma, za sve što ćemo u budućnosti raditi i trebati, s većim brojem kanala za pristup.

Tako recimo, pokrenete li sa svoje grafičke radne stanice renderiranje neke animacije na našem budućem jedinstvenom središnjem sustavu (i odmah platite dodatno procesorsko vrjeme vašem dobavljaču centralne infrastrukture da proces bude brže gotov) te odete li potom na trčanje, na svom satu ćete moći pratiti u kojoj je fazi proces te pogledati preview na malom ekranu.

U isto vrijeme će drugi centralni proces kroz postojeće senzore ručnog sata pratiti vaš broj otkucaja srca, istrčane kilometre i geografsku poziciju. Kad se vratite na radnu stanicu nakon trčanja, vidjet ćete stvarni konačni rezultat, ali i kartu vašeg trčanja sa svim statistikama. Pritom će, bitno je ponovo naglasiti (a to je i razlika u odnosu na to kako sada sve ovo radi), i sat i radna stanica u stvari, u pozadini, biti isto "računalo", samo će prikaz biti drugačiji, na drugom terminalu s drugim mogućnostima.

Prednost radne stanice bit će ogroman ekran i precizan miš, dok će sat imati akcelerometar, GPS i senzor otkucaja srca. To će biti utjelovljenja, pipci središnjeg sustava.
Taj središnji sustav dobit će i mnoga druga svoja utjelovljenja... U jednom trenu postat će majica koja mijenja boju sukladno vašem raspoloženju, a u drugom postat će autonomni automobil s kojim komunicirate glasom i koji vas samostalno vozi tamo kamo mu kažete ili tamo gdje je zacrtano u kalendaru da morate ići.

Osim što smo svjesni da zakonska regulativa nekih država već sada dopušta autonomne automobile, već sada se vode i razgovori u Airbusu i Boeingu da za upravljanje avionom nisu potrebna dva pilota. Uz trenutno dostupnu automatizaciju jedan može raditi sve, a ako baš zatreba pomoć drugog čovjeka, taj može u potrebi "uskočiti" sa zemlje na način kako se danas upravlja vojnim i inim drugim komercijalnim bespilotnim letjelicama.

Vaš centralni sustav komunicirat će sa ostalima "oko sebe" samostalno. Automobil koji će vas voziti znat će gdje su i što rade ostali automobili uokolo, postoji li opasnost da trkač koji trči po pločniku iskoči na zebri pred vas jer mu je takva uobičajena ruta trčanja i slično.

Ono što sada znamo kao Machine to Machine, Internet of Things ili Big Data poprimit će sasvim nove razmjere, učinivši da 99% sve komunikacije i računalne snage neće biti namijenjeno uporabi čovjeka već autonomnoj komunikaciji računala međusobno.
Komunikacija računala i čovjeka će se također promijeniti.

Sve više i više glasovna komunikacija s računalom će postajati uobičajena. Siri će postati pametnija. Računalo će učiti vaše navike i obrasce ponašanja, ugađajući vam koliko god je to moguće. Pomagati će vam birati mjesto za večernji izlazak znajući koliko ste uživali gdje u prethodnih par mjeseci, nudit će vam da platite piće nekoj dami ili momku u noćnom klubu, znajući da po profilima sa socijalnih mreža možete odgovarati jedno drugome, a također i znajući što točno ta osoba voli piti.

Poznajući ljudsku ljenost, sve više ćemo odluka prepuštati računalima. "Nađi mi najpovoljniji prijevoz", "koji je najbolji frizerski salon u kvartu, rezerviraj mi termin" i slično postat će uobičajene komande. Tu se otvara širok prostor korporacijama, koje mogu osobnim korisnicima na jednoj strani nuditi virtualne računarne resurse, a na drugoj strani prodavateljima usluga usmjeravati nove korisnike sukladno iznosu koji su oni spremni za to platiti. Tada svaki savjet možda neće biti najbolji za vas, ali za vašu omiljenu korporaciju svakako hoće. No ne brinite, nećete osjetiti nezadovoljstvo, bit će vam ugođeno.

S obzirom da će računala(o) imati osobnost i da će ta osobnost biti tako posložena da vam podilazi na svaki mogući način, prilagođavajući vam se s vremenom, počet će se dešavati sve više problema u komunikaciji ljudi s drugim ljudima, Naime, ljudi imaju svojstvo biti prgavi i tjerati po svome te će se biti puno lakše "zaljubiti" nekog tamo avatara divnog glasa, vanjštine dizajnirane po vašim željama i uvijek spremnog da vam udovolji.

Rasti će broj osoba koje će živjeti gotovo pa isključivo u virtualnom svijetu, u hiperrealističnim nastavcima današnjih MMORPG igrica. Većina kompanija počet će u svom poslovanju koristiti virtualne urede u kojima će ljudi komunicirati iz svoje kuće.

Uskoro će korporacijama programeri postati pre spori, glupi i skupi. Danas postoje samoučeći algoritmi koji pojedine sustave prilagođavaju nastaloj situaciji, bilo korištenjem neuronskih mreža, bilo nekom drugom metodom. Ti sustavi sada nemaju inventivnost, ideju, niti inspiraciju, no daljnjim razvojem doći će do točke kada će moći "razmišljati" kreativno i sami sebe nadograđivati na nama nepredviđene načine. Čovjek više neće niti razumjeti na koje načine računala razvijaju sebe jer je za očekivati eksponencijalno ubrzanje tog procesa, izvan mogućnosti čovjekove apsorpcije informacina. Kroz nekih najkasnije 20 godina počet će evolucija računala neovisna o ljudima.

Neki će se ljudi zapitati kamo to vodi, ali većina će biti sretna - još jedan posao manje, još malo vremena više za uživanje sa svojom super zgodnom avataricom (u badiću za 19.99$ sa app storea). Čini mi se da će na kraju jedino što će ostati unplugged biti glazba izvedena na aukustičnoj gitari. A današnjim klincima u vrtiću to će biti jedina stvarnost koju poznaju.

Dalje ne bih išao.

Ovaj put razvoja jest i bit će zanimljiv, jest i bit će kruh mnogima od nas. Ali i znam da i u tome treba imati mjere. Riba na gradele i nevirtualna čaša vina s prijateljem, iz ove ili buduće perspektive, čine se kao bolja alternativa - pogotovo tokom vikenda ili večeri.