Budućnost TV-a ne leži u aplikacijama

Budućnost TV-a ne leži u aplikacijama

Televizijska industrija se mijenja i to sve zahvaljujući streaming uslugama koje su preplavile tržište. Netflix, Hulu, Amazon, PlayStation Vue, Sling TV, Apple TV ili DirecTV neke su od njih i olakšale su prosječnom gledatelju iskustvo praćenja omiljenog sadržaja. Ali, sve to može biti i bolje kad bi se svi u industriji više potrudili i prestali prebacivati fokus na aplikacije.

Primjerice, Apple TV ili PlayStation Vue nude vam cijeli "asortiman" raličitih aplikacija unutar streaming usluge i to može biti komplicirano. Istina jest da nude podršku za neke druge usluge kao Netflix ili Hulu, ali to ne mijenja previše na priči. Jer, to je kao da želite slušati glazbu, znate otprilike što i pred vas se postave razni izdavači s "malim milijunom" glazbenih autora svih žanrova.

U redu, Netflix nudi sadržaj na jednom mjestu, ali on je ipak ograničen ugovorima o pravu na sadržaj i ponuda ipak nije toliko bogata koliko bi prosječni gledatelj navikao na satelitsku ili kabelsku televiziju želio.

Također, kad se uđe u sve te nepregledne aplikacije, ponovno nam se nudi TV program i moramo se ravnati vremenski prema sadržaju, što današnjeg gledatelja ne zanima. To je stvar prošlosti i iz raznih razloga oni "na vrhu" to odbijaju shvatiti i prihvatiti te nam konstantno sami nude nešto što bismo željeli sami birati - kad god želimo.

Ono što današnji gledatelji žele jest jednostavnost, nešto kao YouTube. Da na početnoj stranici usluge imamo tražilicu i da ona funkcionira jednostavnim ukucavanjem žanra ili čak samo imena glumca pa da se po tome prikazuju rezultati pretrage.

Jer, više ljude ne zanima doći na određeno "mjesto" na internetu. Zanima ih sadržaj, nešto određeno i put kojim se stiže do cilja odavno je prestao biti bitan. Niti ne pamtimo tko stoji iza omiljene nam serije, znamo da je želimo pogledati i tjerati ljude da znaju je li sadržaj vezan uz ABC, BBC, NBC ili HBO nema smisla. Znaju što je Walking Dead, Breaking Bad, Game of Thrones i naći će put do njih. Industrija bi pritom trebala profitirati, olakšati im, ponuditi uslugu koju će svi htjeti platiti...

A ne da se danas priča o Google TV kao neuspjelom projektu prije sedam godina, samo zato jer je bila ispred svog vremena, iz razloga što je TV industrija zastarjela u svojim pogledima... Također, trenutno piratske stranice nude svu jednostavnog koju ljudi trebaju, jednostavne pretrage i sve na jednom mjestu. Borba protiv toga nije urodila plodom sve do pojave Netflixa. To je već trebala biti smjernica i umjesto žestoke borbe ograničavanja zbog tobožnje zaštite autorskih prava, industrija bi se mogla ujediniti i za određenu svotu novca nuditi sve na jednom mjestu i ubirati proviziju. Zvuči idealistički, ali vrijeme i navike se toliko mijenjaju da će oni tvrdoglavi i zastarjeli ipak izgubiti...

Još iz kategorije

Mali dodatak Velikoj školi GDPR-a: Ne slušajte vendore – slušajte sebe!

Mali dodatak Velikoj školi GDPR-a: Ne slušajte vendore – slušajte sebe!

22.08.2017. komentiraj

Gotovo da ne postoji proizvođač bilo kakvog informatičkog, a pogotovo infrastrukturnog proizvoda koji u GDPR-u nije uočio sjajnu priliku za povećanje prihoda. Gotovo svaki vendor razvio je posebne prodajne materijale za uvjeravanje korisnika kako je baš njihov proizvod gotovo svemoguće rješenje za GDPR probleme.

INOVACIJA …  i pesimizam u javnom sektoru

INOVACIJA … i pesimizam u javnom sektoru

21.08.2017. komentiraj

Pretjerano pesimistički pristup inovativnim idejama ima jasne učinke u realnom sektoru: ne ostvaruje je „market pull“. Konkretno to znači da tvrtke odbijaju inovacije koje tržište traži. Krajnji učinak je jasan: konkurencija prigrli inovaciju koju najčešće nudi „technology push“ i ide naprijed s tržišnim udjelom, prihodom i dobiti. U krajnjim slučajevima to završava s propašću tvrtki koje su se prema inovaciji odnosile pretjerano pesimistički – kao kod notornog Kodak – primjera.

INOVACIJA …  i pesimizam koji je „ubija“

INOVACIJA … i pesimizam koji je „ubija“

16.08.2017. komentiraj

U prethodnoj kolumni smo prikazali kako „optimizam“ može štetiti inovaciji: Grešku tipa I – odbijanje dobre inovacije, blokira neutemeljeno optimistična procjena sadašnjeg stanja. „Dobro nam ide s klasičnom fotografijom, što će nam digitalna?“ – reče uprava Kodaka i propadne. Obratno, „Naš video format Beta je tehnološki superioran VHS-u, pobijedit ćemo i bez marketinga!“, zaključila je optimistički  uprava Sonyja i nestade Beta-e s tržišta – Greška tipa II!