Brak je jedna od ljudskih zajednica koju mnogi smatraju ključnom za uspjeh u životu. Ali mnogi su se uvjerili i koliko je bolno ako u toj zajednici nešto ne štima te koliko razvod košta, emotivno i financijski. Ulazak u ugovor o pružanju usluga data centra nije baš tako različit od ulaska u brak, pogotovo ako se stres i financije gledaju.
Pitanje odabira data centra se najčešće na kraju svede na pitanje povjerenja. Povjerenja prema infrastrukturi data centar tvrtke, svakako. Ali i povjerenja prema njihovim procesima (primjerice iskustvu i izvježbanosti za slučajeve incidenata), povjerenja prema financijskoj stabilnosti te prema osobama koje tamo rade.
Kada govorimo o tako bitnim temama (i odlukama) o kojima toliko puno može ovisiti, nije mudro povoditi se za marketingom, paušalnim tekstovima skupljenim po novinama ili za generalno bilo kakvim drugim parametrima koji nisu utemeljeni na čvrstom i jasnom kriteriju. Koji su onda ti kriteriji?
Ponemon Institute je neovisna tvrtka fokusirana na istraživanja privatnosti, zaštite podataka i sigurnosnih politika. Ona je u suradnji s Emersonom, tvrtkom koja je jedan od najznačajnijih proizvođača opreme za data centre u svijetu, obavila istraživanje na temu ispada data centara i gubitaka dostupnosti podataka. Istraživanje je provedeno u dva navrata - tijekom 2010. i 2013. U istraživanje je bilo uključeno 50 kompanija koje imaju data centre, s ukupno 72 data centra. Kompanije su bile iz raznih industrija, uglavnom geografski raspodijeljene po cijelom prostoru SAD-a. Zanimljivo je proći kroz sve podatke koje ono spominje, ali meni je u oko zapeo jedan graf, koji sam bio slobodan uključiti u ovaj tekst:
Ono što je vidljivo iz ovih rezultata jest da oko 50% svih ispada čine zajedno ljudska pogreška i kvar UPS sustava. Nadalje su najznačajniji problemi s hlađenjem, vremenskim prilikama i generatorima. Najbeznačajnija kategorija je „other“, u što bi vjerojatno spadali štrajkovi zaposlenika te terorističke aktivnosti poput auto bombi ili raketnih napada. Znači, kada se bira data centar koji će biti tehnički stabilan, prvo se gleda višegodišnje iskustvo kompanije, kvaliteta elektro-energetskog postrojenja te izvježbanost ljudi koji upravljaju tehničkim segmentom posla.
Financijska opstojnost kompanije na koju se želite dugoročno osloniti je također vrlo bitna. Vidimo da je doba predstečajnih nagodbi. Svakako nije ugodno, pored uobičajenih borbi na tržištu koje svaka kompanija ima, brinuti još i o tome hoće li data centar u kojem držite svoje ključne podatke za godinu dana imati novca za platiti struju ili isplatiti plaće zaposlenicima. Zato nema ništa loše u traženju financijskih izvješća prilikom izbora data centra, ili makar u provjeri financijskih podataka na nekoj od stanica koje pružaju uslugu prezentiranja financijskih rezultata tvrtki. Ako potencijalni dobavljač iskazuje gubitke ili nema dobrih izvora prihoda, možda on i nije najbolji izbor.
Koliko je to bitno govori i slučaj e2e data centra, koji je u veljači 2013. ostao bez sredstava za poslovanje i najavio prestanak pružanja usluga. Korisnici su poželjeli odmah napustiti dobavljača, no on je najavio kako će takav proces trajati 16 tjedana te kako oni nemaju sredstava plaćati struju niti zaposlenike u tom periodu. e2e je tada od svojih korisnika zatražio dodatnih milijun britanskih Funti kako bi se usluge nastavile pružati u periodu migracije. Korisnici su bili šokirani ovakvim razvojem događaja, ali to im nije bio jedini nastali trošak - tu se pojavila i cijena migracije unutar svakog pojedinog korisnika te eventualni downtime...
I zato, da brak s data centrom ne bi završio dijalogom kojim stari supružnici završavaju roman Gabriela Garcie Marqueza „Pukovniku nema tko pisati“, bolje je prije braka dobro provjeriti što mlada donosi u miraz. Za razliku od pravog braka, dobro ugovoreni brak iz interesa s data centrom i nije tako loša ideja.
* O autoru: Goran Đoreski, predsjednik uprave Altus informacijske tehnologije d.o.o.
