Jako sam sretna. A zašto? Zato što se konačno pojavio lider koji je zna kako iskoristiti prednosti balkanskog mentaliteta.
I njega samoga kitili smo tim atributima, dok ga je kao sportaša lomio njegov vlastiti temperament, dok su ga bacale emocije koje nije znao obuzdati. Kažnjavali smo ga zbog rječnika kojeg nije birao, i neuobičajene iskrenosti. Sad ga, kako je to kod nas običaj, nakon uspjeha veličamo. Sve do idućeg poraza, pretpostavljam.
Jako sam sretna što sam rođena na Balkanu.
Pratim Čilića od kad surađuje s Goranom, komentiram njegove napretke u igri i posebice na mentalnom planu (priznajem profesionalnu deformaciju) i već godinu dana prognoziram ovakav rezultat.
Biti trener zahtjevan je posao. Zašto? Zato što podrazumijeva mnoge vještine i sposobnosti koje se rijetko nađu u jednoj osobi.
Primjerice, trener mora poznavati struku, prednost je kad je i sam bio profesionalni sportaš, mada povijest pokazuje da to i nije uvijek nužno. Svojim sportašima mora omogućiti najbolje uvjete rada na svim razinama potrebnim za vrhunski sportski rezultat- kondiciju, tehničku i taktičku, te mentalnu pripremu. To znači da mora izabrati najbolje stručnjake koji donose najbolje rezultate, a to je u sportu itekako mjerljivo. Na kraju, i to je možda ovdje i presudilo, trener mora znati iz svog sportaša izvući njegov maksimum, naći, zapaliti i razbuktati iskru, i vatru održavati živom.
Marin stalno ponavlja da je, osim u tehničkom dijelu i kondicijskom dijelu, napredovao i u samopouzdanju. Ni sam nije znao da može tako igrati, kaže. Ali, netko mu je pomogao da vjeruje u sebe. Taj netko je također vjerovao u njega. Njegov trener.
Upitan o tajni uspjeha, Zec pak, u svom stilu, bez prenemaganja, pametovanja, nadmenosti i glumljenja najvećeg stručnjaka na svijetu, odgovara da je tajna u „ponavljanju“, odnosno radu. Naglašava timski rad ( i to u individualnom sportu! ) svih stručnjaka koji surađuju s Marinom, a ne samo svoju važnost! Dakle, čovjek toliko vlada svojim egom da je to čudo. Upravo je to jedan od razloga zašto je Goran Ivanišević jedan je od najvećih trenera koje imamo. I to je razlog zašto će i dalje postizati ovakve uspjehe. Jer, u trenerskom poslu i općenito u radu s ljudima, neadekvatan ego velika je prepreka. Sportski trener ujedno je i lider, a lider treba moći voditi i pokrenuti ljude. Ljudi se pokreću emocijom, takva je ljudska priroda (emotio-lat. pokrenuti izvana). Tu je ključ uspjeha balkanskog trenera Ivaniševića.
Samo je Goran mogao prirediti senzaciju na Wimbledonu i ovu sada na US Openu, jer je daleko od prosjeka po svemu. On je izuzetan. A izuzetni ljudi su ljudi koji stvaraju izuzetne rezultate, tu nema sumnje. U sportu se rezultati mogu lako izmjeriti. Sve ostalo su priče.
Jako sam sretna što sam rođena na Balkanu.
* O autorici: Silvia Ferenac, prof., s tvrtkama, pojedincima i vrhunskim sportašima radi na povećanju učinkovitosti kroz bolju izvedbu, veću kreativnost i inovativnost, te djelotvorno upravljanje stresom.
Vodi centar Meč point u Zagrebu. www.mecpoint.com.
