Bajka o Perici, Bitcoinu i tri želje

Bajka o Perici, Bitcoinu i tri želje

Ljudi obožavaju kruha bez motike. Tko se sjeća lanaca sreće prije nekoliko desetljeća? Ono kad svi šalju novac prvima na listi i čekaju da na njih dođe red? I onda svoje novce izgube, jer su se obogatili samo osnivači lanca sreće, koji su sebe stavili prve na listu.

Kasnije su bile stambene štedionice s ogromnim prinosima, koje su lanac sreće zamaskirale u legalan posao. Ali eto, nikome nije bilo čudno što netko daje 20% kamate na štednju, dok su bankovne kamate bile 3%. Jer čuda postoje i događaju se dobrim ljudima.  Mislim da danas postoji poveći broj udruga koje  se bore za to da ne moraju sebi priznati kako svoju lovu vidjeti više nikad neće.

Potom je bio Forex. Koji je u osnovi bio ista priča. Tužna za mnoge... kako to da nije moguće zarađivati na tečaju 20% mjesečno, ako novčani fondovi (koji su valjda glupi) imaju prinos od 4% godišnje.

Preko bare su bile dot com dionice, koje su rasle u nebesa, zbog ogromne potražnje. Sve dok netko nije odlučio da bi ih se htio riješiti i nešto zaraditi prodajom. To jest dok mnogi to nisu odlučili učiniti. U trenutku kada su investitori počeli prodavati svoje vlasničke udjele, dionice su počele padati. I padale su i padale, kao što su padali i investitori koji su skakali s terasa nebodera, ne mogavši podnijeti spoznaju o silnim gubicima. I vlastitom novonastalom siromaštvu.

Kada su se jednako tako napuhale pa ispuhale dionice u Hrvatskoj, naši ljudi nisu skakali s nebodera. Naime, mi nismo dovoljno razvijeno društvo i fali nam nebodera da bi bilo terasa za skokove svih koji su novce izgubili. Naši su samo plakali nad nepravdom. Ne nad svojom neukošću, nego nad nepravdom. Koja im je učinjena. Dok ih je netko, valjda, oružjem prisiljavao da te dionice kupe.

Iz svega, zaključak je jednostavan. U bilo kojoj nebankarskoj aktivnosti u kojoj se ne dodaje vrijednost, primjerice proizvodnja ili pružanje usluga, ukupna količina novca je konstantna. Vrijednost se samo distribuira, pa je potrebno da netko izgubi puno novaca, kako bi netko drugi te novce zaradio.

No, kripto valute su nešto sasvim drugo. One su čarobni štapić koji stvara vrijednost ni iz čega i moguće je da se svi ljudi na svijetu iz njih  obogate, nitko ne mora mrdnuti prstom. Rog izobilja.

Bolje su čak i od nigerijskog princa koji čeka da vam pošaljem novac, desetke milijuna dolara, na račun. I Djed Mraz postoji. Majke mi.

Ma hajde...

Pitam se, koliko je puta moguće prevariti čovjeka na istu foru, prije nego on skuži što se zbiva? Možda je odgovor beskonačno, dokle god postoji pohlepa u njemu.

No, hajdemo sad ozbiljno. Kripto valute, kao i mnoge druge stvari na ovome svijetu, imaju neke svoje dobre i neke svoje loše karakteristike.

Prvo, moramo biti načisto da njihova vrijednost u ovom trenutku tako rapidno raste zbog velike potražnje. A ta potražnja postoji samo zato što ta imaginarna valuta raste. I tako u krug. Sve je to zamotano, da stvar bude zanimljivija, u sveti gral tehnologije i nerazumijevanja. Sve izgleda kao pravo čudo.

Budući da u ovom trenutku druge primjene za njih nema, to jest ima za manje ili jače kriminalne djelatnost i po internetu, najveća većina ljudi koja kupuje ili “mina” kriptovalute to čini zbog mešetarenja. Ne možeš burek kupiti za Bitcoin. Tako da, kada svi koji sada kupuju počnu prodavati, neće imati kome prodati i cijena će pasti brže nego što je rasla. Neki će iz svega izići bogati (oni koji su se riješili na vrijeme), ali za većinu će se morati rezervirati terase na neboderima. Neće biti mjesta koliko će biti samoubojica.

Ali što je onda dobro u tome svemu?

Pa prvo, kripto valute mijenjaju način kako razmišljamo o novcu. Pokazale su da novac može biti nad nacionalan. Jedna svjetska valuta je sasvim dobra ideja, zar ne?

Drugo, pokazale su da banke nisu baš tako neizbježne u monetarnom sustavu kako se činilo. Kreditno depozitni sustavi izmišljeni u doba kad je Venecija harala Sredozemljem do sad su se uzimali kao aksiom, a sada se vidi da postoje i neki drugi modeli i da su ih ljudi voljni prihvatiti.

Treće, blokchain protokol se pokazao kao sasvim dobro sredstvo validacije vrijednosti, dokazao je da nije potreban centralni autoritet da to čini. Poprilično šokantno saznanje.

I četvrto, pokazalo se da novac može biti i te kako sljediv, pa čak i ako se prebacuje izravno među fizičkim osobama, mimo bilo kakvih institucija. Moguće je da pranje novca nestane.

Sve su to jako dobre stvari. Koji su problemi?

Prvo, to je volatilnost. U klasičnim monetarnim sustavima nacionalne se banke se itekako trude da održe vrijednost svoje valute koliko toliko stabilnom. Povećavaju rezervacije poslovnim bankama, smanjuju rezervacije i slično. Tko je ikad slušao našeg guvernera, mogao je čuti da tečaj kune u ovim okvirima misli držati do ulaska Hrvatske u Eurozonu.  Dakle, vrijednost valute predmet je aktivne politike.

Kod bitcoina to nije tako. Njegova vrijednost ovisi isključivo o ponudi i potražnji, te je tako moguće da ona dramatično skoči ili padne u jednom danu. Ako pogledamo koliko su, recimo, naša brodogradilišta novaca izgubila na problemima s tečajnim razlikama, ako pogledamo koja se strka digla oko kredita u Švicarcima, možemo shvatiti da tako promjenjiva vrijednost valute čini loše za ekonomiju. To je jedan od problema koji treba riješiti.

Drugo, pitanje prihvaćenosti. Nešto nije valuta sve dok njome nije moguće na tržištu kupiti robu široke potrošnje ili u okviru neke države potpisati legalan ugovor o poslovnoj transakciji temeljen na iznosu u njoj. A ona nije i neće biti prihvaćena unutar zakona sve dok nacionalne banke ne uhvate iako kakvu kontrolu nad njom.

Nadalje, postojat će veliki otpor prihvaćanju kripto valuta kakve su danas jer bankarski sustav u kojem banke puno puta okreću i posuđuju isti novac (financijska poluga) je danas bazičan sustav, te niti tko zna kako bi ekonomija uopće funkcionirala na nekim drugim temeljima, niti je bankama u interesu da one postane nepotrebne.

Koji je onda put?

Vjerojatno će morati doći do nekog kompromisa. Vjerojatno će jednog dana sav klasični novac biti zamijenjen digitalnom valutom, koja će biti prihvaćena bilo gdje (pa i kod kumice na Dolcu), a koja će se bazirati na principima sličnima blockchainu. Samo će transakcije morati biti znatno brže nego blockchain danas.

S druge strane, vrlo je vjerojatno da će protokol morati biti modificiran tako da se dopusti intervencijska politika nekog autoriteta (npr. Narodne banke) kako bi taj mogao regulirati vrijednost tečaja valute, ali i prevoditi određenu politiku. Bez toga neće ići, Utopija ne postoji.

Sin ili unuk Bitcoina ima šansu postati sredstvo plaćanja u pravom smislu riječi. Ako bude mogao biti zauzdan. Mislim da je fanatizam glavnih Bitcoin vjernika, koji su uvjereni da će se on sam po sebi, takav kakav je danas, nametnuti i postati legalan - neutemeljen. Hrpa želja bez podloge stvarnosti.

A što s ljudima koji danas imaju pune džepove Bitcoina? Nema grijeha u igranju s time, ali riješite ih se na vrijeme ako ozbiljno računate s tom vrijednošću. Ili ih nemojte ozbiljno shvaćati, pa opet dobro. Ni u Vegasu ne bi očekivali da svatko iz casina iziđe s vrećom novca. No, u Vegasu se ipak svi dobro zabave.

Još iz kategorije

Birokracija na Facebooku? O, da, uvijek kada je Hrvatska u pitanju

Birokracija na Facebooku? O, da, uvijek kada je Hrvatska u pitanju

14.11.2017. komentiraj

Vjerojatno ste u životu čuli barem jedan vic koji objašnjava koliko je određenih ljudi potrebno da bi promijenilo jednu sijalicu. Takve se doskočice obično naslanjaju na kakve stereotipe i, realno, nisu baš pretjerano pristojne (a i rijetko su smiješne). Od nedavno tu seriju viceva možemo dopuniti novom verzijom: „Koliko je HRT-ovaca potrebno za jednu objavu na Facebooku?“

Car je gol!

Car je gol!

14.11.2017. komentiraj

Je li ili nije IP adresa osobni podatak, koliko je to uopće važno i kako to utječe na društvo? Raspravljali su stručnjaci za informacijske tehnologije, sigurnost, online marketing, pravnici, … Rezultati rasprave su blago rečeno uznemirujući.

INOVACIJA …  koju se ne može odbiti

INOVACIJA … koju se ne može odbiti

13.11.2017. komentiraj

U prethodnoj sam kolumni najavio prikaz jedne inovativne ideje za koju ne postoji niti jedan objektivni razlog zbog kojega se ne bi realizirala. Radi se o ideji za postavljanje spomenika zaslužnim Zagrepčanima, koja je došla u okviru pilota www.zg-inovacija.eu. Detalje prijedloga o spomenicima u gradu Zagrebu i raspravu vidi OVDJE. Predložena su tri nova spomenika, u povodu smrti uistinu zaslužnih građana: Relje Bašića, Zvonka Špišića i Vlade Štefančića.