KOLUMNA - IVAN GUŠTIN

2014. godina - godina Linux desktopa

2014. godina - godina Linux desktopa

S danom, 8. travnjem 2014. godine, Microsoft službeno prestaje s podrškom za svoj najdugovječniji i najpopularniji operacijski sustav - Windows XP. Iako se za to zna već duže vrijeme, zbog inercije korisnika ali i troškova koji rješavanjem te situacije neizbježno nastaju, o tome se sve više priča tek približavanjem tog "dana D". Neće se desiti baš smak svijeta, ali je činjenica da će korisnici tog operacijskog sustava ubrzo imati sve više problema i, ako već nisu, ozbiljno moraju razmisliti o što skorijem napuštanju Windowsa XP.

O tome da li je Microsoft trebao prestati s tom podrškom ne treba niti diskutirati. Može se eventualno pričati o tome je li to trebao napraviti i prije, ili je možda prijelaz na noviji Windows operacijski sustav trebao učiniti manje bolnim i jeftinijim. No, što je  - tu je. U ovom trenutku, ovisno o izvoru analiza, Windowsi XP su aktivni na oko trećinu osobnih računala u svijetu, uz napomenu da oko 95% bankomata također radi na istom sustavu. Ta je brojka dovoljno velika i zabrinjavajuća da nikakva točnija analiza ne može bitno promijeniti i ublažiti stvarno stanje. Koliko je rješavanje tog problema složeno i skupo dovoljno govori npr. informacija da su se Vlade Velike Britanije i Nizozemske u zadnji trenutak odlučile za produženu plaćenu podršku, kako bi dobile na vremenu za pravu migraciju.

To što Microsoft neće više izdavati zakrpe za taj operacijski sustav je samo jedan od problema (za očekivati je pojavu virusa koji će koristiti nezakrpane propuste). Drugi je što proizvođači softvera i hardvera više nemaju razloga podržavati i taj operacijski sustav, pa korisnici uskoro više neće moći koristiti programe na tom sustavu, niti će nova oprema dolaziti s podrškom za taj sustav.

Microsoft na svoj način pokušava "pomoći" korisnicima tako što im sugerira kupnju njihovog najnovijeg operacijskog sustava Windowsa 8.1. Ali, za razliku od mnogih krajnjih korisnika, Microsoft i IT profesionalci svjesni su da je oprema koja ima Windowse XP starijeg datuma i gotovo sigurno ne može pokretati ni Windowse 7, a kamoli Windowse 8.1 jer je jednostavno preslaba. Dakle, prijelaz s Windowsa XP na Windowse 8.1 gotovo sigurno za posljedicu ima kupnju novog računala. Međutim, to nije cijela istina. Promjena računala kod većine iziskuje i kupnju novih licenci za Microsoft Office, ali i nekih drugih programa koji su kupljeni kao OEM licence ili jednostavno ne rade u novim Windowsima. Ali ni to nije sve. Dosta periferne opreme starijeg datuma (npr. pisači) koja i dalje uredno radi nije više podržana u novim Windowsima, jer Microsoft i/ili proizvođač nisu napravili potrebne drivere za tu opremu. U praksi, može se reći da prijelaz s Windowsa XP na Windowse 8.1 može u prosjeku koštati oko 7500 kn (+PDV) po radnom mjestu. Negdje manje, negdje više, ali to je nekakav prosjek. Na žalost, većina krajnjih korisnika nije svjesna tog troška, niti je spremna na njega.

Izjave nekih IT profesionalaca tipa "tko si u međuvremenu nije uspio priuštiti novo računalo, ne zaslužuje niti raditi, ili će ionako brzo propasti" i slične su mi neshvatljive, pomalo bahate,  arogantne i vrlo neprofesionalne prema krajnjim korisnicima. Očekivati, pretpostaviti ili tjerati korisnike da svakih 2-3 godine promijene računalo radi "mode" i što je "već prestaro" kad to najčešće nema veze s opravdanim razlozima, već s izbjegavanjem da se postojeća oprema kvalitetnije održava i željom da se na tom korisniku zarađuje opetovanom prodajom nove opreme. Ako nekome njegovo računalo radi ispravno i prihvatljivo brzo, nema ga potrebe mijenjati bilo ono staro jednu, tri, pet ili čak i više godina. Uopće nije bitno ima li korisnik financijskih mogućnosti za to ili ne; razlog zamjene mora biti ili veći kvar, ili neisplativost popravka, neisplativost dogradnje ili održavanja i slično, a ne starost sama po sebi. Uostalom, vjerojatnost kvara hard diska i nije u posebnoj korelaciji s njihovom starosti.

Dosta opreme u opticaju je prilično kvalitetna i uglavnom traje više godina, uz eventualne isplative nadogradnje tipa memorija ili hard disk. Vrlo je česta praksa da se računalo mijenja kad počne raditi sporije nego kada je nabavljeno, iako je uzrok tome čisto softverske i rješive prirode (fragmentacija diskova, rast registryja i slično). Očito si neki mogu priuštiti luksuz mijenjanja računala umjesto malo optimizacije i održavanja, ili eventualno reinstalacije.

Ima li alternative tom velikom ukupnom izdatku povodom kraja života Windowsa XP? Ima, i to nekoliko, a jedna od njih je svakako i Linux, a ta opcija i nije tako iznenađujuća od strane jednog Linux evangeliste. Po nekim istraživanjima, čak (ili samo?) 11% Windows XP korisnika ima namjeru prijeći na Linux.

Zašto se i kako Linux može naći u ovoj priči? Kao prvo, poznata je činjenica da je Linux manje zahtjevan po resurse računala. Čak se i najnovija izdanja popularnih distribucija mogu se naći u obliku prilagođenom za starija računala, ili se to može učiniti pažljivom instalacijom. Nerijetko se novi korisnici iznenade kako ugodno i prihvatljivo brzo Linux radi na računalima starijima i više od pet godina na kojima Windowsi jedva rade. Zato ne iznenađuje potražnja za provjerenom polovnom (refurbished") opremom na koju se instalira i uspješno koristi Linux.

Iduća činjenica je da na Linuxu postoji većina popularnih i korisnicima poznatih aplikacija poput Firefoxa, Chromea, VLC-a, Vibera, Dropboxa, Skypea i drugih. LibreOffice, najrazvijeniji paket slobodnih i besplatnih uredskih programa za većinu je korisnika odlična zamjena za Microsoft Office, odnosno Word, Excel, PowerPoint i ostale programe. Za programe koji u istom obliku ne postoje za Linux postoji niz dovoljno dobrih zamjena. Ako korisnik nije zahtjevni profesionalac, sasvim dobro će mu poslužiti GIMP umjesto Photoshopa, FreeCAD ili DraftSight umjesto AutoCAD-a, Scribus umjesto Publishera, Inkscape umjesto Illustratora itd.

Priča o migraciji ipak najčešće zapne na knjigovodstvenom softveru ili softveru po narudžbi, ali i tome se može doskočiti. Jedno rješenje je prijeći na onaj softver koji je rađen i za Linux; drugo je prijeći na neko od sve više dostupnih web rješenja za knjigovodstvo; treće je koristiti Windows softver putom Remote desktopa na nekom preostalom Windows računalu ili na unajmljenom Windows računalu u oblaku (npr. Microsoft Azure pruža odlična i povoljna rješenja u tom smislu). Slično vrijedi i za e-banking rješenja.

Ne manje bitna, ali često u praksi zanemarena činjenica jest podrška periferiji. Suprotno ustaljenim predrasudama, stojim iza činjenice da je sve manje problema u podršci raznom hardveru na Linuxu nego među verzijama Windowsa. To je posebno slučaj s podrškom pisačima, budući da Linux koristi CUPS ( Common Unix Printing System ) čiji je razvoj preuzeo Apple i koristi ga na svojim sustavima. Karakteristično za taj sustav je da se na drugačiji način rade  driveri , i to tako da će jednom napisani  driver  raditi na svim Linux distribucijama svih verzija i starosti, odnosno ne postoji rizik da neki postojeći printer neće raditi u novijem operacijskom sustavu, ili da za svaku verziju operacijskog sustava treba drugi/novi  driver , kao što je to slučaj s Windowsima.

Nadalje, Linux ne "pati" od boljke da se s vremenom "usporava", jer praktično ne postoje problemi tipa fragmentacija diskova ili rast i poluispravnost registryja. Zato isti programi na Linuxu jednako brzo rade i nakon više godina korištenja, pa otuda i činjenica da hardver s Linuxom duže traje. Također, na desktop Linuxu praktično ne postoje sigurnosni problemi i rizici koji su toliko veliki i česti na Windowsima. Čak i uredno legalne i ažurne Windowse gotovo je nemoguće koristiti na siguran način bez dodatne zaštite u obliku antivirusnog i/ili sličnog programa. Da, na Linuxu također postoji update sustava, ali - što često profesionalci ili ne znaju ili prešujući - na Linuxu su to gotovo isključivo besplatne redovne nadogradnje postojećih programa, a ne security hotfix uobičajeni na Windows platformi. Iz tih razloga, održavanje Linux desktop računala je u tom smislu jednostavnije i jeftinije, što potvrđuju i istraživanja kod već provedenih migracija.

Gotovo svi rašireni i popularni programi na desktop Linuxu su slobodno dostupni i legalno besplatni, ne rastu tako brzo u smislu zahtjeva na računalo, nemaju ograničenja po pitanju licenci, ne vezuju se za verziju operacijskog sustava, dostupne su sve jezične varijante bez doplate i reinstalacije, nitko vas ne tjera na nove verzije itd. A to je samo dio prednosti.

Rezimirano - opcija prijelaza na Linux je moguća i jednostavnija za više korisnika nego se to pretpostavlja. Čak i ako u nekom okruženju ne migrirate u cijelosti, već i djelomičnim prijelazom ostvarujete značajne uštede. Praksa pokazuje da su češće zapreke zbog neinformiranosti korisnika, te needuciranosti, neiskustva i interesne vezanosti njihovih IT dobavljača, nego što su to stvarni tehnički problemi. Ne očekujete valjda da distributer Coca-Cole pohvali i preporuči Pepsi, zar ne?

U tu priču treba svakako uključiti i problematiku elektroničkog otpada, kojeg je sve više i sve ga je teže i skuplje zbrinuti i preraditi. Zašto bacati opremu koja još uvijek može služiti, bilo postojećem bilo novom korisniku? Ovo nije nimalo neutemeljeno - jedna od analiza Vlade UK još od prije oko deset godina pokazala je da oprema s Linuxom traje 6-8 godina, što je u prosjeku dvostruko duže od iste opreme na Windowsima koja traje 3-4 godine. Razlozi i objašnjenja se nalaze u prethodnom tekstu, a može se sažeti u to da apetiti softvera na Linuxu ne rastu tako brzo, i da operacijski sustav ne radi takve promjene koje bi ga usporavale.

A gdje je tu "godina Linux desktopa" iz naslova? Nema je, to je bio mali teaser. Ta se fraza, što ozbiljno, što neozbiljno, spominje možda već desetak godina. Vjerojatno će u ovoj biti nešto više prijelaza, ali opet ne toliko da bi je mogli nazvati "godinom Linux desktopa". I, naravno, ne pričamo isključivo o desktop računalima u smislu stolnih računala, već o desktop okruženju na računalu, pa sve odnosi i na prijenosna i slična računala.

 

Informirajte se i isprobajte, nemate što izgubiti, a možete dugoročno puno uštedjeti.