Ono što trebamo je internet ljudi

Internet stvari (IoT) tvrtke vide zanimljivim jer se iza toga „krije“ oko 120 milijardi američkih dolara u sljedećih pet godina, a to ne čudi jer cilj jest spojiti sve „pametne“ uređaje u jedno i napraviti mrežu preko koje će se odvijati apsolutno sve.

Naravno, ukoliko neki od uređaja i nije "pametan", cilj je učiniti ga takvim i automatski uvrstiti u mrežu. Sve skupa olakšava nam život, ali nas čini i iznimno ovisnima o tehnologiji, na što je upozorio i suosnivač Applea Steve Wozniak kad je rekao da smo izgubili bitku s uređajima, odnosno strojevima.

Tvrdi da su nas osvojili, da ovisimo previše o njima i da ih više ne koristimo kako bi nam olakšavali život već da bismo ga živjeli. Činjenica jest da smo se pogubili, što su sjajno prepoznale novinarke britanskog Guardiana Jenny Judge i Julia Powles pa upozoravaju na brojne probleme i trude se ponuditi rješenje.

Spavamo manje, slabije smo koncentrirani, previše sjedimo, premalo se krećemo, loše jedemo jer brzo jedemo i sve podređujemo upravo korištenju "pametnih" uređaja. Svaki trenutak slobodnog vremena u globalu se prilagođavamo nekom od uređaja. Ne treba ni spominjati da nam je ujedno identitet na mreži ugrožen jer su cyber napadi česti i mogu nam naškoditi.

Problem je što nitko ne može stati, nama sve više toga treba i uistinu uživamo u svemu što pred nas napredak tehnologije postavlja, a kreatori svih tih uređaja, okoliša i poimanja virtualne stvarnosti zarađuju enorman novac pa ih ne zanima stajanje i odricanje svega toga.

Kompromis je potreban, u svakom slučaju, no kako ga postići? Ne možemo ostaviti sve na što smo navikli preko noći, ne možemo se odreći budućnosti i tehnologije. Nekako se čini da bi prvi korak bio da postanemo svjesni onoga što činimo.

Dakle, da znamo što se događa s našim podacima, kako putuju, kamo putuju i kako se koriste. Ukoliko bismo dali nekakvo "naličje" digitalnom svijetu, možda bismo ga shvatili kao dio ovog našeg i ne bismo se odcijepili.