Hoće li digitalna crna rupa obrisati naša sjećanja?

U svakom trenutku na internet se postavljaju milijuni i milijuni fotografija, video snimaka, filmova, glazbenih albuma, knjiga i mnogočega ostalog, ali rijetki su dosad pomislili kako bi se to moglo u jednom trenutku izgubiti i nestati zauvijek. Srećom, ima onih koji brinu o našoj “digitalnoj stvarnosti“ i trude se očuvati ju za buduće naraštaje.

Primjerice, knjižnice u najvećim gradovima svijeta postigle su sporazum s društvenim mrežama kao Facebook i Twitter da arhiviraju sve javne objave, a ujedno su postigli dogovore s vlastima da im se omogućit arhiviranje svih web stranica, tako da ukoliko budu ugašene svejedno ostane njihov trag pa da budući povjesničari mogu pronaći na njima eventualno sadržaj koji traže.

I sve to skupa nije nimalo paranoično jer dovoljno je da se napravi jedna veća nadogradnja sustava pa da nestane sve što u njemu postoji. Dovoljno je i da se dogodi neka veća greška pa da se sustav mora resetirati i s time bi moglo nestati sve što se brižno pohranjuje u bespućima "digitalne stvarnosti". Stoga se radi svojevrsni "backup", srećom.

Samo, ostaje pitanje na što točno arhivirati sadržaj. Trenutno je hard disk dobro rješenje, ali s vremenom i razvojem tehnologije on može budućim generacijama biti beskoristan. Također, ukoliko se "fizički" ošteti, sve na njemu može biti izbrisano.

Zato treba naći format koji ne ovisi o "fizičkom" i sasvim sigurno će biti dostupan s razvojem tehnologije. Jer, uzmimo za primjer probleme na koje je naišla NASA kad je pokušala napraviti recover starih informacija poslanih od strane zastarjelih probi u svemiru. Nije im išlo najbolje jer je format bio zastario i fotografije, kao i ostali podaci, nisu bili dovoljno čitki.

Nadajmo se da će oni koji brinu o stvarima o kojima mi "smrtnici" baš i ne razmišljamo osigurati da znanje koje posjedujemo, kao i kulturu koja nas krai, neće biti izbrisano te da će biti dostupno i stotinama godina u budućnosti.